event_available
Bojte se Allaha, i sjetite se da ćete pred Njim stajati na “Dan kada se čovjek bude sjećao onoga što je radio” (En-Naziat, 35), “na Dan kada će čovjek od brata svoga pobjeći, i od majke svoje i od oca svoga, i od druge svoje i od sinova svojih – toga Dana će se svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 34–37)
O muslimani, zahvalnost Allahu, džellešanuhu, Gospodaru svjetova, na blagodatima kojima ga je obdario – a jedna od najvećih, poslije blagodati islama, svakako je blagodat upute i pomoći u izvršavanju obreda i ispravnom obavljanju radnji hadža i umre, u zdravlju i sigurnosti – stroga je obaveza svakog hadžije, ako želi sačuvati blagodati i dobra od svog Gospodara, i produžiti njihovo trajanje.
Allah, džellešanuhu, samo je onima koji Mu zahvaljuju na blagodatima obećao da će im još više dati, kao što kaže Uzvišeni: “… i kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’” (Ibrahim, 7)
Allah, džellešanuhu, poziva hodočasnike Svoje kuće da Ga se sjećaju, zahvaljuju Mu i mole Ga, nakon što završe obrede, da im podari dobro ovog i budućeg svijeta, i kaže: “A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onom svijetu neće imati ništa. A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u Ognju!” Njih čeka nagrada koju su zaslužili! A Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekara, 200–202)
Ovi ajeti sadrže jasno uputstvo, potvrdu i pojašnjenje o propisanosti spominjanja Allaha, džellešanuhu, na kraju svakog ibadeta, a obreda posebno, s ciljem iskazivanja zahvalnosti Allahu i priznanja Njegovih nepresušnih blagodati, obilnog dobra i lijepih djela, i da je On taj koji je uputio Svoje robove da dostignu ono što On voli i čime je zadovoljan, usrećio ih pokornošću Njemu, i omogućio im da izvrše propisane obrede na najpotpuniji i najljepši način.
Također, ajet sadrži upozorenje i preporuku: upozorenje hadžijama da od svog Gospodara traže da ih opskrbi dunjalučkim ukrasima koji će ih odvratiti od Njega i udaljiti od onoga što je potpunije, ljepše, trajnije – deredža i stepeni na ahiretu, a preporuka da u svojim dovama mole Allaha da im podari dobro ovog i budućeg svijeta i sačuva ih od džehennemske patnje, jer je ova blagoslovljena i lijepa kur’anska dova, kao što kažu islamski učenjaci, objedinila svako dobro na dunjaluku, i zaštitu od svakog zla.
Pojam “el-hasene – dobro”, u dunjalučkom, materijalnom smislu podrazumijeva sve ono što je korisno i poželjno na dunjaluku, kao što je zdravlje, kuća, čestita supruga, suprug, obilna opskrba, korisno znanje, dobro djelo, ugodno vozilo i lijep spomen, dok u onosvjetskom smislu prije svega znači gledanje u lice Gospodara Plemenitog i Milostivog, a zatim ulazak u džennete – bašče uživanja i zadovoljstva, sigurnost od “velikog straha” u različitim etapama Sudnjeg dana, olakšanje obračuna, i druge lijepe stvari kojima je Allah privilegovao stanovnike Njegovih dženneta i Kuće počasti.
S druge strane, spas od Vatre podrazumijeva olakšavanje činjenja svega na dunjaluku što će vjerniku omogućiti da se sačuva Vatre, kao što je ustezanje od prekoračivanja Božijih granica i ostavljanje sumnjivih i zabranjenih stvari.
Zato nije čudno da je jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, najčešćih dova koje je učio u različitim situacijama bila upravo ova lijepa i blagoslovljena dova, kao što je zabilježio imam Ahmed, Allah mu se smilovao, u svom “Musnedu” sa dobrim lancem prenosilaca od Abdulaziza ibn Suhejla, da je rekao: “Katada je upitao Enesa, radijallahu anhuma, o dovi koju je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, najčešće učio, a Enes mu je odgovorio: “Učio je: ‘Allahumme rabbena atina fid-dunja hasene, ve fil-ahireti hasene, vekina azaben-nar! – Allahu moj, daj nam na ovom svijetu dobro, i na onom svijetu dobro, i sačuvaj nas od patnje u Ognju!’”
Kada bi Enes, učio dovu, učio bi ovu dovu, a ako bi učio neku drugu dovu, nije izostavio da uz nju prouči i ovu dovu.
Zatim, vrlo je važno kakvo će biti stanje hadžije u narednim danima njegovog života, nakon što mu je Allah, džellešanuhu, omogućio obavljanje i upotpunjenje hadža.
Hoće li se vratiti starim stopama i obilasku, svetkovanju grobova i mauzoleja, ako je od onih koji su iskušani time, i tako se strovaliti u provaliju širka – idolatrije, nakon što je Allah osvijetlio njegovo srce, nadahnuo njegovu dušu i otklonio od njega koprenu neznanja, zablude, laži i propagande, i uputio ga da čini tavaf oko Njegove kuće i zabranio mu da čini tavaf oko bilo čega drugog.
Hoće li pognuti svoju glavu, spustiti svoje čelo i poniziti se kako bi dobio nešto od dunjaluka i njegovih prolaznih i neznatnih ukrasa i užitaka? Zar bi to mogao učiniti, a došao je ponizno, s čežnjom i strahom u srcu, iz skrušenosti i pobožnosti, pred svog Gospodara sam, i hodočastio je Njegovu kuću? A vjerovatno je čitao i slušao riječi svoga Gospodara, u jasnoj Knjizi: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20)
Hoće li se vratiti “odijevanju” odjeće grešnosti, neposluha i suprotstavljanja Vladaru Silnom, činjenjem grijeha i loših djela, nakon što ga je njegov Gospodar zaodjenuo odjećom imana i bogobojaznosti, najvrednijom i najraskošnijom odjećom?
Hoće li zaboraviti svoje stajanje pred Allahom, sutra, na Dan proživljenja i okupljanja, nakon što ga je njegov Gospodar uputio da Ga se sjeća i spominje na pjeskovitom tlu Arefata, upućuje Mu dove, skrušeno i sa strahopoštovanjem, i traži od Njega Džennet i utječe Mu se od Vatre?
Hoće li se vratiti putevima poricanja i nezahvalnosti, i ostaviti zahvaljivanje svome Gospodaru, riječima i djelima, nakon što je svojim jezikom izgovarao riječi šukra – zahvalnosti Allahu, džellešanuhu, i nakon što Mu je iskazao zahvalnost žrtvovanjem i klanjem kurbana, s namjerom približavanja Njemu i stjecanja Njegove naklonosti, i slijeđenja najboljeg čovjeka, Muhammeda ibn Abdullaha, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahovi robovi, obaveza je svakog hadžije da sa svojom dušom svede detaljan i precizan obračun, iz kojeg će izvući važne pouke, i uzeti čvrst zavjet od svoje duše da će trajno činiti dobro i ustrajati u dobrim djelima, koja vječno traju, i raskinuti sve veze sa širkom i lošim djelima. Uzvišeni kaže: “Zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i molitvu obavljaj i sve dok si živ, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hidžr, 98–99)
Poštovani vjernici! Oni koji hodočaste Allahovu kuću i obave hadž mebrur – primljen kod Allaha, postići će nagradu koju je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, obećao u poznatom hadisu, koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Umra do umre iskupljuje grijehe počinjene između njih, a za hadž mebrur nema druge nagrade do Dženneta.” (Buhari i Muslim)
Ostvarenje ovog velikog obećanja obavezuje hadžiju da preispituje i kontroliše svoje postupke nakon obavljenog hadža, i da nastoji, koliko god je to moguće, biti bolji nego što je bio, a to je upravo znak mebrur hadža. Uzvišeni Allah kaže: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69)
Plemenite hadžije, ako se budete borili protiv svojih duša, strasti i šejtana, postići ćete zadovoljstvo svoga Gospodara, Plemenitog, Svemilosnog, i ući ćete u džennete uživanja i zadovoljstva.
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
