Hvaljen neka je Allah, Sveznajući Vladar, Koji je Svojim robovima naredio da obavljaju hadž – hodočaste Njegovu Svetu kuću, kao vid ibadeta – klanjanja Njemu i obožavanja samo Njega. Propisao ga je nakon posta, i učinio razlogom za podizanje deredža i brisanje grijeha. Hvalimo Ga i zahvaljujemo Mu na svim Njegovim blagodatima i blagoslovima, i tražimo od Njega oprost za velike grijehe i loša djela, i svjedočimo da nema drugog boga osim Njega, Posjednika veličanstva i časti, svjedočenjem koje je postalo dijelom naših srca i tijela, i ne odvaja se od njih, i svjedočimo da je naš prvak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, poslan svim ljudima, pojasnio je stupove islama: namaz, zekat, hadž i post, uspostavio je u svome ummetu istinu i čestitost. Neka Allah njemu, njegovoj časnoj i čestitoj porodici, njegovim ashabima, uglednim predvodnicima, podari vječnu milost i spas, sve dok se smjenjuju dani i noći!
Savjetujem vama i sebi da se bojimo Uzvišenog Allaha, pridržavajući se onoga što je On naredio i kloneći se onoga što je On zabranio. Znajte, o ljudi, da Allah zna za vaša djela, tajna i javna, pa nadoknadite pokajanjem i dobrim djelima ono što ste zanemarili i propustili, i pripremite sebi, od dobrih djela, opskrbu dovoljnu za put, i bdijte nad tim, i vodite svoje duše putem razmišljanja i uzimanja pouke, “ukrcajte” ih na “lađe” strpljenja i opomenite se se prije nego opomena bude beskorisna.
O ljudi, svake godine, kako se približava mjesec zul-hidže, srca mnogih vjernika čeznu za Božijom Časnom kućom i žude da u njoj obave hadž, sanjaju da vide Drevnu kuću, koju je Allah Uzvišeni blagoslovio i odlikovao posebnim dobrom, obasuo je nju i one koji obavljaju hadž Svojom obilnom milošću, sigurnošću i velikodušnošću; kao odgovor na dovu Ibrahima El-Halila, alejhis-selam, njegovom Gospodaru: “… zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (Ibrahim, 37)
O vjernici, hodočastiti Allahovu Časnu kuću individualna je obaveza svakog muslimana i muslimanke jednom u životu, a onaj ko je u mogućnosti da obavi hadž, a to ne učini, neposlušan je Allahu, počinio je grijeh i izlaže se velikoj opasnosti. Allah Uzvišeni kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97)
U ovom smislu, želim skrenuti pažnju na proglas Vijeća velikih učenjaka u Kraljevini Saudijskoj Arabiji kojim se ukazuje na nedopuštenost obavljanja hadža bez važeće dozvole, potkrepljujući to općim načelima šerijatskog prava i njegovim univerzalnim pravilima, koja propisuju nužnost otklanjanja štete i prije nego što se dogodi i nakon što se dogodi, davanje prednosti otklanjanju štete nad pribavljanjem koristi, podnošenje individualne štete kako bi se spriječila kolektivna šteta, uzimanje u obzir posljedica proizašlih iz radnji, bez obzira na njihov motiv, te obavezu pokoravanja vladaru u onome što je dobro i zabranu suprotstavljanja njegovim naredbama, uz obavezno uvažanje pet univerzalnih vrijednosti: života, vjere, časti, imetka i razuma, koje je šerijat zaštitio i potvrdio; i zabranio je sve što ih na bilo koji način može ugroziti ili narušiti, kao što je to slučaj sa ozbiljnim štetama i višestrukim rizicima koji proizlaze iz nepoštivanja zahtjeva za posjedovanjem dozvole za hadž u ovom vremenu.
Ummete islama, hadž je praktična manifestacija islamskog bratstva i jedinstva islamskog ummeta. Muslimani se okupljaju na jednom mjestu da obave ovaj ibadet, kao što ga je obavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da bi time postigli nagradu slijeđenja, pouke, podsjećanja i veličanja Allahovih svetinja (obreda). Kada musliman stoji na ovim svetim mjestima, on se prisjeća događaja koji su se desili u njima, a na jedan od njih kazuje priča o Ibrahimu, alejhis-selam, i njegovoj supruzi Hadžeri, kada je rekla: “Kome nas ostavljaš?“, a on joj je odgovorio: “Allahu”, na što je ona rekla: “Onda nas Allah neće napustiti.”
To je priča o djetetu koje je udaralo stopalima o zemlju od žeđi, dok je njegova majka trčala između Safe i Merve, tražeći olakšanje i pomoć, sve dok nije upotpunila sedam krugova, pa je voda potekla ispod nogu malog Ismaila, alejhis-selam.
Zatim priča o izgradnji Kuće i podizanju njenih temelja sa čvrstom i čistom vjerom u Jednog Boga, Koji nema sudruga, te priča o počecima Muhammedovog poslanstva i njegovim čudesnim naznakama, priča o vjerovjesništvu i poslanstvu, pozivanju ljudi, neugodnostima, strpljenju, podnošenju teškoća, hidžri i na kraju osvajanju i pobjedi.
Kada musliman stoji na ovim mjestima i prisjeća se ovih činjenica, on osjeća Božiju blizinu u Njegovoj Svetoj kući. Ova značenja, ova lekcija i podsjetnik ga okružuju, i oni dominiraju njegovim osjećajima. On oko sebe ne vidi ništa osim vjere u Jednog Boga i Njegovog iskrenog obožavanja, pa propituje samoga sebe za sve ono što je radio u životu, i da li postoji nešto što pripada Allahu a on ga je posvetio nekome drugom, pa se pokaje i vrati se sa zdravim srcem, čistim djelom i vjerovanjem.
Sva ova pravila i ciljevi temelje se na značenju koje povezuje čovjeka s njegovim Stvoriteljem i povezuje ljude na zemlji s Gospodarom neba i Zemlje. To je značenje koje je prikladno da se ljudi uvijek zbog njega okupljaju, da očiste srca od prljavštine mnogoboštva i djela od poganluka idolatrije, i vjerovanje koje nadilazi nacionalne, rasne, jezičke, geografske i klasne razlike, i u prvi plan ističe istinu robovanja Allahu i bratstva među ljudima. Svi oni nose jednu odjeću i obožavaju Jednog Boga, nema boga osim Njega, i tako, pod zastavom imana, pronalaze snagu jedinstva i dobrobit. Poziv na ovo okupljanje predstavljaju riječi Uzvišenog: “… i oglasi ljudima hadž! – dolazit će ti pješke i na devama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih.” (El-Hadždž, 27)
Osnovno pravilo za ovaj susret jesu Njegove riječi: “I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo: ‘Ne smatraj Nama nikoga ravnim’” (El-Hadždž, 26), tj. ni u malom, ni u velikom, ni u riječima, ni u djelima, ni u pohodu, ni u pokliču. To je čišćenje namjere i djela od svih primjesa i njihovo posvećivanje isključivo Allahu, a odbacivanje svega drugoga. To znači da se niko osim Allaha ne obožava, niti se iko doziva osim Allaha, i da se samo Allahovo ime spominje u veličanju, slavljenju, hvaljenju, odazivanju, pokornosti, smirenosti, strahopoštovanju, poniznosti i predanosti.
Budite jako oprezni da ne usmjerite nešto što je Njegovo pravo nekome drugom, jer to predstavlja pad s visina vjere u dubine mnogoboštva, da nas Allah sačuva od toga.
O vjernici, hadž je odabrano vrijeme za postizanje nagrade i iskupljenje od grijeha, u kojem sluga stoji pred svojim Gospodarom, potvrđujući svoju vjeru u Jednog Boga, priznajući svoje grijehe i nemogućnost ispunjavanja prava svoga Gospodara, pa se s hadža vraća čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.
Moj savjet vama, hodočasnicima Svete Božije kuće, jeste da se pobrinete da vaš hadž bude mebrur – ispravan, kabul kod Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta.” (Buhari) Hadž mebrur je onaj koji nije pomiješan s grijehom, snošajem, ružnim riječima, svađom, zlom, ohološću, licemjerjem i rijalukom.
Brate u islamu, boj se Allaha, i znaj da te On, Uzvišeni, posmatra u svim tvojim trenucima i u svim tvojim stanjima, i znaj da si na ovim časnim mjestima uslužen i da ti je obezbijeđeno sve što ti je potrebno. Kraljevina Saudijska Arabija, zaštitnik dviju svetih džamija, uložila je sve svoje ekonomske, društvene, administrativne i savjetodavne potencijale da obezbijedi najbolje moguće uvjete hodočasnicima Božije kuće i posjetiteljima džamije Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da hadžije mogu obavljati obrede hadža u potpunoj sigurnosti, blagostanju i psihološkoj rasterećenosti. Nema i ne smije biti prostora za griješenje, raspravu, neslogu, podjele, haos, ometanje hadžija u obavljanju hadža i pokornosti Allahu Uzvišenom, narušavanje svetosti ovih mjesta nezakonitim okupljanjima i parolama i nanošenjem štete muslimanima u Kući Gospodara svjetova i u džamiji predvodnika svih poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah Uzvišeni je ljubomoran na Svoje svetinje, čuva Svoja sveta mjesta i Svoje izaslanike, hadžije, i pomaže Svoje robove koje je stavio u službu dviju svetih džamija, a smutljivac koji želi zlo u svetim mjestima nema ništa osim neuspjeha, sramote, kazne od Allaha, slavljen neka je On, i mržnje od ljudi. “… i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi.” (El-Hadždž, 25) Zato se bojte Allaha, poštujte Allahove obrede i Njegove svetinje i izvršite obavezu hadža smireno i iskreno.
Allahu moj, olakšaj hodočasnicima Tvoje Svete kuće sve njihove poslove, zaštiti ih, pomozi im da izvrše svoje obrede, primi od njih, vrati ih u njihove domovine žive i zdrave, popravi njihovo stanje, zaštiti ih od vrućine oblacima, pošalji im hladan povjetarac i povećaj im blagodati i blagoslove.
Utječem se Allahu od prokletog šejtana: “Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (El-Bekara, 197)
Savjetujem sebi i vama da se bojimo Uzvišenog Allaha! Bogobojazno srce ostvarit će sve svoje želje. “O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.” (El-Enfal, 29)
O vjernici, pred vama je, doista, deset blagoslovljenih dana zul-hidžeta, čijim se noćima Allah zaklinje u časnom Kur’anu, i dani čiju je poziciju Allah uzvisio u tom jasnom govoru, rekavši: “Tako Mi zore, i deset noći.” (El-Fedžr, 1–2)
Govoreći o vrijednosti ovih deset dana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema vrednijeg djela od onog učinjenog u ovim danima.” Prisutni upitaše: “Pa čak ni džihad na Allahovom putu?” “Pa čak ni džihad na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu, sa životom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buhari)
Imam Muslim bilježi od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi deset dana zul-hidžeta, a neko od vas ima kurban, koji želi žrtvovati, neka ne uklanja dlake sa tijela i neka ne podrezuje nokte.”
Pa, gdje su oni koji će požuriti da probdiju ovih deset noći u ibadetu i isposte njihove dane? I koji će požuriti sa činjenjem dobrih i korisnih djela?
Udahni, neka ti Bog podari uspjeha, dašak dobrote i izloži se miomirisima Božije milosti kad god se oni pojave, i iskoristi ove dane, jer to su dani obilnih blagodati, koji se mogu samo poželjeti, dove u njima su primljene, a želje ispunjene.
O vjernici, donosite što više salavata i selama na onoga koji će biti velika uzdanica ljudima na Velikom danu, našeg vjerovjesnika i zagovornika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
