event_available
Hvala Allahu, Plemenitom i Milostivom. Hvalim Ga i zahvaljujem Mu na neizmjernoj dobroti i sveobuhvatnom dobru. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji druga nema, i Koji poziva u Kuću mira i upućuje koga hoće na Pravi put, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, predvodnik na ispravnom putu i nosilac najljepših osobina. Allahu moj, smiluj se, spasi i blagoslovi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana. Bojte se Allaha, budite svjesni Njegovog nadzora i stalno se sjećajte da ćete pred Njega stati “na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti” (En-Nebe, 40), “Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio” (En-Naziat, 35) “i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?!” (El-Fedžr, 23).
O muslimani, put ka Allahu, u suštini, je jedan, a to je Njegov pravi put, siratul-mustekim, koga je On postavio da vodi Njemu, Njegovom zadovoljstvu i Njegovom Džennetu, kao što kaže Uzvišeni: “I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En’am, 153)
U ovom kur’anskom ajetu, Allah, džellešanuhu, je put koji vodi Njemu, Njegov put, spomenuo u jednini, jer je i On, u Svom biću, jedan, a puteve koji su suprotni Njegovom spomenuo je u množini, jer su ti putevi mnogobrojni i raznovrsni. U hadisu koji su zabilježili imami Ahmed u Musnedu i Darimi u Sunenu, sa dobrim lancem prenosilaca, od Abdullaha ibn Mesuda, radijallahu anhu, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nacrtao jednu pravu liniju, i rekao je: “Ovo je Allahov put”, a zatim je s desne i lijeve strane te linije nacrtao druge linije, pa je rekao: “Ovu su putevi i na svakom od njih stoji šejtan i poziva njima”, a onda je proučio ajet: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova” (El-En’am, 153). Prema tome, put koji vodi Allahu jedan je i jedinstven. Čuveni islamki učenjak Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, to objašnjava na sljedeći način: “Allah je jasna Istina, a istina je jedna i njen izvor je jedan. S druge strane zabluda nema određenu granicu.” Na osnovu ovoga znamo da vjerozakoni svih poslanika, bez obzira na njihovu raznovrsnost i određene razlike, potječu iz jedne te iste vjere, da se u središtu svakog od njih nalazi jedan Bog i jedna vjera. U tom smislu su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Vjerovjesnici su braća po ocu, majke su im različite, a vjera im je jedna.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je vjeru svih vjerovjesnika sa jednim zajedničkim ocem, a njihove vjerozakone sa različitim majkama, tj. njihovi vjerozakoni, iako su različiti, potječu iz jedne vjere. Ovo je nedvojbena činjenica, s tim da se ljudi razlikuju u djelima koja su oni odabrali kao svoj vlastiti put ka Allahu. Nekima je taj put učenje i podučavanje, i oni su najveći dio svog vremena posvetili tome, nadajući se nagradi od Allaha. Ustrajni su u stjecanju i širenju korisnog znanja, postupaju u skladu s njim, a sve u želji da ih taj put odvede Allahu ili da svoj život okončaju na tom putu. Nadati se da će ih to odvesti do željenog cilja, nakon njihove smrti, kao što kaže Uzvišeni: “Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. A Allah mnogo prašta i milostiv je.” (En-Nisa, 100) Za neke je taj put često spominjanje Allaha i učenje Kur’ana. Oni su svoje vrijeme podredili tome, u ovim djelima vide svoju istinsku poputninu za budući svijet i svoj glavni kapital. Kada ih propuste, zbog umora ili nemara, smatraju to svojim velikim gubitkom i samoobmanom. Nekima je, opet, namaz “prvak” svih djela, i kada propuste svoj dnevni vird – uobičajeni dnevni dio neobaveznih djela, nafila, ili im prođe vrijeme a nisu zaposleni namazom, ili nisu su pripremili za njega, osjećaju se kao da im je srce prekrila tama, a u prsima osjećaju tjeskobu. Imaju i oni kojima je glavno djelo dobročinstvo i korist drugima, ispunjavanje njihovih potreba, otklanjanje nevolja, pomoć unesrećenima, različiti oblici dobrovoljne sadake. Njima je Allah otvorio ta vrata i oni tim putem idu ka Gospodaru. Nekima je post put ka Allahu, i oni, kada ne poste, osjete promjenu na svojim srcima i loše se osjećaju, a nekima je taj put hadž i umra. Ali, imaju i oni koji su sve to objedinili, i čiji različiti putevi svi vode ka Allahu. Njihova “kibla”, pravac kretanja je ibadet – činjenje raznovrsnih pobožnih djela. Ibadet im je uvijek pred očima, vodi ih kroz život i uvijek su okrenuti u njegovom pravcu. Učestvuju u svakom dobru i uvijek pronađu put do ibadeta: ako je to znanje, naći ćeš ga da je sa učenjacima; ako je to namaz, naći ćeš ga sa onima koji su se istinski Allahu predali; ako je to zikr, naći ćeš ga sa onima koji često Allaha spominju; ako je to dobročinstvo, naći ćeš ga sa dobročiniteljima; ako je to ljubav prema Allahu, svijest o Njegovom nadzoru ili odazivanje Allahu, naći ćeš ga sa onima koji Allaha svim srcem vole. Njihova je vjera pobožnost i postojanost u njoj. To je istinski abid, odani Allahov rob, koji hodi ka Allahu, svim srcem vezan za Njega i s potpunom ljubavi, koja mu je dovoljna i odagnava njegovu čežnju za svim ostalim. U njegovom srcu nema mjesta osim za ljubav prema Allahu i Njegovim naredbama, a rezultat toga je da će ga Allah Sebi približiti, odabrati ga među drugim ljudima, njegovo srce će okrenuti Sebi i preuzet će brigu o svim njegovim stvarima, vjeri i dunjaluku. Onaj ko to jednom osjeti, i spozna put ka Allahu, a zatim ga napusti, njegov život će biti nemoć, briga i tuga, njegova smrt nesreća i žalost, a njegov povratak Allahu teško kajanje zato što je spoznao put ka Gospodaru, a zatim ga nemarno i oholo napustio. Ako i ostvari neke svoje težnje i osjeti trenutačnu slast, njegovo srce bit će nemoćno da se pokrene na putu tevhida (iskrene vjere u jednog Boga), i uživa u poljima Njegovog zadovoljstva, baščama iskrene ljubavi i trpezama pobožnosti. Ko se od Allaha okrene u potpunosti, i Allah će se od njega okrenuti u potpunosti, a od koga se On okrene, neizbježna mu je propast i nesreća u svim njegovim djelima i stanjima. Istinski gubitnik, prema tome, je onaj ko spozna put koji vodi Allahu, a zatim ga napusti, ili potpali u sebi iskru ljubavi prema Njemu, a zatim se ona ugasi prije nego što ga odvede njegovom Gospodaru. Uzvišeni kaže: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti. ‘Gospodaru moj’, reći će, ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’, reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.’” (Taha, 124–126)
O vjernici, kada se Allah okrene prema Svome robu, koji hodi ka Njemu, On osvjetli njegov život, rastjera tmine oko njega i na njemu se ukažu tragovi pokornosti i ljepota Njegovog svjetla, i zavole ga časni meleki, slijedeći u tome svoga Gospodara, kada On nekoga zavoli, zavole ga i oni, kao što se navodi u hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada Allah zavoli nekog roba, On pozove Džibrila i kaže mu: ‘Ja volim toga i toga, pa ga i ti voli’, i tada ga i Džibiril zavoli. Zatim razglasi na nebesima, među njegovim stanovnicima: ‘Allah voli toga i toga, volite ga i vi’, pa ga zavole stanovnici nebesa. A onda mu Allah i na Zemlji podari kabul, da bude prihvaćen od njenih stanovnika.”
Bojte se Allaha i znajte da je najbolje čime ćete postići Njegovu ljubav iskrenost u djelima i slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Sjećajte se stalno da vam je On naredio da donosite salavate na najbolje stvorenje, pa je rekao: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
