event_available
Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Zahvaljujem Ti, Gospodaru mo,j na blagodatima koje se povećavaju zahvalnošću, i donosim salavat i selam na uputitelja ummeta na Pravi put, i na njegovu porodicu i ashabe.
O muslimani, bojte se Allaha, i radite za Dan čija će vrućina biti velika, i u kojem će se desiti veliki događaj, i u kojem će se otkriti sve tajne i pokazati ono što su grudi skrivale. Neko će u Džennet, a neko u Džehennem, i neće imati ni snage ni pomoći da se tome suprotstavi. O muslimani, Allah, džellešanuhu, iz Svoje neizmjerne mudrosti, htio je da na Zemlji postavi namjesnika, što je teško palo melekima, ali su se vrlo brzo povratili i odazvali Njegovoj naredbi i poklonili su se Ademu, a Iblis je pokazao zavist i oholost koje je skrivao u svojoj nutrini, i odbio je učiniti sedždu ovom zemaljskom stvorenju. “I kada rekosmo melekima: ‘Poklonite se Ademu!’, oni se svi, osim Iblisa, pokloniše. ‘Zar da se poklonim onome koga si Ti od ilovače stvorio?’, reče.” (El-Isra, 61) Iblis je sebe smatrao boljim i odabranijim. “‘Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?’, upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’, odgovori on.” (El-A’raf, 12) Od tog trenutka, Allahov neprijatelj objavio je čovjeku vječno neprijateljstvo, podigao je zastavu izdaje, zavođenja i smutnje i zarekao se da će ih na Pravom putu presretati i praviti im spletke. “E zašto si odredio pa sam u zabludu pao”, reče, “kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!” (El-A’raf, 16–17)
O vjernici, kako se Iblis zarekao, tako je i učinio – uzeo je čovjeka za neprijatelja, u svim fazama njegovog života, od rođenja do smrti, ne propušta nijednu priliku da ga uznemiri i zavede, koristeći se svim mogućim spletkama, zamkama i smicalicama, uporno i odlučno, bez posustajanja i s neviđenom pohlepom. Prvo čime ga nastoji uznemiriti i napakostiti mu jeste da ga jako ubode prstom između bokova, prilikom rođenja i izlaska iz majčinog stomaka, od čega on ispusti bolan vrisak. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nema nijednog sina Ademovog a da ga šejtan ne dodirne (ubode) prilikom rođenja, pa on zaplače od tog dodira, osim Merjeme i njenog sina”. Ebu Hurejra je rekao: “Čitajte ako želite: ‘… i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana’ (Alu Imran, 36).” (Buhari i Muslim)
Jedna od šejtanovih prikrivenih spletki jeste ubacivanje uznemirujućih misli, na javi i u snu, kao što kaže Uzvišeni: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (El-Mudžadele, 10)
Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Lijepi snovi su od Allaha, a ružni snovi su od šejtana. Kada neko od vas usnije uznemirujući san, neka pljucne na lijevu stranu i neka zamoli Allaha da ga zaštiti od njegovog zla, i neće mu nauditi.” (Buhari i Muslim)
Kada čovjek želi obaviti namaz, šejtan “navali” na njega svojim spletkama i uznemiravanjem, zato što je namaz obilježje vjernika i putokaz njegove dobrote i spasa, a njegov najčasniji dio je sedžda kojom se iskazuje vrhunac poniznosti pred Allahom Uzvišenim, iste one poniznosti koju je Iblis odbio kada mu je to prvi put naređeno, i Allah mu je propisao poniženje i propast i učinio je čovjekovu sedždu, kada god je obavi, poticajem kajanja kod šejtana zbog ispoljene oholosti. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sin Ademov prouči ajet u kojm se nalazi sedžda, i učini sedždu, šejtan se odvoji nastranu, zaplače i kaže: ‘Ademovom sinu naređeno je da učini sedždu, pa ju je učinio i njemu pripada Džennet, a meni je naređena sedžda, pa sam je odbio i meni pripada Vatra.’” (Muslim) I, zbog toga šejtan ima poseban odnos prema namazu: u samom početku nastoji odvratiti čovjeka od njegovog obavljanja, predstavljajući ga teškim i okupirajući njegovu pažnju zabavom i grijehom, kao što kaže Uzvišeni: “Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Maida, 91) Jedna od šejtanovih spletki u namazu jeste slabljenje odlučnosti kod vjernika za njegovim obavljanjem na vrijeme, uljepšavanje njegovog odgađanja i kašnjenja s njim i lažno ohrabrivanje da ima dovoljno vremena. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada jedan od vas legne u postelju, šejtan na njegovom potiljku sveže tri čvora, udari po svakom čvoru i kaže: ‘Pred tobom je duga noć, i zato utoni u dubok san.’ Ako se probudi i spomene Allaha, razveže se jedan čvor, ako se abdesti, razveže se i drugi čvor, a ako klanja, razvežu se svi čvorovi, i osvane čio i vedar i s lijepim osjećajem u duši, u suprotnom osvane lijen i s ružnim osjećajem u duši.” Jedna od šejtanovih spletki jeste ubacivanje vesvesa klanjaču dok je u namazu, s ciljem odvraćanja njegove pažnje i oduzimanja skrušenosti koja je duša, srž i najvredniji segment namaza. Ebu Ala prenosi da je Osman ibn As došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, šejtan se prepriječio između mene i mog namaza i učenja u namazu, i ubacuje mi razne misli”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: “To je šejtan koji se zove Hinzeb. Kada osjetiš njegovo prisustvo, utječi se Allahu od njega, i pljucni na lijevu stranu tri puta.” Osman kaže: “Primijenio sam ovaj Poslanikov savjet, pa ga je Allah udaljio od mene.” (Muslim)
O muslimani, šejtan neumorno nastoji posijati sjeme smutnje i neprijateljstva među voljenima, a posebno među bračnim drugovima, jer su bliskost i ljubav put ka Allahovom zadovoljstvu i stvaranju pozitivnog ambijenta, a isto tako potpomaganje bračnih drugova u pokornosti Allahu vjesnik je sretnog i ugodnog porodičnog života (a to šejtanu nikako ne odgovara). Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iblis postavi svoj prijesto na vodi, a zatim pošalje svoje sluge (da čine nered po Zemlji), i najbliži su mu oni koji posiju najviše smutnje među ljudima. Jedan od njih dođe i kaže: ‘Uradio sam to i to’, a Iblis mu odgovori: ‘Ništa nisi uradio., a onda dođe drugi i kaže: ‘Nisam ga ostavio sve dok nisam napravio razdor između njega i njegove supruge’, a Iblis mu kaže: ‘Da, ti si uradio pravu stvar’, pa ga približi sebi i zagrli ga.” (Muslim)
Jedna od šejtanovih najprljavijih smicalica jeste da, kada ne može napraviti veliku štetu, ne odustaje od manje štete, nego ustrajava u svojim namjerama i ne predaje se. Ako ne uspije vjernike navesti na širk – višeboštvo, najveći i najteži grijeh, nastoji raspiriti među njima neprijateljstvo i mržnju koji uništavaju vjeru kod čovjeka. Džabir, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Šejtan je izgubio nadu da će ga oni koji obavljaju namaz obožavati na Arabijskom poluotoku, ali nije izgubio nadu da će među njih ubaciti neprijateljstvo.” (Muslim)
Vrlo podmukla i prikrivena metoda koju šejtan koristi jeste uljepšavanje ružnog i omražavanje lijepog: uljepšava čovjeku grijeh i umanjuje ga u njegovim očima, sve dok na njega ne počne gledati kao na opuštanje duše i tijela, a omražava mu činjenje dobrih i pobožnih djela i predstavlja ih teškim, sve dok na njih ne počne gledati kao na patnju za dušu i tijelo. Prikazuje mu da je ponos i hrabrost u činjenju grijeha, a da je poniženje i prezrenost u pokornosti Allahu. Uzvišeni kaže: “Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je šejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih čeka patnja nesnosna.”
“Prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se, sigurno, potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i, sigurno, ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i, sigurno, ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.” (En-Nisa, 118–120) Pomoću ove spletke, Allahov neprijatelj uspio je mnogim ljudima uljepšati razgolišavanje i otkrivanje stidnih mjesta, kako bi u ljudskim dušama pobudio najsitnije prohtjeve, potpalio vatru strasti, a ugasio svjetlo imana i čednosti i izmijenio prirodu u kojoj ih je Allah stvorio, Njegove propise i naredbe. To je šejtanova davna spletka kojom je prevario Adema i Havu i strgnuo s njih njihovu odjeću. Uzvišeni kaže: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati stidna mjesta vaša, a i raskošna odijela, ali, odjeća čestitosti, to je ono najbolje. To su neki Allahovi dokazi da bi se oni opametili. O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.” (En-Nisa, 118–120) Zato, vjerniče, dobro poslušaj savjet Plemenitog Gospodara, u Njegovoj časnoj Knjizi: “O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba. Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u Vatri.” (Fatir, 5–6)
O vjernici, znajte da, iako je šejtan oličenje zla, u njegovom stvaranju kriju se savršene tajne i čudesne mudrosti, a neke od njih spomenuo je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao: “Da Allah nije stvorio Iblisa, mnoge vrste ibadeta ne bi postojale. Ne bi bilo ibadeta podsticanja na činjenje dobra i odvraćanja od zla, ibadeta suprotstavljanja strastima, ibadeta strpljivosti, ibadeta davanja prednosti onome što Allah voli nad onim što voli ljudska duša, ibadeta pokajanja, povratka Allahu i traženja oprosta od Njega. On, slavljen neka je, voli one koji se često kaju i voli njihovo pokajanje, i da nije toga, nestalo bi razloga pokajanja i prestao bi važiti ibadet pokajanja i traženja oprosta. Ne bi bilo ni ibadeta suprotstavljanja, prkošenja i ozlojeđivanja Allahovih neprijatelja u Njegovo ime i radi Njega, a to su jedni od najdražih ibadeta Njemu, slavljen neka je. On voli da Njegovi prijatelji ozlojeđuju i prkose Njegovim neprijateljima, i to je ibadet u koji su pronikli samo oni razumom obdareni. Ne bi bilo ibadeta traženja zaštite od Njegovog neprijatelja, i dove Njemu da ga spasi od njega i sačuva od njegovih spletki i uznemiravanja, i ne bi bilo ibadeta ostavljanja samoobmane, jer se kod Njegovih robova povećava strah i opreznost kada vide šta se desilo Njegovom neprijatelju nakon što Mu se usprotivio, i sa pozicije meleka dospio na poziciju šejtana. Jedna od mudrosti stvaranja šejtana jeste da u čovjeku, koji u svojoj prirodi nosi i dobro i zlo, probudi i osnaži zlu stranu, kao što je cilj slanja poslanika da u ljudima probude i osnaže dobru stranu, i da se dese posljedice jednoga i drugoga, i pokaže se mudrost njihovog stvaranja i pokaže se ono što je samo Njemu bilo poznato.”
O muslimani, nema spasa od šejtanovih spletki, osim činjenjem ovih stvari:
– Istiazom – utjecanjem Allahu od šejtanovog zla, jer onaj ko se utječe Njemu, On će mu pružiti utočište i zaštitu. Uzvišeni kaže: “A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.” (El-A’raf, 200)
– Tevekkulom – oslanjanjem na Njega u odbijanju šejtanovih spletki. Oni koji se oslanjaju na Njega sigurni su od njegovih spletki i uznemiravanja. Uzvišeni kaže: “On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.” (En-Nahl, 99–100)
– Ustrajavanjem u zikru – spominjanju Allahu, u njegovoj određenoj i neodređenoj formi, jer su šejtanove spletke slabe, i zasnovane su na vesvesama (došaptavanjima), koje nestaju i raspršuju se prilikom spominjanja Allaha. Allah, džellešanuhu, je uz onoga koji Ga spominje, pa kada Ga spomene, šejtan se povlači, smanjuje i biva ponižen, i zato se za šejtana kaže da je el-vesvas – koji došaptava i el-hannas – koji se brzo povlači.
– Čuvanjem od slijeđenja prohtjeva i strasti, koje mu šejtan uljepšava i ukrašava. Ako se bude čuvao zabranjenih strasti i prohtjeva, spasit će se njegovih spletki i zla, a ako i učini grijeh, neka požuri s istigfarom – traženjem oprosta, tevbom – pokajanjem i činjenjem dobrih djela koja uklanjanju njegove tragove, jer oni ozlojeđuju Allahovog neprijatelja, bacaju ga u očaj i odbijaju njegovo zlo.
Donosite salavate i selame na najboljeg čovjeka, povjerenika Njegove Objave, izabranika za Njegovu poslanicu, onoga čiji je spomen uzdignut na ovom i kome je dat šefat na budućem svijetu: “One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na ovome i na onome svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.” (El-Ahzab, 57)
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
