event_available
Hvala Allahu, Koji presuđuje po Svojoj moći i određuje po Svojoj mudrosti, i s Čijim se htijenjem i voljom sve dešava: “To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega” (El-En’am, 102); “… i jedini On vlada robovima Svojim; On je Mudri i Sveznajući.” (El-En’am, 18) Njemu pripada svaka hvala i zahvala, od Njega pomoć i zaštitu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu se odazivamo i Njemu se vraćamo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i povjerljivi poslanik, koji je dostavio poslanicu, ispunio povjereni mu emanet, savjetovao ummet i borio se Allaha radi onako kako se treba boriti, sve dok mu nije došla smrt. Neka su na njega, i na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegov sunnet Allahova milost, oprost i blagoslov do Sudnjeg dana.
Najbolji govor je Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Najgore stvari u vjeri su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.
O vjernici, pokornost Allahu je najvrednije bogatstvo i stečevina, a Njegovo zadovoljstvo je najbolja dobit i najuzvišeniji cilj.
Džennet je prekriven neugodnostima, a Vatra strastima i lahkoćama. “I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio.” (Ali Imran, 185)
Bojte se Allaha u onome što vam je naredio i klonite se onoga što vam je zabranio. “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18)
O ljudi, vjerovanje je ključ sreće, zadovoljstva, uspjeha, sigurnosti i nade na ovom i budućem svijetu, a suština imana, vjerovanja, podrazumijeva izgovaranje jezikom, ubjeđenje u srcu i rad tijelom. Iman se povećava pokornošću, a smanjuje se griješenjem. Sastoji se od stubova i temelja, a oni su: vjerovanje u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u odredbu dobra i zla. U hadisu Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, navodi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iman je da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike, u Sudnji dan i u odredbu dobra i zla.” (Muttefekun alejhi)
O muslimani, vjerovanje u odredbu, kader, jedan je od stubova imana, i jedno od temeljnih učenja akaida, nauke o vjerovanju.
Musliman neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude čvrsto vjerovao da se sve dešava Allahovom voljom i odredbom. Uzvišeni kaže: “Mi sve s mjerom stvaramo” (El-Kamer, 49); i kaže: “… a Allahova zapovijed je odredba konačna” (El-Ahzab, 38); “Allah sve može.” (Fatir, 1)
I, musliman neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude čvrsto vjerovao da će se desiti samo ono što Allah hoće, a da se neće desiti ono što On ne želi, i da ništa ne izlazi iz okvira Njegove volje, odredbe i moći, šta god to bilo. “… kada nešto hoće, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Jasin, 82) Niko ne može spriječiti Njegovu odredbu, opozvati Njegov sud, mijenjati Njegova stvorenja, i nema snage ni moći osim kod Njega. Uzvišeni kaže: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)
I, musliman neće upotpuniti svoj iman sve dok ne bude čvrsto vjerovao da ga nije moglo zaobići ono što ga je snašlo, i da ga nije moglo snaći ono što ga je zaobišlo.
Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Dogodit će nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Et-Tevba, 51)
“Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu, uistinu, lahko.” (El-Hadid, 22)
“Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna.” (Et-Tegabun, 11)
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjek neće potpuno vjerovati sve dok ne bude vjerovao u određenje dobra i zla, i dok ne bude vjerovao da ga nije moglo zaobići ono što ga je snašlo i da ga nije moglo snaći ono što ga je zaobišlo.” (Tirmizi)
Uzvišeni Allah propisao je sudbine svih stvorenja prije nego što ih je stvorio. Abdullah ibn Amr ibn As, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah Uzvišeni propisao je sudbine svih stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju.” (Hakim)
Ubada ibn Velid ibn Ubada, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pričao mi je moj otac: ‘Otišao sam kod Ubade dok je bio na smrtnoj postelji, pa sam mu rekao: ‘Oče moj, posavjetuj me!’ ‘Podignite me’, reče on, a kada su ga podigli, rekao je: ‘O sinko moj, nećeš osjetiti slast imana i nećeš postići istinsko znanje o Allahu sve dok ne budeš vjerovao u određenje dobra i zla.’ Rekao sam mu: ‘Oče moj, kako ću razlikovati odredbu dobra od odredbe zla?’, a on je rekao: ‘Tako što ćeš znati da te nije moglo zaobići ono što te je snašlo i da te nije moglo snaći ono što te je zaobišlo. Sinko moj, ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Prvo što je Allah stvorio bilo je pero, pa mu je rekao: ‘Piši’, i u tom trenutku zapisano je sve sve što će se desiti do Sudnjeg dana. Sinko moj, ako umreš, a ne budeš vjerovao u to, ući ćeš u Vatru.’” (Ahmed)
O ljudi, sastavni dio vjerovanja u odredbu jeste spoznaja da sve što se dešava, bilo “slatko” ili “gorko”, ugodno ili neugodno, dobro ili zlo, ne izlazi izvan okvira Allahovog htijenja, moći i volje. Ono što je ugodno i dobro, to je od Allahove plemenitosti, dobrote i blagodati, a ono što je neugodno i zlo, to je Allahova odredba, kojom On iskušava koga hoće od Svojih robova, ali treba znati da je pokornost Allahu uzrok dobra, a griješenje uzrok zla, i kazna je uvijek iste vrste kao i djelo. Tvoj Gospodar nikome neće učiniti nepravdu. “To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna!” (El-Enfal, 53);“Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)
Svako dobro djelo je uputa i pomoć od Allaha, a svaki grijeh je posljedica čovjekove prepuštenosti samom sebi. Sretan je onaj kome je prethodno zapisana sreća, a nesretan onaj kome je prethodno zapisana nesreća. Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Pričao nam je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, a on je istinoljubivi i povjerljivi: ‘Zaista se zametak svakog čovjeka stvara i skuplja četrdeset dana u utrobi njegove majke, zatim isto toliko dana bude zakvačak, pa isto toliko dana bude komad mesa, a onda Allah pošalje meleka kojem naredi da mu udahne dušu i zapiše četiri odredbe: nafaku – opskrbu, smrtni čas, kakva će mu biti djela i da li će biti nesretan ili sretan. Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, čovjek čini djela koja vode u Džennet sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko jedan lakat, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i počne činiti djela koja vode u Vatru, pa u nju bude bačen. A drugi čovjek čini djela koja vode u Vatru sve dok između njega i Vatre ne bude koliko lakat, pa ga pretekne ono što je zapisano i počne činiti djela koja vode u Džennet, pa u Džennet i uđe.’” (Muttefekun alejhi)
Uzvišeni kaže: “Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće” (Ibrahim, 27); “Pa neka je hvaljen Onaj u Čijoj je ruci vlast nad svim, Njemu ćete se vratiti!” (Jasin, 83)
O ljudi, sastavni dio vjerovanja u kader, odredbu, jeste strpljenje, zadovoljstvo, nepokazivanje ljutnje i neočajavanje zbog onoga što je Allah odredio. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trudi se u onome što će ti koristiti, traži pomoć od Allaha i ne padaj u očaj! Ako ti se desi nešto što ne voliš, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, desilo bi se tako i tako’, nego reci: ‘Allah je tako odredio, i On radi šta hoće’, zaista riječi ‘da sam’ otvaraju vrata šejtanovom djelovanju.” (Buhari)
Ko bude zadovoljan, njemu pripada zadovoljstvo, a ko se bude srdio, njemu pripada srdžba, a Allahu ne može ništa nauditi.
Ko bude gledao Allahovim svjetlom i očima istinskog vjernika, tražit će dobro u svakom iskušenju. Uzvišeni kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)
Suhejb ibn Sinan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudan li je primjer vjernika! U kakvoj se god situaciji nađe, on je na dobitku i takav slučaj nije ni sa kim drugim osim s vjernikom: ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu i bude nagrađen zbog toga, a ako ga zadesi šta loše, on se strpi, pa mu i to donese nagradu od Allaha.” (Muslim)
Nagrada koju je Allah obećao strpljivima pomaže čovjeku da nadvlada bol, patnju i posljedice iskušenja. Blago se onima koji se strpe u iskušenjima i nedaćama. Uzvišeni kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekara, 155–157) “Samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.” (Ez-Zumer, 10)
Vjerovanje u odredbu rasterećuje čovjeka i daje smiraj njegovoj duši. Uzvišeni kaže: “… da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste previše radovali onome što vam On dade.” (El-Hadid, 23) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ako ti se desi nešto što ne voliš, nemoj reći: ‘Da sam uradio tako i tako, desilo bi se tako i tako’, nego reci: ‘Allah je tako odredio, i On radi šta hoće’, zaista riječi ‘da sam’ otvaraju vrata šejtanovom djelovanju.”
Vjerovanje u odredbu daje čovjeku sigurnost, osnažuje njegovu vezu s Allahom i podstiče ga da se istinski osloni na Njega i okrene Njemu. Sve što se dešava zapisano je u kaderu. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Jednom sam sjedio iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na jahalici, pa mi je on kazao: ‘Dječače, podučit ću te nečemu! Čuvaj Allaha, pa će i On tebe čuvati! Čuvaj Allaha, pa će i On uvijek biti uz tebe! Kada moliš, moli Allaha, a kada tražiš pomoć, traži je od Allaha! Znaj da, kada bi se sakupili svi ljudi da ti pomognu, ne bi ti mogli pomoći osim onoliko koliko je Allah propisao, a kada bi se svi ljudi sakupili da ti nanesu štetu, ne bi ti mogli naštetiti osim onoliko koliko je Allah propisao! Podignuta su pera, i listovi su se osušili. Znaj da pobjeda dolazi uz strpljenje, spas uz iskušenje, i da je uz teškoću i olakšanje.’” (Tirmizi)
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
