Neka je svaka hvala Allahu Koji nam je darovao ispravnu vjeru, uputio nas na Pravi put, i obasuo nas blagodatima, vidljivim i nevidljivim. On sve potanko zna i o svemu je obaviješten. Neka je sva hvala Njemu, Kome pripada sva vlast, usljed Čije se naredbe sve dešava i svako dobro je djelo Njegovo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jednoga, Koji nema druga. On je Gospodar i Zaštitnik dobrih i pokornih robova. On stvara sva stvorenja i svakom daruje opskrbu. “Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani. On zna gdje će koje boraviti i gdje će sahranjeno biti. Sve to ima u jasnoj Knjizi.” Svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Uzvišeni ga posla kao milost svim svjetovima i njegovim dolaskom mnoga srca se vjeri otvoriše, mnogi umovi svjetlost ugledaše, mnoge oči ponovo progledaše, uši istinu razaznaše, a srca se razmekšaše. Molimo Uzvišenog da mu daruje najbolju nagradu kakvu je ikad ijednom poslaniku zarad napora sa svojim narodom darovao. Neka je Božije zadovljstvo nad njegovim vrlim, čistim i čestitim, pravednim ashabima, kao i nad svima koji ih slijede u dobru do Sudnjeg dana.
Poštovani vjernici, budimo bogobojazni, pokorni Uzvišenom Allahu. Činimo djela koja Uzvišeni voli i kojima je zadovoljan. Žurno krenimo ka Džennetu i milosti Uzvišenog. Vjernik, pravi, je onaj ko se nada Allahovom oprostu i boji se Njegove kazne. Nikada ne slijedi šejtanove stope, jer on odvodi u zabludu one koje ga slijede, podstiče ih da čine ružna i zabranjena djela, što ih na kraju vodi u Džehennem.
Imajmo na umu da je Uzvišeni Allah učinio mjesec ramazan poljem za nadmetanje među stvorenjima kako bi se vidjelo ko će više biti pokoran Allahu i žudjeti za Njegovim zadovoljstvom. Neki ljudi bit će prvi, ostvarujući veliku pobjedu na taj način, dok će drugi zaostati za njima, zbog čega će okusiti gubitak. Prenosi se da bi Alija, radijallahu anhu, krajem posljednje noći svakog ramazana govorio: “Kamo sreće da znamo kome su djela primljena, pa da mu čestitamo, a kome su propala, pa da mu saučešće izjavimo.” Onaj ko osvoji nagradu, zaslužio je velike čestitke, a onaj ko propusti priliku, neka mu Allah njegov musibet, iskušenje, boljim nadoknadi!
Sjetimo se kako smo skoro, kao da je jučer bilo, iščekivali početak mjeseca ramazana, a evo već sada gledamo kako se polako sprema da nas napusti i leđa nam zauvijek okrene.
Za ime Boga te preklinjem, ramazanu,
pakuj se polako i nigdje više ne žuri;
jer ja ne znam kad godina ova prođe,
kada za godinu dobro doneseš ponovo,
da li ćeš me među živima sresti sretnoga,
ili ću tada u ćefinima već biti umotan.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada bi ljudi znali kakvo dobro ramazan sa sobom donosi, poželjeli bi da se cijela godina u ramazan pretvori.” (Hasen hadis) Tako se vjernik raduje Allahovom darovanju njemu da ponovo doživi još jedan ramazan i da ga, uz Božiju pomoć, ponovo isposti i noćnim namazom oživi. U tim danima on se raduje svojom vjerom i ponosi dini-islamom. U tim danima vjernik se kaje za iz nemara neiskorištene blagoslovljene dane i noći ramazana, što u njima nije učinio više dobra nego što je uradio, iz bojazni da neće doživjeti još jedan ramazan. Tako vjernik u ramazanu uvijek osjeća jedan od dva kontradiktorna osjećaja: sreću ili tugu, strah ili nadu, radost i žal.
Poštovani vjernici, budući da znamo da je u ovom ramazanu još uvijek preostala jedna veoma vrijedna noć, jedna neparna noć u posljednjoj trećini mjeseca, što je ujedno najbolji dio tog mjeseca, kada Uzvišeni ponajviše spušta Svoju milost robovima, a da rad i ibadet upravo u ovoj noći može biti vredniji nego u hiljadu drugih mjeseci – itekako bismo trebali da se što prije pokajemo za svoje grijehe i vratimo se vjeri. Itekako bismo trebali tada nastojati učiniti što veći broj dobrih dijela i kloniti se svakog zabranjenog djela. Tako bi Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, marljivo činio ibadet neposredno pred kraj ramazana do mjere da su mu drugi govorili: “Možda bi bilo dobro da se malo odmoriš, da malo sebe poštediš.” On bi im odgovorao: “Kada se konji na utrci približe cilju, počnu trčati svom svojom snagom i zato bismo i mi trebali svom svojom snagom činiti pokornosti i udjeljivati, prije nego što nastupi mjesec ševval.”
Poštovani vjernici, imajući to u vidu, trebali bismo marljivo raditi, a ne postati lijeni ili nemarni. Marljivo bismo trebali raditi do kraja mjeseca, čak do samog kraja naših života. Ko je protraćio protekle dane, neka se pokaje i dadne sve od sebe da na najljepši način ovaj mjesec privede kraju. Djela se, uistinu, vrednuju po završecima i uvijek se u obzir uzima koliko je kraj nekog djela bio dobar, a ne koliko mu je početak bio slab.
O muslimani! Na kraju mjeseca ramazana, nakon što je Uzvišeni vjernicima omogućio da do kraja privedu post ovog mubarek mjeseca, naređuje im se da udijele sadekatul-fitr. Ovu obavezu dužan je izvršiti svaki musliman, bez obzira na spol i uzrast. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je davanje sadekatul-fitra u iznosu od jednog sāa (ar. naziv mjerice) datula ili jednog sāa ječma, i to svakom slobodnom muslimanu i robu, muškarcu i ženi, odraslom i djetetu.” (Buhari i Muslim)
Nije dužnost izdvojiti sadekatul-fitr za dijete u utrobi, ali je poželjno kao vid dobrog pohvalnog djela. Vođa pravovjernih Osman ibn Affan, radijallahu anhu, izdvajao je sadekatul-fitr za još nerođenu djecu. Sadekatul-fitr, zapravo, čisti post vjernika od pogrešnih riječi ili dijela, a također je pomoć siromašnima. Ko sadekatul-fitr udijeli prije bajram-namaza, njegovo će djelo, uz Allahovu dozvolu, biti primljeno. Ko udijeli sadekatul-fitr dan ili dva prije Bajrama, ispravno je postupio, a ko ga udijeli poslije bajram-namaza, to će se smatrati kao da je udijelio običnu sadaku.
Pohvalno je da vjernik uoči Bajrama često uči tekbire, kao što u Kur’anu stoji: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (El-Bekara, 185) Tako se smatra pohvalnim da uoči Bajrama muškarci naglas uče tekbire, počevši od zalaska sunca zadnjeg dana ramazana sve do kraja hutbe bajram-namaza, dok žene tekbire uče u sebi. Tekbiri se uče u džamiji, u kući, na putu i dr. Tekbiri glase: “Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber, la ilahe illallah. Allahu ekber, Allahu ekber, Allahu ekber ve lillahil-hamd. Allahu ekber kebira, ve elhamdulillahi kesira, ve subhanallahi bukreten ve esila. Subhanellah ve elhamdulillah ve la ilahe illallah vallahu ekber!”
Poštovani vjernici, budimo bogobojazni! Imajmo uvijek na umu Allahovo sveprisustvo, pokoravajmo se Njegovim naredbama i klonimo se Njegovih zabrana. Imajmo na umu da je vjera Božija u ramazanu ista kao i u narednom mjesecu, ali i u svim ostalim mjesecima godine. Allahovu srdžbu izazivaju grijesi u svakom dobu godine. On nas, uistinu, uvijek vidi, zna šta u sebi krijemo i za čim nam srca žude.
Donesimo salavat i selam na Poslanika što nam opomenu i radosnu vijest prenosi, što nam u mrkloj noći svjetlo donosi, što nam put Istine obasjava. Uzvišeni Allah to nam u Kur’anu naređuje: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “U čijem se prisustvu spomene moje ime, neka donese salavat na mene. Ko na mene jednom donese salavat, Uzvišeni Allah donijet će na njega deset puta.”
Neka su Božiji salavat i selam na poslanika Muhammeda, na njegove pravedne halife, koji su na istini živjeli i s njom skončali, kao i na sve ostale Poslanikove drugove i članove njegove porodice, te na sve prve odabrane generacije i na one koje ih slijede u dobru do Sudnjeg dana. Uzvišeni, smiluj se i nama s njima, uistinu, Ti si od milostivih najmilosniji.
Gospodaru naš, našu tugu zbog odlaska mjeseca ramazana ukloni spuštanjem milosti Svoje i darovanjem najbolje nagrade iz Svoje darežljivost. Gospodaru naš, podari nam u srcu dovoljno strahopoštovanja da nas to sprečava u činjenju grijeha. Učini da doživimo znake Tvoje darežljivosti i da uvijek vidimo prisutne Tvoje blagodati u svojim životima. Uzvišeni Gospodaru, podari nam nagradu za kojom smo žudjeli, no djelima nismo zavrijedili. Gospodaru, podari da skončamo na putu dobra, popravi naše stanje u svakom segmentu života i učini da budemo među onima kojima ćeš darovati najveću nagradu i počastiti ih gledanjem u Svoje plemenito lice. Ti si, uistinu, darežljiv i milostiv.
Gospodaru naš, smiluj se vjernicima i vjernicama, prisutnima i odsutnima, živima i umrlima. Gospodaru, podari da se zaduženima dug isplati, bolesnima zdravlje daruj, a zabrinutima otkloni njihove brige. Ti si, uistinu, Živi i Vječni.
“Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90)
Ime Veličanstvenog i Svevišnjeg Gospodara spominjimo, kako bi nam se smilovao, zahvaljujmo Mu na Njegovim blagodatima, kako bi nam više darovao. Uzvišeni kaže: “Obavljanje molitve najveća je poslušnost! – A Allah zna šta radite.”