event_available
Hvala Allahu, Milostivom, Samilosnom, Onome Koji je odabrao bogobojazne i iskrene vjernike, među Svojim robovima, i ukazao im Svoju pomoć, podršku, plemenitost i dobročinstvo. Hvalim Ga i svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, koji je pozivao na put Njegovog zadovoljstva i vodio svoje sljedbenike, Allahovom dozvolom, do najviših džennetskih deredža. Allahu moj, smiluj se, spasi i blagoslovi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe, koji su se istinski predali Allahu, i sve one koji ih slijede u dobročinstvu sve dok se smjenjuju dan i noć. Bojte se Allaha i neka vam je na umu da vas je On stvorio kako biste obožavali samo Njega i nikoga drugog, budite iskreni prema Njemu i činite, u Njegovo ime, dobra djela. Sretan je onaj koji iskazuje iskrenu vjeru prema Allahu i slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok se ne ispuni Allahova odredba.
O muslimani, slijediti put čestitih, pobožnih i bogobojaznih ljudi i ugledati se na njih, to je veliki uspjeh, plemeniti dobitak, sreća kojoj nema premca i uspjeh bez granica i kraja. Upute koje je Uzvišeni Allah dao u Svojoj Knjizi u pogledu slijeđenja puta Njegovih odabranih robova, “robova Milostivog” i dobročinitelja dovoljne su da bi se ostvario ovaj cilj i postigla ova namjera, jer je to zaista najbolji primjer i put koji treba slijediti. Jedna od tih uputa jesu Njegove riječi: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: ‘Mir vama!’” (El-Furkan, 63) Oni po Zemlji hodaju onako kako priliči jednom vjerniku, smireno i skrušeno, ne ohole se i ne uzdižu nad drugim ljudima, i koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a kada im se neznalice obrate ružnim riječima, oni im ne uzvraćaju istom mjerom, nego praštaju i prelaze preko ružnih postupaka. Za njih je Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, kazao: “Blagi su i ne vrijeđaju nikoga, a ako njih neko uvrijedi, ne uzvraćaju istom mjerom.” Ovako izgleda njihov dan, a kakva je njihova noć? To je, bez sumnje, najbolja noć, koja je ispunjena i osvijetljena raznovrsnim oblicima pobožnosti i pokornosti, kojima se žele približiti svome Gospodaru. “… i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim sedždu čineći i u namazu stojeći.” (El-Furkan, 64) Ponizno stoje pred Gospodarom, niz lice im se slijevaju suze, duše su im usmjerene ka Njemu, strahuju od kazne na ahiretu i nadaju se milosti svoga Gospodara, skrušeno Ga mole: “Gospodaru naš, poštedi nas patnje u Džehennemu, jer je patnja u njemu, doista, propast neminovna” (El-Furkan, 65), dakle, moleGa da ih zaštiti od džehennemske patnje jer je ona trajna i neminovna propast.
“… on je ružno prebivalište i boravište.” (El-Furkan, 66) Ove riječi očigledna su pohvala za njih: oni, i pored lijepog odnosa prema Njegovim stvorenjima, i ulaganja izrazitog truda u klanjanju samo Njemu i Njegovom obožavanju, strahuju od toga da ih zadesi Njegova kazna, i zato Ga mole da ih udalji od nje što je moguće dalje, ne oslanjajući se uopće na svoja dobra djela. Što se tiče trošenja imetka na sebe i svoje porodice, oni u tom slijede najumjereniji i najispravniji put: “… i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67) Taj put je sredina između rasipništva i škrtarenja. Ne rasipaju imetak kao što to rade oni koji vole raskoš i pokazivanje pred drugima, niti škrtare poput onih čije su ruke stisnute kada trebaju izvršiti svoje imovinske obaveze, i koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje, jer je osnovna karakteristika rasipništva nenamjensko i bespotrebno trošenje imetka, tako da ne ostane dovoljno za osnovne potrebe, a osnovna karakteristika škrtarenja je uskraćivanje imetka onima kojima on pripada. Od svojstava robova Milostivog jeste i to da se čuvaju od činjenja bilo kakve štete i zla: oni se, mimo Allaha, drugom bogu ne klanjaju, i one koje je Allah zabranio ne ubijaju, i ne bludniče, a o čemu govori sljedeći ajet: “… i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; a ko to radi, iskusit će kaznu.” (El-Furkan, 68) Time pokazuju iskrenu vjeru prema Allahu, džellešanuhu, upućujući sve svoje ibadete samo Njemu i nikome drugom, u teškim situacijama mole se samo Njemu, samo od Njega traže pomoć i podršku, ni od koga drugog, samo na Njega se oslanjaju i u Njega pouzdaju u svim životnim situacijama, samo se Njega boje, a to je čista i iskrena vjera u jednog Boga i potpuno vjerovanje zbog kojeg je Allah uzdigao neke ljude i učinio ih predvodnicima u dobru, a ponizio je one koji su Ga odbacili, pa se nad njima ispunila Allahova prijetnja: “Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.” (El-Maida, 72) Kao što se čuvaju od višeboštva i idolatrije, oni se čuvaju i od činjenja svake vrste nereda na Zemlji, koji se ogleda u prolijevanju nedužne krvi i ubijanju nevinih ljudi, i povredi časti u vidu zinaluka (bluda). Onaj ko svoju dušu zaprlja prljavštinom širka, i koji prolije nedužnu krv, ili počini blud, suočit će se na Sudnjem danu sa ponižavajućom i udvostručenom kaznom u Džehennemu za ono što je uradio, osim ako se iskreno pokaje na dunjaluku, ostavi grijehe, odluči da se više neće vraćati tim djelima, namiri štetu i vrati oduzeta prava njihovim vlasnicima, očisti svoju dušu dobrim djelima, u tom slučaju Allah će prihvatiti njegovo pokajanje, oprostiti mu i odustati od kazne koju mu je bio namijenio, štaviše, nagradit će ga za njegova djela, iz milosti prema njemu, darežljivosti i dobročinstva, kao to kaže Uzvišeni: “… ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70) Iskreno pokajanje pretvara prethodno učinjena loša djela u dobra djela, na način kako je to objasnio hafiz Ibn Kesir, Allah mu se smilovao: “Kada god se sjeti onoga što je radio u prošlosti, osjeti kajanje u duši i zatraži oprost od Allaha, pa se tako grijeh preobrazi u pokornost i dobro djelo, kao što je navedeno u vjerodostojnom sunnetu i predajama od prvih generacija, Allah im se smilovao.” Bojte se Allaha i trudite se da slijedite one najbolje i odabrane među Allahovim robovima, idite njihovim putem, pratite njihove tragove i okitite se njihovim lijepim osobinama, oni su bili na uputi i Pravom putu. “… zato obraduj robove Moje, koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni.” (Ez-Zumer, 17–18)
O vjernici, islamski učenjaci su svojstva kojima je Allah opisao “robove Milostivog” razvrstali u četiri vrste:
prva vrsta: svojstva koja spadaju u tzv. upotpunjavajuća svojstva – svojstva kojima vjernik upotpunjava svoju vjeru, sa ovim svojstvima počinje opis “robova Milostivog”: “A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju” (El-Furkan, 63);
druga vrsta: svojstva koja ih razlikuju i distanciraju od zablude i stranputice idolopklonika i višebožaca, a to su riječi Uzvišenog: “… i oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju”(El-Furkan, 68);
treća vrsta: svojstva ustrajnosti u izvršavanju islamskih propisa, a to su riječi Uzvišenog: “… i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći” (El-Furkan, 64), i riječi Uzvišenog: “i oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine” (El-Furkan, 67), i riječi: “i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju.” (El-Furkan, 68), pa do riječi: “i oni koji ne svjedoče lažno” (El-Furkan, 72);
četvrta vrsta: svojstvo konstantnog napredovanja u životu na ovom svijetu, a to su riječi: “… i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” (El-Furkan, 74).
Bojte se Allaha i razmišljajte o ovim plemenitim osobinama i velikim vrlinama, i nastojte okititi se njima i distancirati od suprotnih svojstava, u tome je uspjeh, sreća i spas. “Oni će biti, za ono što su trpjeli, odajama džennetskim nagrađeni i u njima će pozdravom i blagoslovom biti susretani.” (El-Furkan, 75)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da se okoristimo njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
