event_available
Hvala Allahu, Koji upućuje onoga ko od Njega traži uputu, i Koji je dovoljan onome ko Njega uzme za zaštitnika. Hvalim Ga, slavljen neka je On, hvalom kojom želim postići Njegovu nagradu i zadovoljstvo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, nema gospodara osim Njega i nema boga osim Njega, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, najbolji vjerovjesnik koga je njegov Gospodar uputio, odabrao i odlikovao. Allahu moj, smiluj se, blagoslovi i spasi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu i ashabe.
Bojte se Allaha, Allahovi robovi, i sjetite se da ćete se sresti s Njim i stajati pred Njim. Sretan je onaj ko se pripremi za ovaj susret, i pripremi najbolju poputninu, i traži svaki način da se približi Allahu, riječima i djelima, nadajući se da će mu On primiti djela, oprostiti i podariti Svoje zadovoljstvo.
O muslimani, najgore što se može desiti srcu jeste očaj koji umrtvljuje osjećaje i beznadežnost koja zamračuje dunjaluk, uništava nadu, zaprečava prilaze i zaključava kapije dobra. Očaj i beznadežnost spomenuti su u dva kur’anska ajeta u negativnom kontekstu i u cilju njihovog sprečavanja, jer spadaju u velike grijehe. Uzvišeni kaže: “Samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.” (Jusuf, 87)
Izraz “revhullah”, upotrijebljen u ovom ajetu, označava Allahovu milost i nadu u Njegovo olakšanje. Allah, džellešanuhu, ulijeva vjernicima nadu u Svoju milost, podstiče ih da teže Njegovom oprostu i vezuje njihove nade za Svoj oprost, pa kaže: “Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (Ez-Zumer, 53); “… a milost Moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali.” (El-A’raf, 156).
U hadisi-kudsiju, koji je zabilježio Ahmed, sa vjerodostojnim lancem, od Ebu Zerra el-Gifarija, radijalalhu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Rekao je Allah: ‘O sine Ademov, nikad me nećeš zamoliti i nadati se od Mene a da ti Ja neću oprostiti sve što si uradio, ne mareći. O sine Ademov, kada bi tvoji grijesi bili do nebesa, a ti zatražio od Mene oprost, Ja bih ti oprostio. O sine Ademov, kada bi mi došao sa Zemljom punom grijeha, a zatim Me sreo nikoga Mi ne smatrajući ravnim, Ja bih došao s isto toliko oprosta.’”
Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ja ću prema Svom robu postupiti u skladu s onim što misli o Meni.”
U nekim verzijama ovog hadisa, koje su zabilježili Ahmed, Ibn Hibban i Hakim, kaže se: “Neka misli o Meni šta hoće.” Muslim, također, bilježi od Džabira, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri dana prije smrti rekao: “Neka niko od vas ne umre a da nema lijepo mišljenje o Allahu.”
Svi ovi, ali i drugi tekstovi iz dviju objava (Kur’ana i sunneta), otvaraju vrata nade, odvraćaju čovjeka od očaja i beznadežnosti, usmjeravaju ga u najboljem smjeru, vode ga najlepšim putem i podstiču ga da na budućnost gleda očima optimizma, ima lijepo mišljenje o Allahu i nada se Njegovoj milosti i lijepoj završnici kod Njega.
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Neka niko od vas ne umre a da nema lijepo mišljenje o Allahu”, prema učenjacima hadiske nauke, kao što su Ebu Abbas el-Kurtubi i drugi, znače: “Činite dobra djela i okitite se lijepim manirima, za koje se, onaj ko ih čini, nada da će biti primljeni kod Allaha, i kojima ćete potvrditi svoje mišljenje o Allahovoj milosti. Allahova milost je blizu onih koji dobro čine, a Njegove kazne neka se boje grešnici i prijestupnici.
Lijepo mišljenje bez konkretnih djela je (samo)obmana. Sve ovo odnosi se na situaciju kada je čovjek zdrav i u punoj snazi, dok na samrti, zbog vremenske ograničenosti, treba razmišljati samo o jednoj stvari – veličini Allahove milosti i dobrote, i da nijedan grijeh nije veći od Njegove milosti, i da je On Plemeniti, Blagi, Onaj koji mnogo prašta, Blagodarni, Milostivi, i prisjetiti se ajeta i hadisa koji govore o tome, jer bi to moglo pozitivno djelovati na njegovo srce i u njemu probuditi ljubav prema Allahu, pa da u tom stanju napusti ovaj svijet i sretne Allaha, s ljubavlju prema Njemu, i da ga Allah proživi u skupini onih koji Ga vole, nakon što je bio u skupini grešnika, a to potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Čovjek će biti proživljen u stanju u kojem je umro.” (Muslim od Džabira, radijallahu anhuma)
Lijepo mišljenje o Gospodaru nije ograničeno na neku posebnu situaciju, konkretan događaj i vrijeme. Kako god je čovjek obavezan imati lijepo mišljenje o Allahu i nadati se Njegovom oprostu na samrti, isto tako je obavezan imati lijepo mišljenje o Allahu i u različitim dunjalučkim situacijama, teškoćama, iskušenjima i nevoljama. Kada se razboli, ili ga zadesi kakvo zlo, ili osjeti teret duga, ili izgubi blisku osobu, ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, nego je obavezan vjerovati da je ono što mu se desilo dobro za njega, i da Allah, preko toga, želi podići Njegovu deredžu, oprostiti mu grijehe, ili otkloniti od njega zlo veće od onoga kojim ga je iskušao, ili mu, ono što mu je uzeo, zamijeniti boljim od toga, na ovom ili budućem svijetu, kao što se navodi u hadisu koji bilježi Buhari od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.” Dakle, stavi ga na kušnju da bi mu uvećao nagradu.
U drugom hadisu, koji bilježe Tirmizi i Ibn Madža sa dobrim lancem prenosilaca, od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Velike nagrade su za velika iskušenja, i kada Allah zavoli neki narod, On ga stavi na kušnju. Ko bude zadovoljan Njegovom kušnjom, i On će biti zadovoljan njime, a ko se bude srdio zbog toga, i On će se rasrditi na njega.” Da nas Allah zaštiti od toga!
Oni koji gledaju na život kroz crnu prizmu, kada ih zadesi kakva nedaća, u njihove duše nastani se loše mišljenje da će ona potrajati, i da će ih ona uništiti, i da će ih iskušenja proganjati i pratiti čitav život, a sve to je zbog njihovog lošeg mišljenja o Allahu, koje je nespojivo s vjerovanjem, i nikada nije bilo osobina vjernika niti poniznih Allahovih robova.
Koliko je puta Allah, džellešanuhu, strah kod ljudi zamijenio sigurnošću, siromaštvo bogatstvom, nevolju blagostanjem, teške i bolne dane ponosom, milošću i oprostom. Utba ibn Gazvan, radijallahu anhu, rekao je: “Kao da sada gledam sebe i još šestericu, sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kako jedemo lišće, jer nije bilo druge hrane, sve dok nam nisu ispucale usne. Pocijepao sam svoj ogrtač i podijelio ga sa Sa’dom ibn Malikom, pa sam se ja zaogrnuo jednim, a on drugim dijelom. Danas nema nijednog od nas a da nije namjesnik u nekoj od muslimanskih pokrajina.”
Koliko je još ovakvih slučajeva, koje ne možemo ni pobrojati, u prošlosti i sadašnjosti. Bojte se Allaha, ljudi, i neka vam uvijek bude na umu da lijepo mišljenje o Allahu treba biti u svim situacijama, i da je nada u ono što je kod Njega, i strah od loših posljedica griješenja prema Njemu, osobina iskrenih vjernika i navika dobročinitelja. Uzvišeni Allah rekao je istinu, kada je kazao: “Kad čovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okreće i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda očajava. Reci: “Svako postupa po svom nahođenju, a samo Gospodar vaš zna ko je na Pravome putu.” (El-Isra, 83–84)
Poštovani vjernici, u hadisu koji bilježe Buhari i Muslim od Ebu Seida el-Hudrija i Ebu Hurejre, radijallahu anhuma, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muslimana neće zadesiti umor, niti teškoća, niti briga, niti žalost, niti neugodnost, niti tuga, i neće ga ubosti ni trn a da mu Allah neće oprostiti neke grijehe.”
U ovom hadisu, kao što kažu učenjaci, krije se radosna vijest za svakog vjernika, jer je čovjek, bez obzira na to ko bio, izložen neugodnostima na ovom svijetu, koje može uzrokovati bolest, briga i sl. Hadis je dokaz i da fizičke bolesti, rane i duševni bolovi, bile mali ili veliki, brišu, iskupljuju grijehe koje je čovjek učinio.
Brisanje i iskupljenje, spomenuto u hadisu, prema mišljenju većine učenjaka, odnosi se na male grijehe, dok velike grijehe ne može obrisati i iskupiti ništa osim iskrenog pokajanja, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je zabilježio Muslim: “Pet namaza, džuma do džume i ramazan do ramazana iskupljuju grijehe počinjene između njih, ako se izbjegnu veliki grijesi.”
U svakom slučaju, ovo je radosna vijest koja otvara vrata nade u Allahovu plemenitost i oprost.
Nada je, kao što kaže Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, vodič koji duše vodi Allahu i Vječnoj kući, i uljepšava im put ka Njemu. Razlika između istinske i lažne nade ogleda se u tome što je lažna nada povezana s lijenošću, i što onaj ko ima lažnu nadu ne poduzima ništa, ne ulaže trud i napor, dok je istinska nada povezana s trudom, zalaganjem i osloncem na Allaha. Zbog toga su učenjaci zauzeli jednoglasan stav da nada nije ispravna ukoliko je ne prati djelo.
Ibn Kajjim dalje pojašnjava da je pohvalna nada, nada čovjeka koji se pokorava Allahu, slijedeći Allahovo svjetlo i nadajući se Njegovoj nagradi, ali i nada čovjeka koji je učinio grijeh, zatim se pokajao, nadajući se Allahovom oprostu. Što se tiče čovjeka koji ustrajava u nemarnosti i grijesima, nadajući se Allahovoj milosti, to što on radi je obmana i lažna nada.
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
