event_available
Hvala Allahu, Koji je objavio: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki.” (El-Isra, 1)
Hvalim Ga i zahvaljujem Mu na blagodatima koje se ne mogu pobrojati i kojima nema kraja. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je uzdignut u najviše nebeske sfere, neka je na njega Božija milost, i na njegovu porodicu, ashabe i one koji ih slijede u dobročinstvu. Oporučujem sebi i vama da se samo Allaha bojimo.
Uzvišeni kaže: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi” (El-Isra, 1).
U ovom ajetu Allah, džellešanuhu, slavi i veliča Sebe zbog kudreta, moći da uradi ono što niko, osim Njega, ne može uraditi. Njegova savršena moć manifestovala se u ovom čudesnom putovanju i vječnoj mudžizi, koja je zbunila i zapanjila ljudski um, jer prevazilazi okvire poznatog i uobičajenog: Israu – Poslanikovom noćnom putovanju iz Mesdžidul-harama u Mesdžidul-Aksa, tokom kojeg je prešao ogromnu razdaljinu, vidio velika Allahova znamenja i carstva nebesa i Zemlje, a zatim se vratio u istoj noći.
To je jedan od najvećih dokaza njegovog vjerovjesništva i najveličanstvenijih mudžiza, koji sadrži mudrosti, propise i uzvišene i dalekosežne poruke. Njime je Uzvišeni Allah odlikovao Svoga prijatelja i odabranika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Preveo ga je iz Hrama časnog u Hram daleki, stjecište vjerovjesništva i prvu kiblu, kako bi mu ukazao počast, podigao njegov stepen, obnovio i ojačao njegovu odlučnost i čvrstinu. To je vječna božanska mudžiza koja je uzvisila čovjeka u nebeske sfere i vratila ga ponovo na Zemlju.
Cijeli kosmos u Njegovom je vlasništvu, nema drugog boga osim Njega i nema gospodara osim Njega. U Israu, Noćnom putovanju, očituje se veličina islama, i da je islam vjera koja je objedinila sve prethodne vjerozakone, i pečat je svih vjerozakona. Preko ovog putovanja potvrđena je bratska veza među vjerovjesnicima i jedinstvenost njihove poslanice. Kada bi god došao do nekog neba, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio bi dočekan riječima: “Dobro došao, čestiti brate i čestiti vjerovjesniče”.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za vjerovjesnike: “Svi vjerovjesnici su braća: majke su im različite, a vjera im je jedna, a ja sam najpreči Isau, sinu Merjeminom.” Svi vjerovjesnici, da su doživjeli vrijeme našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, bili bi dužni vjerovati u njega, slijediti ga i pomoći u njegovoj misiji. On je njihov predvodnik i onaj koga su dužni slijediti. Rekao je Omeru ibn Hattabu, radijallahu anhu: “Došao sam vam sa bijelom i čistom vjerom, i kada bi Musa bio živ, ne bi imao izbora osim da me slijedi.”
Svi vjerovjesnici okupili su se u Mesdžidul-Aksau da bi obavili namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegovog visokog stepena, časne pozicije i činjenice da je on najbolji i prvak svih vjerovjesnika, kao što se navodi u hadisu u kome je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao Noćno putovanje: “Vidio sam Musaa, stajao je u namazu, bio je srednjeg stasa, kovrdžave kose, kao da je iz plemena Šenue. Vidio sam Isaa sina Merjemina, stajao je u namazu, najsličniji po izgledu mu je Urva ibn Mesud es-Sekafi. Vidio sam Ibrahima, stajao je u namazu, a najsličniji, po izgledu, mu je vaš prijatelj – misleći na sebe – zatim je proučen ikamet i ja sam ih predvodio u namazu.” Ovaj veličanstveni događaj, zajednički namaz Božijih vjerovjesnika, podsticaj je sljedbenicima istine da slijede put vjerovjesnika, alejhimus-selam, i da se udruže u pokornosti Allahu, dobročinstvu i bogobojaznosti i odbace uzroke razilaženja i podjele.
Čudesna moć, brzina kojom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom času noći, preveden iz Mesdžidul-harama u Mesdžidul-Aksa najsličnija je brzini širenja islama i njegovog dolaska u sve dijelove svijeta. To je vjera koja ispunjava horizonte, nadilazi barijere i granice.
Širenje islama, samo u prvom stoljeću, gotovo da graniči sa čudom, a njegovo širenje u naše vrijeme samo je potvrda jedne od Poslanikovih mudžiza, kada je rekao Adijju ibn Hatimu: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, Allah će upotpuniti ovu vjeru, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta, a neće se bojati nikoga osim Allaha i vuka za svoje stado.”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah mi je pokazao Zemlju, pa sam vidio njen istok i zapad. Vlast moga ummeta doći će na cijeli prostor koji mi je pokazan.” I rekao je: “Ova vjera dospjet će tamo gdje dospijevaju dan i noć, i Allah neće ostaviti nijednu kuću od čerpića (ni u gradu ni u selu) i od kostrijeti (u pustinji) a da u nju neće ući islam, s ponosom ponosnog i poniženjem poniženog, ponosom kojim će Allah uzvisiti islam i njegove sljedbenike i poniženjem kojim će Allah poniziti širk i njegove sljedbenike.”
Istinu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, islam je danas najbrže rastuća religija svijeta, a to su svojim perima posvjedočili njegovi najljući protivnici. Razlog brzog širenja islama nalazi se, prije svega, u tolerantnosti, fleksibilnosti njegovog vjerozakona, lahkoći njegovih propisa, pravednosti njegovog sistema i milostivog odnosa prema svim ljudima, pa i neprijateljima. Islam nije vjera destrukcije, nepravde, istrebljenja i osvete. Uzvišeni kaže: “A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut je u najviše nebeske sfere i postigao je ovaj visoki stepen zbog časnosti pozicije ibadeta – iskrenog obožavanja Allaha, koju personificira njegova ličnost. Upravo zbog važnosti ove pozicije, Allah, džellešanuhu, pripisao je Svome Poslaniku ubudijjet – iskreno robovanje na najčasnijem mjestu i najčasnijim povodom: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba…” (El-Isra, 1)
Isra i Miradž ukazuju na postojanje neraskidive veze između Mesdžidul-harama, Poslanikovog mesdžida i Mesdžidul-Aksaa, i jasna je poruka ummetu da ne zapostavlja Mesdždul-Aksa, zbog njegove pozicije, svetosti i blagoslovljenosti. Rekao je Ebu Zerr, radijallahu anhu: “Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, koji mesdžid je prvi podignut na Zemlji?’, a on je odgovorio: ‘Mesdždiul-haram.’ ‘A poslije njega?’, upitao sam, a on je rekao: ‘Mesdžidul-Aksa.’ ‘Koliko je vremena prošlo između njihove gradnje?”, upitao sam, a on je rekao: ‘Četrdeset godina.’”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu kaže: “Posebno putovanje se ne poduzima osim radi posjete tri hrama: Svetog hrama u Meki, moga hrama u Medini i hrama Aksa u Kudsu.” Mesdžidul-Aksa, svojom historijom i vrijednošću, potiče kod muslimana osjećaj jedinstva, jača bratsku vezu i želju da mu se pomogne i očisti ga od prljavštine, zla širka i zablude.
Pitanje Kudsa vječno će živjeti u srcima sinova ovog ummeta, i ništa, pa ni negiranje negatora i laži nasilnika, neće poljuljati naše vjerovanje u to. Isra i Miradž uče nas da je istina jasna i da će ona kad-tad pobijediti, bez obzira na trenutnu dominaciju zablude i mnoštvo njenih propagatora. Zabluda počiva na klimavim temeljima, u svojoj biti je slaba i nemoćna, brzo nestaje i urušava se njena građevina. Uzvišeni kaže: “Nego istinom suzbijamo laž, istina je uguši i laži nestane.” (El-Enbija, 18)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao u Meku, oko Kabe je bilo 360 kipova, pa ih je rušio, jednog za drugim, svojim štapom, govoreći: “Došla je istina, a nestalo je laži, laž, zaista, nestaje.”
Mudžiza Israa daje nam važnu lekciju: Allah je s onim Svojim robovima koji se čvrsto drže Njegovog užeta i upute, pomaže ih i brine o njima. Kada se kaže da je “Allah s nekim”, to znači da ga On čuva, pruža mu podršku, uputu, pomoć, pobjedu, i to je najbolji mehlem za rane iskrenih boraca, koji bdiju na granicama islama i žrtvuju na putu islama ono najvrednije, braneći vrela islama.
Neka znaju smutljivci i zavjerenici da Allahova moć nadilazi uzroke i da je On kadar pomoći vjernike makar bili i manjina. Uzvišeni kaže: “Koliko su puta malobrojne čete, Allahovom voljom, nadjačale mnogobrojne čete!” A Allah je na strani izdržljivih.” (El-Bekara, 249)
U svojoj oporuci Saʼdu ibn Ebu Vekkasu, radijallahu anhu, Omer ibn Hattab, rekao je: “Neprijatelja nećete pobijediti snagom i brojnošću, nego pokornošću Gospodaru i njihovim griješenjem. Ako se izjednačite s njima u griješenju, pobjeda će pripasti njima zbog mnoštva i snage koju posjeduju.”
Ako su Kuds i Mesdžidul-Aksa u srcima muslimana i ako su im zaista važni, onda je njihova dužnost da ponizno mole Allaha da ih sačuva od svakog skrnavljenja i da stanovnicima Palestine podari čvrstinu i skoru pobjedu.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema nijednog muslimana na Zemlji koji Allahu uputi dovu a da mu Allah neće dati ono što traži u svojoj dovi, ili otkloniti od njega isto toliko zla, sve dok ne bude tražio ono što je grijeh ili kidanje rodbinskih veza.” Neki je čovjek upitao: “Pa hoćemo li povećati svoju dovu?”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ono što je kod Allaha je veće.”
Donosite salavate i selame na Poslanika Pravog puta, to vam je naredba od Allaha u Njegovoj Knjizi: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, posebno se postavio prema Poslanikovom Noćnom putovanju, i to su zabilježili muslimanski historičari, a taj Ebu Bekrov stav nosi vrlo jasnu poruku. Naime, kada su mu ujutro došli idolopoklonici i obavijestili ga da njegov prijatelj tvrdi da je u jednom času noći preveden iz Meke u Bejtul-Makdis, a zatim vraćen u istoj noći u Meku, nadajući se da i on sam neće povjerovati u tu priču, on je izgovorio svoje čuvene riječi: “Ako je on to rekao, onda je to istina.” I sami idolopoklonici su na osnovu njegovog dotadašnjeg života znali da je Poslanik istinoljubiv, da nikada nije lagao i da je čovjek od istine i povjerenja. Ebu Bekrova sigurnost u istinitost Poslanikovih riječi bila je plod čvrstog vjerovanja u njegovom srcu, a danas kada je iman u srcima oslabio i kada je nestalo čvrstog ubjeđenja, pojavili su se pojedinci iz našeg ummeta koji ubacuju sumnju u istinitost islama, pokazuju otvoreni bunt prema temeljnim islamskim učenjima, suprotstavljaju se kurʼanskom tekstu, negiraju Poslanikov sunnet i stavljaju svoj ograničeni razum ispred dviju objava.
Istinski vjernici, čija su srca ispunjena imanom, prema Objavi se odnose na način kako je to opisao imam Šafija, Allah mu se smilovao: “Vjerujemo u Allaha, i u ono što je došlo od Allaha, onako kako to Allah želi; i vjerujemo u Allahovog Poslanika, i u ono što je došlo od Allahovog Poslanika, onako kako to želi Allahov Poslanik.”
