Nepravda je put propasti, a pravda je istinski život za ljude (Meka)

Hatib: dr. Abdurrahman ibn Abdulaziz es-Sudejs

6. redžeb 1447. po Hidžri / 26. decembar 2025.

Svaka hvala i zahvala pripadaju Allahu. Tebe hvalimo, Gospodaru naš, od Tebe pomoć i oprost tražimo, i Tebi se kajemo. Gospodaru, Tebi pripada velika hvala zbog Tvoje uzvišene biti, i nema nikoga kome se hvala upućuje osim Tebi. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinoga, Koji nema sudruga, On je ovaj ummet odlikovao najboljom vjerom i zakonom, i ukazao je na savršen put izlaska iz svih nepravdi. Svjedočim da je naš vjerovjesnik i prvak, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, došao je sa uputom i svjetlom, kao potpunom istinom. Neka su na njega, njegovu porodicu, ashabe, tabiine i sve koji ih budu slijedili u dobročinstvu blagoslov, milost i spas mog Gospodara sve do Dana kada budu proživljena sva stvorenja.

Bojte se Allaha i zahvaljujte Mu na tome što vas je uputio u islam, jer islam je vjera lijepih osobina i uzvišenih vrlina.

O vjernici, u vremenu kada ljudi žive zaronuli u materijalizam, pod pritiskom zavodljivih strasti i bučnog meteža koji guši smisao, kada se nerazumno postupa s temeljnim idejama, kada su razlike mnoge, a pravednosti malo u sporovima i raspravama, javlja se potreba posvećivanja veće pažnje pravima ljudi i oslobađanja od počinjenih nepravdi. Problem je dublji od prolaznih razmirica, to je slabost vjerske svijesti, intelektualna praznina, društvena rascjepkanost i odsustvo vrijednosti i uzvišenih ciljeva. U takvom ambijentu dolaze do izražaja pojedinci kojima je jedina briga da čine nepravdu i tragaju za greškama drugih, umjesto da se bave pozitivnom izgradnjom.

Otuda i potreba da se podsjeti na sveobuhvatnu poruku, koja liječi ovu prazninu iz njenog korijena, vraća ugled najvišim vrijednostima, utjecaju inspirativnih uzora, značaju jasnih ciljeva, uravnoteženosti čovjeka i koheziji društva, a sve to uz poštivanje šerijatskih načela te dostignuća psihološke, sociološke i pedagoške struke, kako bismo ojačali poruku svijesti i učvrstili učinak društvene izgradnje.

Imam Maverdi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Četiri stvari čuvaju od nepravde: razum koji odvraća, vjera koja sprečava i prevenira, vlast koja kažnjava i nemoć koja zaustavlja.” Kur’an i sunnet obiluju tekstovima koji osuđuju nepravdu i njene počinitelje, jer je ona izvor svakog zla. Nepravda je tmina, pa je zbog toga Uzvišeni Gospodar nebesa i Zemlje strogo zabranjuje. U hadisi-kudsijju Allah, džellešanuhu, kaže: “O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nepravdu i učinio sam je zabranjenom među vama, zato nemojte jedni drugima činiti nepravdu.” (Muslim)

Uzvišeni kaže: “…pa neka iskuse nesnosnu patnju na Dan bolni oni koji o Njemu krivo govore.” (Ez‑Zuhruf, 65)

Poštovani vjernici, jedan od najružnijih oblika nepravde jeste nepravda prema Allahovim robovima. Ona je poput bodljikave žice koja počinitelja vodi u provaliju. Koliko je laži uzdigla, prava pogazila i štete nanijela! Njome se kida ono što je sastavljeno, a ne sastavlja ono što je pokidano, uključujući živote, imovinu i čast.

U vjerodostojnom hadisu navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista su vam vaša krv, vaš imetak i vaša čast sveti (nepovredivi), kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem gradu, u ovom vašem mjesecu.” U drugom hadisu Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li ko je muflis (bankrot)?” Ashabi odgovoriše: “Muflis je onaj koji nema novca ni imetka”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Zaista je pravi bankrot iz moga ummeta onaj ko dođe na Sudnji dan sa namazom, postom, zekatom, a na dunjaluku je ovoga opsovao, onoga potvorio, ovoga zakinuo, onoga udario ili ubio, pa će se svakom od njih dati od njegovih dobrih djela, a ako nestane njegovih dobrih djela, prije nego što namiri ono što je dužan ljudima, onda će se uzeti od njihovih grijeha, pa će se njemu natovariti i bit će bačen u džehennemsku vatru.” (Muslim)

Razmislite, Allah vas čuvao, o ovom čovjeku, koji je obavljao namaz, davao zekat i postio, tj. izvršavao  je temelje islama, došao je pred Allaha s dobrim djelima velikim kao planine, vjerujući da će ga ona spasiti, ali je također došao opterećen nepravdom prema ljudima, što ga je odvelo u Vatru, utječemo se Allahu od toga. Nije spomenuto pijenje alkohola, iako je ono veliki grijeh, jer je njegov počinitelj pod Allahovom voljom, može mu oprostiti ili ga kazniti. Nepravde vezane za prava ljudi moraju se izmiriti, jer to su posebna prava. Prava ljudi zasnivaju se na potraživanju, a ne na oprostu. Sufjan es‑Sevri, rahimehullah, rekao je: “Lakše ti je da dođeš Allahu sa sedamdeset grijeha između tebe i Njega nego da Ga sretneš sa jednim grijehom prema ljudima.”

Ibnul‑Kajjim, rahimehullah, opširno je opisao takve ljude, iako vode brigu o Allahovim pravima, na sljedeći način: “Naći ćeš pobožne ljude koji rijetko propuštaju namaz, post, zikr ili dovu, ali oni uništavaju čast ljudi.” On je spomenuo da postoje tri vrste registara (knjiga) u kojima se bilježi nepravda: registar iz kojeg Allah ništa neće oprostiti, a to je registar širka; registar iz kojeg Allah ništa neće izostaviti, a to je registar nepravdi među ljudima, i registar na koji se Allah ne obazire mnogo, a to je registar čovjekova nepravde prema sebi u odnosu između njega i njegovog Gospodara.

Poštovani vjernici, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da se oslobodimo nepravde koju smo učinili na dunjaluku prije nego što dođemo pred Gospodara svjetova. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko učini kakvu nepravdu svome bratu,  u časti ili nečemu drugom, neka od njega zatraži oprost, jer će se za svaki dinar i dirhem uzeti od njegovih dobrih djela i dati njegovom bratu. A ako ne bude imao dobrih djela, onda će se uzeti od loših djela njegova brata i natovariti na njega.” (Buhari) Također je rekao: “Ko o vjerniku kaže ono što nije istina, što se ne nalazi kod njega, Allah će ga nastaniti u redgatul-habalu, a to je sukrvica i gnoj stanovnika Džehennema.” (Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca)

Zato se čuvajte svakog napada na prava ljudi i uznemiravanja, i tražite oprost od onih kojima ste uskratili njihova prava ili ih izmirite prije nego što dođe dan kada neće biti dinara ni dirhema. Stvar je krajnje ozbiljna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio je Allaha da se smiluje onome ko požuri s traženjem oprosta od svoga brata, kako mu se ne bi uzimala dobra djela na Sudnjem danu. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se smilovao čovjeku koji je učinio nepravdu svome bratu, u časti ili imetku, pa je došao kod njega i zatražio oprost, prije nego što se ona namiri od njega, a ne bude dinara ni dirhema (da se iz njih namiri nepravda).” (Tirmizi)

Na pogubnost zuluma i na tešku kaznu koja čeka zulumćara dovoljno ukazuje to što je zulum u Kur’anu spomenut kao sinonim za širk, utječemo se Allahu od toga!

A među nepravdama koje su se, u naše vrijeme, uzdigle i razgoropadile, naročito u doba tehnologije i digitalnog svijeta, jeste ono što se putem pojedinih društvenih mreža širi od strane mešetara, “gusara” ljudskih umova i promotora ideološkog nasilja, kao i nekontrolisano upuštanje u ogovaranje i prenošenje tuđih riječi o nevinim ljudima, laž i potvoru, zavist i mržnju, zluradost i neprijateljstvo, te razuzdanost i nepravednost u međusobnim raspravama.

Sve su to najočitiji i najteži oblici zuluma, najtamniji i najpogubniji po pojedinca i zajednicu;

i onaj ko to čini dužan je što prije tražiti oprosta od onih koje je oštetio, prije nego što dođe dan kada neće biti ni dinara ni dirhema.

Zato, bojte se Allaha, Allahovi robovi, i činite dobro prije nego dođe kraj i smrt, koja će prekinuti slasti i užitke i rastaviti voljene, pa se budete kajali zbog nepravde i štete koju ste nanijeli drugim ljudima, bilo materijalne ili moralne. Uzvišeni kaže: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.” (El‑Ahzab, 58)

O vjernici, nalazimo se na početku mjeseca redžeba, jednog od svetih mjeseci. Zato se čvrsto držite upute svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i puta prvih, odabranih generacija. Čuvajte se novotarija i svega onoga što je naknadno uneseno u vjeru.

U ovom vremenu, na samom izmaku epohe, raširio se veliki i sveobuhvatni zulum nad potlačenim narodima. Posebno se to vidi na primjeru ponosnog palestinskog naroda, stanovnika Mesdžidul-Aksaa i Bejtul-Makdisa, koji već dugo trpe opsadu, razaranje, ubijanja, raseljavanja i progone nasilnog cionističkog okupatora. Njihova patnja još je teža u trenucima kada ih pogađa oštra i surova zima, kada hladnoća dodatno pritišće već iscrpljene i unesrećene.

Zato molimo Allaha Uzvišenog da ukloni zulum od potlačenih i obespravljenih ljudi, gdje god se nalazili, da umiri  njihove uplašene, nahrani njihove gladne, odjene njihove neodjevene, olakša njihove nevolje, ukloni od njih nepravdu, ojača ih nakon slabosti i zaliječi njihove rane Svojom dobrotom, milošću i plemenitošću.

Donosite salavate i selame, Allah vam se smilovao, u sebi i naglas, na najbolje od svih stvorenja, najvećeg po časti i položaju, našeg vjerovjesnika Muhammeda, sina Abdullahova, Hašimovića, Kurejševića, kao što vam je to naredio Plemeniti i Uzvišeni Gospodar, rekavši: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56).


Podijeli ovaj post :

Iz iste kategorije :