event_available
Hvala Allahu. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Allahu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!”[1] “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.”[2]
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.”[3]
Najistinitiji govor jeste Allahov govor, a najbolja uputa jeste uputa Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari jesu novotarije u vjeri; svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.
O ljudi! Sreća je cilj kojem se teži, čežnja za kojom duše tragaju i izgubljeno blago za kojim svi ljudi žude: bogati i siromašni, ugledni i neugledni, učeni i neuki. Neki ljudi misle da se sreća nalazi u visokom položaju, obilju imetka ili neobuzdanom prepuštanju strastima. Međutim, to je pogrešno mišljenje, jer je mjesto sreće srce, a srcima ne upravlja niko osim Uzvišenog Allaha: “…i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova…”[4] Zato se sreća traži samo od Njega, slavljen neka je, i pronalazi se samo u Njegovom zadovoljstvu.
Govorit ćemo o najvećim i najvažnijim uzrocima sreće, a to su:
Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život…”[5] Ovo je obećanje Onoga Koji je stvorio čovjeka i najbolje ga poznaje: da će lijep život postići vjerovanjem i činjenjem dobrih djela. A ima li veće sreće od toga da čovjek živi lijepim životom?!
Najveću tjeskobu u ljudskim prsima izazivaju brige vezane za određenu im opskrbu i životne okolnosti, kao i nedaće i iskušenja koja su im propisana. Ko je zadovoljan Allahom kao svojim Gospodarom i zadovoljan je Njegovom odredbom, Allah će ga učiniti zadovoljnim. A ko je zadovoljan onim čime je opskrbljen, njegovo će se srce odmoriti od iscrpljujuće čežnje za onim što posjeduju drugi ljudi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uspio je onaj ko primi islam, bude opskrbljen onoliko koliko mu je dovoljno i kome Allah podari zadovoljstvo onim što mu je dao.”[6]
Grijesi opterećuju srce i zbog njih prsa postaju tijesna, dok istigfar briše grijehe i njime se otvaraju vrata koja se ne otvaraju ničim drugim. Uzvišeni Allah prenosi riječi Nuha, alejhis-selam: “I govorio sam: ‘Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10–12) Istigfar donosi olakšanje od briga i nevolja, olakšava poslove i otvara vrata opskrbe.
Mržnja i zlopamćenje vatra su koja najprije izjeda srca onih koji ih nose, prije nego što naude drugima, dok su oprost i praštanje smiraj koji gasi vatru zlobe i netrpeljivosti. Uzvišeni Allah kaže: “…a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi.”[7] Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah robu koji prašta samo povećava ugled.”[8] Imam Ahmed rekao je: “Blagostanje se sastoji od deset dijelova, a svih deset je u prelaženju preko tuđih propusta.”[9]
Besposlica je grobnica u kojoj se ukopava sreća i plodno tlo za šejtanske vesvese i crne misli. Kada čovjek ostavi sebe bez korisnog posla, na njega navale brige i tjeskobe, pa vrijeme provodi u maštanjima i iluzijama, hraneći se uspomenama na bolnu prošlost ili strahovima od nepoznate budućnosti. Zato je jedan od puteva sreće da čovjek svoje vrijeme ispuni onim što mu koristi u vjeri ili dunjalučkom životu.
Jedan od uzroka sreće jeste i čestitost ukućana – supruge i djece. Jedna od kur’anskih dova jeste: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!”[10] Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Dunjaluk je prolazno uživanje, a najbolji dunjalučki užitak jeste čestita žena.”[11] Ko vidi svoju porodicu kao čestitu, uspješnu i pokornu Allahu, srce mu se ispuni radošću i veseljem. Oni mu budu radost očiju za života svojom pokornošću i nastojanjem da ga obraduju, a nakon njegove smrti svojim dovama za njega.
Ako ga zadesi dobro, zahvali Uzvišenom Allahu na tome, kako bi mu Allah još više dao i blagoslovio ono čime ga je obdario: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati.”[12] A ako ga zadesi ono što mu nije drago, bude zadovoljan Allahovom odredbom, strpi se i nada se nagradi, kako bi mu teret iskušenja bio lakši i kako bi bio nagrađen za ono što ga je zadesilo. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Veličina nagrade srazmjerna je veličini iskušenja. Kada Allah zavoli neki narod, stavi ga na kušnju; ko bude zadovoljan, njemu pripada Allahovo zadovoljstvo, a ko bude nezadovoljan, njemu pripada srdžba.”[13] (Tirmizi i Ibn Madža) Zbog toga se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zadivio stanju vjernika, koji se neprestano kreće između zahvalnosti i strpljivosti, pa je rekao: “Čudno je stanje vjernika! Zaista je svako njegovo stanje dobro, a to nije dato nikome osim vjerniku: ako ga zadesi nešto lijepo, zahvali Allahu, pa to bude dobro za njega; a ako ga zadesi nevolja, strpi se, pa i to bude dobro za njega.”[14]
Čovjek najčešće pati zbog jedne od dvije stvari: ili zbog tuge za prošlošću, koja je prošla i ne može se vratiti, ili zbog brige za budućnost, koja tek dolazi i kojom ne može upravljati.
Mnogi ljudi izgube svoju sreću zbog jedne riječi koja je o njima izrečena ili kritike koja im je upućena, pa neprestano u sebi obnavljaju bol i mržnju zbog toga i troše na to svoje vrijeme i misli više nego što to zaslužuje. Kada bi se na to ne osvrtali i kada bi to prepustili zaboravu, takve riječi ne bi naštetile nikome osim onome ko ih je izgovorio. Uzvišeni Allah kaže: “Ti sa svakim lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-A’raf, 199)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Budi skroman prema dunjaluku, voljet će te Allah, i ne žudi za onim što ljudi posjeduju, voljet će te ljudi.”[15] Ko prekine svoju žudnju za onim što ljudi posjeduju, njegovo će se srce odmoriti i životu će pristupati dostojanstvene i neovisne duše. A ko stalno gleda prema onome što ljudi posjeduju, bit će ponižen pred njima i od njih neće dobiti ništa osim onoga što mu je već određeno. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Gledajte u onoga ko je ispod vas, a ne gledajte u onoga ko je iznad vas, jer je tako preče da ne omalovažavate Allahove blagodati prema vama.”[16]
Jedan od najvećih uzroka nesreće i nezadovoljstva jeste da čovjek neprestano poredi ono što je njemu dato s onim što je dato drugima. Tako postaje nesretan i tjeskoban, a srce mu izjeda ljubomora i zavist, iako od dunjaluka neće dobiti ništa osim onoga što mu je već određeno.
Jedan od uzroka sreće jeste i dobročinstvo prema roditeljima, jer ono ima zadivljujući utjecaj na sreću i smirenost srca. Uzvišeni Allah prenosi da je Isa, alejhis-selam, kada je progovorio u kolijevci, rekao: “…i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan.”[17] Tako ga je nesreća mimoišla zbog dobročinstva prema majci. Uzvišeni Allah izbavio je i ljude koji su ostali zarobljeni u pećini, jer Mu se jedan od njih u dovi približio spominjući svoje dobročinstvo prema roditeljima. Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, a srdžba Gospodara je u srdžbi roditelja”[18], a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim. A kada je Uzvišeni Allah zadovoljan Svojim robom, njegovo srce ispuni srećom, radošću i smirenošću.
Održavanje rodbinskih veza uzrok je produženja života i povećanja imetka ili bereketa, a to je jedan od velikih uzroka sreće. Nestanak bereketa, s druge strane, put je ka nesreći. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko želi da mu se poveća opskrba i produži život, neka održava rodbinske veze.”[19] Onaj ko održava rodbinske veze omiljen je među svojom rodbinom upravo zbog toga što ih obilazi i održava vezu s njima, a ljubav ljudi prema čovjeku raduje ga i usrećuje. Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Održavanje rodbinskih veza produžava život, donosi ljubav porodice i povećava imetak.” Stoga svaki razuman čovjek treba nastojati da postigne uzroke sreće i da im teži kao onaj ko je svjestan da je život kratak i da su dani riznice djela. Istinski je upućen onaj ko ne prepusti svoj život nemaru niti svoje srce brigama, nego svoje dane ispuni onim što mu širi prsa, pročišćava dušu i uzdiže njegov stepen, sve dok ne sretne Uzvišenog Allaha čista srca i smirene duše.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas poduči onome što će nam koristiti i da nam podari da postupamo prema onome čemu nas je podučio. On, doista, sve čuje i odaziva se dovama.
Zato, poštovani vjernici, donosite salavate i selame na darovanu milost i nepresušnu blagodat, na svoga vjerovjesnika Muhammeda, Allahovog poslanika. To vam je naredba od vašeg Gospodara: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56).
[1] Alu Imran, 102.
[2] En-Nisa, 1.
[3] El-Ahzab, 70–71.
[4] El-Enfal, 24.
[5] En-Nahl, 97.
[6] Muslim, 1054.
[7] Eš-Šura, 40.
[8] Muslim, 2588.
[9] Bejheki, Šuabul-iman, 8384.
[10] El-Furkan, 74.
[11] Muslim, 1467.
[12] Ibrahim, 7.
[13] Tirmizi, 2396; Ibn Madža, 4031. Tirmizi je rekao da je hadis hasen-garib.
[14] Muslim, 2999.
[15] Ibn Madža, 4102,
[16] Muslim, 2963
[17] Merjem, 32.
[18] Tirmizi, 1899.
[19] Buhari, 5986; Muslim, 2557.
