event_available
Hvala Allahu Koji je nekim vremenima podario posebnu vrijednost i svetost. Njemu zahvaljujem na obilju dobra i blagodati. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, i Čiji oprost, milost i dobrota obuhvataju sve Njegove robove, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, vjerovjesnik upute i milosti, poslan najboljem ummetu.
Allahu, smiluj se, blagoslovi i spasi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe, ljude razboritosti i mudrosti, i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjega dana.
Bojte se Allaha, budite svjesni Njegovog nadzora, veličajte Ga, odazovite Mu se, budite Mu pokorni, čuvajte se onoga što izaziva Njegovu srdžbu i ne budite Mu neposlušni. Uzvišeni kaže: “I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281)
O muslimani, među najboljim karakternim osobinama kojima se vjernik može ukrasiti i najljepšim svojstavima kojim se može odlikovati jesu istančan osjećaj, budna svijest, živo srce i razborit um, koji čovjeka podstiču da osjeća svetost onoga što je Allah zabranio i da poštuje ono što je On uzvisio. Time potvrđuje iskrenost svoga imana, čvrstinu uvjerenja i postojanost svoje predanosti Allahu.
Uzvišeni Allah, iz Svoje milosti i mudrosti, odlikovao je određena vremena i mjesta posebnim ibadetima i djelima pokornosti, kojima Mu se približavaju skrušeni i ponizni robovi, tražeći time put koji ih približava njihovom Gospodaru i nadajući se lijepom dolasku pred Njega i blagoslovljenom susretu s Njim.
Od onoga što je Allah učinio svetim jesu i sveti mjeseci, o kojima Uzvišeni kaže: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite!” (Et-Tevba, 36)
To su mjeseci koje je pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježe Buhari i Muslim od Ebu Bekre, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao govor na Oproštajnom hadžu i rekao, između ostalog: “Vrijeme se vratilo u svoj prvobitni poredak kakav je bio onoga dana kada je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Godina ima dvanaest mjeseci, od kojih su četiri sveta: tri uzastopna, zul-kade, zul-hidže i muharrem, te redžeb Mudarov, koji je između džumade i šabana.”
Ovo Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjenje bilo je potvrda i učvršćenje onoga što je Allah odredio: bez pomjeranja, dodavanja ili umanjivanja. Značenje toga jeste da je propis o broju mjeseci i svetosti onih koje je Allah učinio svetim ostao isti onakav kakvog ga je Allah odredio/zapisao u Svojoj Knjizi (sudbine), još od stvaranja nebesa i Zemlje.
Time je poništeno ono što su činili predislamski Arapi, koji su mijenjali raspored svetih mjeseci, pa su muharrem proglašavali običnim mjesecom i prebacivali su njegovu svetost na safer, skrnaveći tako svetost mjeseca koji je Allah učinio svetim, a dajući svetost mjesecu kojem Allah nije dao svetost. To je ono što se naziva nesī, o čemu Uzvišeni kaže: “Premještanjem svetih mjeseci samo se povećava nevjerovanje, čime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju običnim, a druge godine proglašavaju ga svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah učinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju.” (Et-Tevba, 37)
To je bio jedan od oblika iskrivljavanja, mijenjanja i poigravanja s vjerom, po kojem je džahilijet (predislamski period, period neznaboštva) bio poznat, kao i jedan od vidova njihove zablude, nevjerovanja i poricanja Allahovih znakova i Njegovih poslanika.
Jedan od najočitijih znakova poštivanja svetosti ovih svetih mjeseci jeste da se čovjek čuva nepravde prema samome sebi koja se ogleda u činjenju grijeha i prijestupa, u bilo kojem njihovom obliku, pokoravajući se Allahovoj naredbi: “U njima ne griješite” (Et-Tevba, 36).
Grijeh je u svakom vremenu zlo, nesreća i nepravda prema samome sebi, jer predstavlja nepoštovanje prema Uzvišenom, Silnom i Onome Koji kažnjava prijestupnike, a istovremeno nezahvalnost prema Onome Koji obilno obasipa blagodatima i dobrotama, međutim, grijeh u svetim mjesecima još je teži, pogubniji i opasniji, jer u sebi objedinjuje nepoštovanje i omalovažavanje svetosti onoga što je Allah učinio svetim, uzvišenim i odabranim.
Kao što se grijesi uvećavaju u Svetom gradu, zbog Allahovih riječi: “…i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi” (El-Hadždž, 25), isto tako se uvećavaju i u svetim mjesecima.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Allah je, između mjeseci, odabrao četiri mjeseca, učinio ih svetim, i naglasio njihovu svetost, a grijeh u njima učinio većim, kao i dobro djelo i nagradu.”
Katada, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nepravda u svetim mjesecima teži je grijeh i veći teret nego u drugim mjesecima, iako je nepravda u svakoj situaciji velika, ali Allah uzvisuje ono što On hoće.”
Poštovani vjernici, obaveza je svakoga onoga ko je zadovoljan Allahom kao gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, da spriječi svoju dušu od činjenja grijeha, da je udalji od njegovih “klizavih” staza prijestupa i sačuva od njegove prljavštine, da se izdigne iznad niskih prohtjeva, strasti, pogubnih nastranosti, šejtanskog zavođenja, uljepšavanja zla od duše sklone zlu i šejtanskih došaptavanja i koraka.
I neka stalno ima na umu da je život sastavljen od etapa i dionica, da se u njemu troše godine, ističu rokovi i prekidaju djela. Čovjek ne zna kada će se rastati od ovog svijeta, koliko će njegovih etapa prijeći i do koje će ga tačke dovesti životni put.
Sretan je onaj čija duša teži najuzvišenijim stepenima i visokim deredžama Allahovog zadovoljstva, ljubavi i oprosta; onaj koji nastoji nadoknaditi propušteno i iskoristiti ono što je ostalo od odabranih vremena i blagoslovljenih prilika, držeći se ispravnog puta i čvrstog pravca, u ovom svetom mjesecu, ali i tokom cijele godine.
Istinu je rekao Uzvišeni: “O vjernici, bojte se Allaha, i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila. Bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što radite.” (El-Hašr, 18)
Neki dobri prethdnici, Allah im se smilovao, rekli su: “Allah je, među Svojim stvorenjima, odabrao/odlikovao one najbolje: odabrao je meleke poslanike i ljude poslanike; od govora je odabrao zikr, spominjanje i veličanje Njega; od svih mjesta na Zemlji odabrao je džamije; od mjeseci je odabrao ramazan i svete mjesece; od dana je odabrao džumu; a od noći Lejletul-kadr. Zato poštujte ono što je Allah učinio odabranim i svetim, jer razumni i pronicljivi ljudi poštuju i uzvisuju ono što je Allah uzvisio.”
Bojte se Allaha i poštujte ono što je Allah uzvisio, a jedna od tih stvari je ovaj sveti mjesec. Osjećajte njegovu svetost i čuvajte se da u njemu sebi ne činite nepravdu, kao i u svim drugim mjesecima. Prionite uz “trpeze” pokonosti i vrtove dobrih djela.
Držite se onoga što je vjerodostojno preneseno od prvaka čovječanstva, sallallahu alejhi ve sellem, i klonite se svake novotarije koja nema utemeljenja u Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uspio je onaj ko poštuje ono što je Allah učinio svetim i zabranjuje sebi ono što je Allah zabranio, iskreno radi Allaha i slijedeći Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uvijek imajte na umu da vam je Allah naredio da donosite salavat i selam na najboljeg od ljudi, pa je rekao u Najistinitijem govoru i Najljepšoj riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56).
