Hvala Allahu, Onome Koji upućuje onoga ko od Njega traži uputu, i Koji je dovoljan onome ko Ga uzme za zaštitnika. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je, zahvalnošću kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i pored Kojeg nema gospodara i boga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed Allahov rob i poslanik, i njegov povjerenik za Objavu i odabranik. Allahu moj, smiluj se, blagoslovi i spasi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu i ashabe, i sve one koji slijede njegov put. Bojte se Allaha, ljudi: “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281)
O muslimani, dva su važna temelja, koja objedinjuju uzroke Božije pomoći i svakog dobra, a o kojima govori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji su zabilježili imami Muslim i Ahmed od Ebu Hurejre, radijallahu anhu: “Jak vjernik bolji je i draži Allahu od slabog vjernika, a u svakom od njih je dobro. Trudi se u onome što će ti koristiti, i traži pomoć od Allaha, i ne odustaj. Ako ti se nešto desi, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, ne bi mi se desilo to i to’, nego reci: ‘Allah je tako odredio, i On radi šta hoće’, jer riječi ‘da sam /da nisam’, otvaraju vrata šejtanovom djelovanju.”
O vjernici, ulaganje truda u onome što je korisno, traženje pomoći od Allaha, pouzdanje u Njega, oslonac na Njega i traženje utočišta kod Njega, mogu se posmatrati kao dva puta, čijim se slijeđenjem ostvaruju težnje i otklanjaju strahovi i nemiri, i postiže svako dobro na ovom i budućem svijetu. Najuzvišeniji cilj i ambicija koji se time postižu jeste Allahovo zadovoljstvo i gledanje u Njegovo plemenito lice u baščama uživanja, a to je “povećanje” koje je Allah obećao onima koji budu činili dobro i koji očiste svoje nijete: “One koji čine dobra djela čeka nagrada, i više od toga! Lica njihova neće tama i sjeta prekrivati; oni će stanovnici Dženneta biti, u njemu će vječno boraviti.” (Junus, 26)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je ove dvije osnove, u najpotpunijoj jezičkoj formi, tako da precizno i nedvosmisleno ukazuju na njegovu stvarnu zamisao, svojom naredbom da se poduzimaju uzroci i traži pomoć od Stvoritelja uzroka, slavljen neka je, i zabranom očajavanja i neodlučnosti, koji se ogledaju u zapostavljanju uzroka i neulaganju truda, i zapostavljanju traženja pomoći od Allaha i iskrenosti u tome.
Kompletna vjera, kao što kaže Ibn Kajjim, sadržana je u ovim vjerovjesničkim riječima. Ulaganje truda u onome što je korisno osnova je uspjeha i sreće na dunjaluku i ahiretu, a traženje pomoći od Allaha, pouzdanje u Njega, prihvatanje Njegovog utočišta i oslonac na Njega osnova je primanja djela, to je put ka nagradi i Pravom putu. Kada čovjek uloži trud u ono što je korisno, a nema korisnije stvari na dunjaluku i ahiretu od obožavanja Gospodara, zbog kojeg je čovjek i stvoren, kao što kaže Uzvišeni: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 56).
Ibadet je činjenje onoga što Allah voli i ostavljanje onoga što je Allah zabranio, s nijetom postizanja Njegovog zadovoljstva i nagrade, i slijedeći u tome Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibadet je namaz, post, hadž, zekat, ali je ibadet i zahvalnost Allahu, strpljivost, zadovoljstvo, žudnja za Allahom, dova, poniznost, predanost, skrušenost i strahopoštovanje prema Njemu, Jedinom. Ibadet je, također, jedenje halal i lijepe opskrbe, ostavljanje harama, pozivanje na činjenje dobra i odvraćanje od zla, dobročinstvo prema roditeljima, lijepo ponašanje, poštivanje starijih, samilost prema djeci i siromašnima, iskrenost u govoru, čuvanje emaneta, ispunjavanje ugovora, ostavljanje kamate i svega što je Allah zabranio, obaranje pogleda, moralnost i čednost, čuvanje od besposličarenja i traćenja života u beskorisnim stvarima i pozivanje u Allahovu vjeru s dokazom. “Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman’” (El-En’am, 162–163).
Ako bude tražio pomoć od Allaha i klonio se obožavanja bilo koga i bilo čega drugog osim Allaha, a prije svega obožavanja šejtana, tj. pokoravanja u onome što on naređuje, širku i nevjerovanju, a za kojeg je Uzvišeni rekao: “O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu, on vam je neprijatelj otvoreni’” (Jasin, 60), ispunio je sve uzroke upute, izvršio je, u potpunosti, ovu Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, oporuku, opskrbio se slijeđenjem najboljeg čovjeka i njegove upute u onoj mjeri koliko mu je potrebno da ostvari lijep život i plemenitu i obilnu nagradu, koju je Allah pripremio u Džennetu za bogobojazne, koje je On uputio na činjenje dobra na dunjaluku.
Bojte se Allaha i odazovite se ovom Poslanikovom savjetu, trudite se u činjenju onoga što će vam koristiti u vjeri i na dunjaluku, tražite pomoć od Allaha u svim stvarima i ne zapostavljajte ono što ne biste smjeli zapostaviti, a čime ćete postići zadovoljstvo vašeg Gospodara i povećati svoje deredže i ostvariti ono čemu se nadate na ovom i budućem svijetu.
O vjernici, čovjek ne smije zapostaviti ulaganje truda i činjenje onoga što mu može koristiti u životu na ovom svijetu, pravdajući se Allahovom odredbom, naprotiv, učinit će sve što su Allah i Njegov Poslanik naredili i propisali.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je muslimanu da čini ono što je korisno za njega, a korisno je, kao što objašnjava Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao: da se suprotstavi šejtanima, u ljudskom i džinskom obliku, i da zlo koje mu je određeno suzbija dobrom koje mu je određeno, i da u svemu tome traži pomoć od Allaha, jer sva snaga i moć su kod Njega i nema snage ni moći osim s Njim, i da njegova djela budu iskrena u ime Allaha, jer Allah, džellešanuhu, prima samo ona djela kojima se želi Njegova nagrada (gledanje u Njegovo lice na Sudnjem danu), i to je suština riječi: “Ijjake na’budu ve ijjake nestein! – Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo.” Čovjekova je obaveza da obožava Allaha izvršavanjem Njegovih naredbi i ostavljanjem zabrana, i da traži pomoć od Allaha u tome, a obožavanje Allaha i pokornost Njemu onako kako je On naredio temelj je suzbijanja “zle” odredbe “dobrom” odredbom, i na taj način prevazilazi se šejtanovo djelovanje i njegovo navraćanje na zlo onim što Allah želi. Uzvišeni kaže: “A da Allah ne suzbija ljude jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao – ali, Allah je dobar svim svjetovima.” (El-Bekara, 251)
Bojte se Allaha, ljudi, činite ono što će vam koristiti i tražite pomoć od Allaha u tome, i neka to bude vaša navika i put. Jedna od najvažnijih i najobaveznijih stvari, i najvećih dokaza potpune iskrenosti prema Allahu, i potpune predanosti Njemu, i težnje za onim što je kod Njega, jeste čvrsto pridržavanje Allahovog užeta i upute prvaka svih poslanika, i odbacivanje podjela, frakcionaštva i razilaženja koji se manifestuju u pripadnosti organizacijama i grupama u čijem programu i djelovanju postoje jasna odstupanja od Allahove Knjige, sunneta Njegovog Vjerovjesnika i puta prvih generacija, jer je rezultat toga potpuni neuspjeh i gubitak borbenog duha na dunjaluku, i loše odredište i kazna na ahiretu, kao što je to detaljno pojašnjeno u Proglasu Vijeća velikih učenjaka (Hej’etu kibaril-ulema), Allah ih uputio na svako dobro, obasuo ih velikom nagradom i uputio sve nas na ono što je korisno, kako bi se uvećalo dobro, slijedio pravi put, odbacile sumnje, uspostavio dokaz i otklonile isprike.
Donosite salavate i selame na pečata svih vjerovjesnika, predvodnika bogobojaznih i milost svim svjetovima, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.