event_available
Hvala i zahvala pripadaju Allahu. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas, i na njegovu porodicu i ashabe.
Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70–71)
O vjernici, od Allahove dobrote i dobročinstva prema Njegovim robovima jeste i to da im je propisao u vjeri ono čime će postići najljepšu i višestruku nagradu, očistiti svoje duše i zaštititi svoja tijela, a jedan od najuzvišenijih propisa, koje je Sveznajući i Mudri objavio Svojim robovima, jeste svakako post mjeseca ramazana. Uzvišeni kaže: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” (El-Bekara, 183) Ovaj veličanstveni ajet poziv je vjernicima od Milostivog kojim ih On upućuje na vrijednost i veličinu ove islamske dužnosti, i to sa dva aspekta:
Prvi, Allah, džellešanuhu, propisao je post svim narodima prije nas, i u tome je podsticaj nama da ga čvrsto prihvatimo, ukazivanje na njegovu vrijednost i počast, kao i na mnoge prednosti njegovog izvršavanja, ali i obznanjivanje Allahove ljubavi prema postu i postačima, i zbog toga je propisan svim Njegovim robovima, da bi svi oni učestvovali u njegovim blagoslovima i nagradama.
Drugi, Allah, džellešanuhu, istakao je bogobojaznost kao glavni i ključni razlog njegovog propisivanja, a bogobojaznost je Njegova oporuka nama i onima prije nas, kao što kaže Uzvišeni: “Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha” (En-Nisa, 131).
Mnogobrojni kur’anski ajeti govore o tome da je prihvatanje dobrih djela kod Allaha, džellešanuhu, i spas na ahiretu isključivo privilegija bogobojaznih. S obzirom na to da je post siguran put ka bogobojaznosti, on je propisan i prvima i potonjima, što je opet svojevrsna potvrda veličine i važnosti ovog ibadeta, koji je Allah učinio jednim od temelja i stubova na kojima je uzdignuta građevina islama, i za njega je vezao veliku nagradu, koja ukazuje na Njegovu neizmjernu ljubav prema postu i privilegovanost postača, na ovom i budućem svijetu, zbog čega mu se oni iskreno raduju i to ih podstiče da ga što više praktikuju.
Na neke vrijednosti ramazanskog posta ukazao je blagoslovljeni hadis, koji je od Uzvišenog Allaha prenio najbolji i najpouzdaniji prenosilac, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a u njemu se kaže da je Allah, džellešanuhu, rekao: “Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta, on je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem.” Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Post je štit. Kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružne riječi, i neka ne podiže glas, a ako ga neko uvrijedi ili ga napadne, neka kaže: ‘Ja postim.’ Tako mi Onoga u Čijoj je ruci Muhammedova duša, zadah iz usta postača ljepši je kod Allaha, na Sudnjem danu, od mirisa mošusa. Postač ima dvije radosti kojima se raduje: kada nastupi iftar, raduje se iftaru, i kada sretne svoga Gospodara, radovat će se svome postu.” (Buhari i Muslim) U Buharijevoj verziji navodi se: “Postač ostavlja hranu, piće i prohtjeve radi Mene. Post je Moj, i Ja za njega nagrađujem. Svako dobro djelo vrednuje se deseterostruko.” U Muslimovoj verziji dodatno se pojašnjava značenje ovog hadisa: “Svako čovjekovo djelo višestruko se vrednuje, jedno dobro djelo uvećava se od deset do sedam stotina puta.” Uzvišeni Allah rekao je: “… osim posta, on pripada Meni, i Ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja prohtjeve i hranu radi Mene.”
Slavljeni Allah obavijestio nas je u ovom hadisu da Njegova nagrada za postača nije ograničena deseterostrukim uvećanjem niti uvećanjem od sedam stotina puta, nego da On za post daje skrivenu nagradu, bez ikakvih ograničenja, jer je postač sakrio svoj ibadet, iskreno radi Gospodara, žudeći za Njegovom nagradom i strahujući od Njegove kazne, u njegovom nijetu nema primjesa rijaluka, pretvaranja, i ne čini ga radi nekog dunjalučkog interesa, ugleda među ljudima i njihove pohvale. Pa šta mislite koliko je vrijedan taj ibadet čiju je nagradu Allah Sebi pripisao, iz počasti i odlikovanja?!
Jedna od vrijednosti posta, o kojoj govori ovaj hadis, jeste da je post štit, tj. utočište, zaštita od Vatre, a to zbog toga što je Vatra, Allah nas sačuvao od nje, prekrivena strastima, a strasti se potpaljuju sitošću i napojenošću, dok postač ostavlja strasti kako bi oslabio svog šejtana i dušu koja mu naređuje zlo, i kako ne bi griješio prema Gospodaru, pa se na taj način štiti od grijeha. Post mu je štit od grijeha na ovom svijetu, i od Vatre na ahiretu.
Još neke vrijednosti posta, koje razumijemo iz ovog hadisa:
– Zadah iz usta postača ljepši je i prijatniji kod Allaha od mirisa miska, a zadah je miris koji se širi iz njegovih usta zbog praznine u želucu. Ovaj miris, iako je za ljudska osjetila neprijatan, Allahu je lijep i prijatan, jer je nastao kao rezultat pokornosti Njemu i težnje za Njegovim zadovoljstvom, kao što je slučaj i sa krvlju šehida, ta krv na Sudnjem danu bit će boje krvi, a mirisa mošusa.
– Postač ima dvije radosti: jedna je zbog iftara, a druga je zbog susreta sa Gospodarom.
Što se tiče prve radosti, ljudska duša po svojoj naravi sklona je užicima koji je ispunjavaju i smiruju, a to su jelo, piće i tjelesno uživanje, i kada joj se ti užici prvo uskrate, a zatim ponovo dozvole, postaje radosna zbog toga, a posebno ako osjeća veliku potrebu za tim užicima, i zato je požurivanje sa iftarom Allahu drago djelo za koje On nagrađuje posebnom nagradom.
Što se tiče radosti zbog susreta sa Allahom, to je zbog nagrade za post, koju On čuva za njega, i koja će mu biti tako potrebna na Sudnjem danu, a na to ukazuju Allahove riječi u hadisi-kudsijju: “… osim posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem”. Jedno od mogućih značenja ovog hadisa jeste da postaču niko ne može uzeti njegovu nagradu, namirivanjem ili na neki drugi način, i da se ta nagrada čuva isključivo za njega.
Vrijednost posta ogleda se i u činjenici da u Džennetu postoje posebna vrata samo za postače, na koja neće ući niko drugi osim njih. To im je radosna vijest od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “U Džennetu postoje vrata koja se zovu Rejjan. Na Sudnjem danu, na ova vrata ući će postači, i niko drugi neće ući. Bit će rečeno: ‘Gdje su postači?’, pa će oni ustati, i niko osim njih neće ući, a kada oni uđu, zatvorit će se, i niko više neće ući.” (Buhari i Muslim)
Velika vrijednost posta ogleda se i u tome što se njime iskupljuju grijesi onome ko bude postio ramazan, s čvrstim ubjeđenjem u njegovu obaveznost i nadajući se nagradi za njega, i onome ko bude postio dobrovoljni post izvan mjeseca ramazana. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko isposti ramazan, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” (Buhari i Muslim)
Buhari i Muslim bilježe od Huzejfe ibn Jemana, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Iskušenja koja čovjek ima u porodici i imetku iskupljuju post, sadaka i pozivanje na činjenje dobra i odvraćanje od zla.” Značenje hadisa je da čovjek uglavnom biva iskušan imetkom, djetetom, vlastitim potrebama ili komšijom, i u svim tim iskušenjima dešavaju se propusti i neispunjavanje obaveza koje ima prema njima, ili ga one odvraćaju od pokornosti Allahu, pa ako se desi nešto od toga, iskupit će se postom.
Koliko je samo potrebno da čovjek, koji zaista sebi želi dobro, čuva svoje ibadete od onoga što ih može pokvariti ili umanjiti njihovu nagradu, kako bi, u konačnici, dobio potpunu nagradu, osjetio slast zbog njihovog činjenja i ostvario ciljeve zbog kojih su propisani. Svoj post najbolje čuva onaj ko najviše pazi na svoj jezik i ko ga uposli ibadetom, i onaj ko se udalji od svega što ga se ne tiče. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio milostiv prema svome ummetu, kazao: “Kada neko od vas bude postio, neka ne govori ružne riječi, i neka ne podiže glas”, i rekao je: “Ko ne ostavi lažno svjedočenje i postupanje po njemu, i ružan govor, Allahu nije potrebno da, zbog Njega, ostavlja hranu i piće.” (Buhari)
Ovaj hadis jasno ukazuje na to da Allah, džellešanuhu, ne želi od postača puko gladovanje i žeđ i apstinenciju od tjelesnih užitaka, nego želi da napusti svaki zabranjeni govor koji se suprotstavlja istini, kao što je lažno svjedočenje, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, i svaku vrstu prevare u trgovini i međuljudskim odnosima, i gledanje u ono što je haram, kao i svaku vrstu ružnog govora, kao što je vrijeđanje, kleveta, razvratan govor. Ko sve to ostavi dok posti ostvario je intenciju propisivanja posta, postigao je njegove koristi, stekao je bogobojaznost i čistoću duše. Njegovo tijelo usmjereno je samo ka onome što Allah voli, a njegova duša teži Njegovom zadovoljstvu.
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
