event_available
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Ko od Njega traži uputu, On će ga uputiti, ko Mu pohrli, On će mu pružiti utočište, ko se osloni na Njega, On mu je dovoljan. Njemu pripada najveća, najljepša i najblagoslovljenija zahvala, onako kako voli naš Gospodar i kako je zadovoljan. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, nema istinskog boga, dostojnog obožavanja, osim Njega, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koga je On odabrao i odlikovao, neka su na njega, na njegovu porodicu i ashabe i sve one koji su ga pomogli i pružili mu utočište i koji slijede njegov put Allahova milost, blagoslov i spas.
O vjernici, bojte se Allaha, radite za Njegovo zadovoljstvo i pripremajte se za susret s Njim. “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18)
O muslimani! Kako vrijeme brzo prolazi, dan za danom, godina za godinom, poput zbrkanih snova! Allah, džellešanuhu, u brzom prolasku dana, mjeseci i godina i promjeni stanja na dunjaluku dao je podsjećanje i pouku Svojim stvorenjima. “On čini da noć i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pameti imaju.” (En-Nur, 44)
O vjernici, dozvolom Jedinog i Uzvišenog, idemo u susret blagoslovljenom vremenu, u kojem će oni koji ga iskoriste postići obilno dobro i veliku nagradu. Allahovo je dobro prema nama to što nam je podario odabrana vremena, kako bismo nadoknadili ono što smo propustili, natjecali se u dobrim djelima i nadahnuli se blagoslovima Gospodara stvorenja, tražeći oprost za grijehe i iskup od ružnih postupaka.
O muslimani! Mjesec ramazan je najuzvišenije, najblagoslovljenije i najodabranije vrijeme u kojem Allah, džellešanuhu, daje najveće nagrade, i zato je lijepo da se međusobno savjetujemo i preporučujemo jedni drugima dobro prije nego što nastupi ova veličanstvena prilika i ova blagoslovljena “trgovina”, moleći Allaha Uzvišenog i Svemoćnog da nas uputi na razboritost i ono što je najispravnije za nas, i da nas uputi na lijepu riječ i djelo.
Najvažnija stvar na koju trebamo podsjetiti jeste čišćenje namjere i nijeta od svih primjesa koje mogu pokvariti i poništiti dobro djelo, kako bi naš post bio isključivo radi Allaha, a da napustimo rijaluk, pretvaranje, i samodopadljivost, jer Allah Uzvišeni prihvata samo ono djelo koje je učinjeno radi Njega, kojim se traži Njegovo lice i koje je plod konstantnog nastojanja da činimo djela koja su između nas i našeg Gospodara i koja ne vidi niko osim Njega.
Budući da je najveća dobit na ovom svijetu stalno biti posvećen onome što je najvrednije i što je najkorisnije u budućnosti, svako od nas treba već od sada donijeti odluku da će biti među prvima koji će činiti dobra djela i biti pokorni Allahu, džellešanuhu, u mjesecu milosti, čije je vrijeme dragocjeno i neprocjenjivo i nikako ga ne treba upropaštavati ili rasipati, a pogotovo kada vidimo kako su ga drugi ljudi prigrlili i kako ga koriste najbolje što mogu. Pored raznovrsnosti ibadeta u ramazanu, najvrednije čemu se čovjek može posvetiti jeste druženje s Knjigom svoga Gospodara, učeći je i razmišljajući o njenim porukama, tokom noći i na kraju dana.
S druge strane, čovjek se treba kloniti svega što ga u ovom mjesecu odvraća od njegovog Gospodara, kao što su preokupacije i zabave, i treba da zaštiti svoje tijelo od onoga što je Allah, džellešanuhu, zabranio i što kvari post, i da poveća dijeljenje svih vrsta imetka u ovom mjesecu velikodušnosti, po uzoru na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio najdarežljiviji čovjek, a najdarežljiviji je bio u ramazanu.
Također, moramo iskoristiti interesovanje ljudi u ovom mjesecu i njihovu želju za dobrom tako što ćemo im činiti dobro i koristiti im na različite načine, prije svega savjetovanjem, podsjećanjem, usmjeravanjem, lijepim opominjanjem, pozivanjem na činjenje dobra i odvraćanjem od zla, lijepo i iskrenom riječju. Pozivanje na put Allahov jedno je od djela koja najviše približavaju Allahu.
Među stvarima koje je potrebno naglasiti, a ne smijemo ih zanemariti, jeste da se sjećamo naše braće po vjeri, onih koji su nas napustili i prekrila ih je zemlja, ili onih koji su pogođeni nesrećama, nevoljama ili iskušenjima, ili koji su potlačeni i progonjeni zbog svoje vjere, ili koje napao združeni neprijatelj, i zbog toga su u velikoj nevolji i tjeskobi. Naša je dužnost prema ovim ljudima da saosjećamo s njima, da im pomognemo koliko god možemo i da za njih, u osami, upućujemo iskrene dove. Na to nas obavezuje islamsko bratstvo.
O muslimani! Vjernik se iskreno kaje zbog propuštenog dobra, i nastoji ga nadoknaditi. Enes ibn Nadr, radijallahu anhu, osjećao je veliku tugu zbog izostajanja iz Bitke na Bedru, pa je rekao: “Izostao sam iz prve Poslanikove bitke, i ako mi Allah omogući da se borim protiv idolopoklonika, sigurno će vidjeti šta ću uraditi.” Ispunio je svoje obećanje i borio se svim bićem, govoreći: “Tako mi Gospodara Nadrovog, osjećam miris Dženneta još od prije Uhuda.” Kada se završila bitka, našli su ga mrtvog i izmasakriranog.
Ikrima ibn Ebu Džehl, radijallahu anhu, primio je islam u godini oslobođenja Meke i osjećao je grižu savjesti zbog svega što je propustio sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je govorio: “Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji me spasio na Dan Bedra, za sve što sam potrošio za odvraćanje od Allahovog puta, utrošit ću višestruko više na Allahovom putu, i za svaku bitku u kojoj sam se borio da bih odvratio ljude od Allahovog puta, borit ću se višestruko više na Allahovom putu.”
Ispunio je svoju zakletvu i učestvovao je u svim bitkama koje su muslimani vodili nakon njegovog primanja islama.
U Bici na Jermuku Ikrima se ubacio u rimske vojne redove, pa ga je Halid ibn Velid pokušao odvratiti, govoreći mu: “Ne čini to, Ikrima! Tvoje ubistvo teško će pasti muslimanima”, a on mu je rekao: “Pusti me, Halide, ti imaš svoje zasluge kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a moj otac Ebu Džehl i ja bili smo njegovi najveći neprijatelji, pusti me da se iskupim za svoje grijehe.” Ikrima je sreo svog Gospodara sa ranama po cijelom tijelu.
Braćo u islamu! Blago onome ko je popravio svoju dušu prije ramazana, i pripremio je za ljubav prema dobru i želju za postizanje nagrade i sevapa kod Allaha. Najbolja priprema za ramazan je iskreno pokajanje, čvrsta odluka da se nećemo vraćati grijesima i nepokornosti i traženje halala od onih čije smo pravo narušili. U ovim danima iznimno je važno da obnovimo svoju tevbu, po uzoru na našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je tražio oprosta od Allaha i kajao se stotinu puta na dan, a Allah mu je oprostio prijašnje i buduće grijehe.
Nije čudo da svako od nas požuri sa pokajanjem, jer je pokajanje obaveza svakog vjernika i vjernice. Uzvišeni kaže: “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31)
“Tevba je prva, srednja i zadnja stepenica onih koji idu svome Gospodaru”, rekao je Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao.
Ustrajavanje u grijesima i nekajanje zbog njih, prije ramazana, može umanjiti želju za činjenjem ibadeta, učenjem Kur’ana i noćnog namaza, i spriječiti nas u činjenju dobra, dobročinstvu i ustrajnosti. Zato, o vjernici, požurimo s pokajanjem prije ramazana kako bismo ga što bolje dočekali i iskoristili.
Na Allahovu pomoć i uputu čovjeku i znakove da mu želi dobro ukazuje i nadahnuće za činjenjem dobra prije smrti, pa mu to budu zadnja djela i tako postigne vječni užitak na ahiretu, makar to djelo bilo i malo, kao što se navodi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kome Allah želi dobro, On ga ‘upotrijebi’. Neko je upitao: “Kako ga upotrijebi?”, Allahov Poslaniče. “Uputi ga da čini dobro prije smrti”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahov robe, pohrli svome Gospodaru i dobru, i ne gubi nadu zbog svog trenutnog stanja, jer nikada ne znaš, možda ti se Allah smiluje, pa zaslužiš Njegov oprost, postigneš Njegov Džennet i spasiš se od Njegove kazne.
Obaveza je svakog nemarnog, grešnika, koji je zapostavio svoje obaveze prema Allahu, džellešanuhu, da zahvaljuje Allahu što ga je poživio i dao mu priliku da čini dobra djela u odabranom vremenu, zato požuri, i nastoj nadoknaditi propušteno u ostatku svoga života. Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: “Dug život je dobar i koristan kako bi se čovjek opomenuo, nadoknadio propušteno, iskoristio ukazanu mu priliku i iskreno se pokajao, kao što kaže Uzvišeni: ‘A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao razmisliti imao vremena da razmisli’ (Fatir, 37). Onaj ko ne iskoristi dug život i ostanak na ovome svijetu da popravi svoje nedostatke i nadoknadi propušteno, i ne bude radio na svome srcu, kako bi zaslužio vječni užitak, kakva mu korist od dugog života?”
O vjernici, shvatimo ozbiljno situaciju u kojoj se nalazimo, ostavimo se odugovlačenja i pustih želja, preuzmimo inicijativu, iskoristimo prilike i uzmimo pouku od drugih. Koliko je onih, oko nas, naših rođaka, prijatelja, komšija, koji su napustili ovaj svijet, i svakog dana nas neko napusti, i klanjamo mu dženazu, i koliko su svi oni, koji su završili svoj ovodunjalučki život, i čije je vrijeme prošlo, imali nada, snova i ambicija? Koliko njih se nadalo da će poživjeti do ramazana? Većinu njih iznenadila je smrt, nisu je očekivali i nisu se pripremili za nju. Naprotiv, pravili su planove za dug život, a onda je smrt pomrsila sve njihove planove i prekinula njihove užitke.
U ovom trenutku, braćo i sestre, nadamo se da ćemo dočekati ovaj mjesec, a Allaha molimo da nam to omogući, i pomogne nas da ga iskoristimo najbolje što možemo, ali moramo imati u vidu da je mnogo onih koji neće imati tu privilegiju, iako je do njegovog nastupanja ostalo malo vremena. Čuvajmo se nemarnosti i nade, kako nas smrt ne bi iznenadila. Ibn Dževzi je rekao: “Život je kratak, i brzo polazi. Ustegnite se od nemarnosti u kratkom i prolaznom. Ko se bude sjećao slasti lijepog završetka (povratka Allahu), zaboravit će gorčinu strpljivosti. Dunjaluk je kuća neugodnosti. Grijesi ostaju, a slast njihovog činjenja prolazi. O ti koji si se zabavio prolaznim užicima, kada ćeš se pripremiti za smrtne tegobe? Kakav će to samo strah biti i kakvo kajanje kada nastupi smrtni čas! Kakvu će sramotu doživjeti grešnici! O žalosti nemarnih! O ti koji činiš grijehe i ne kaješ se, koliko je tvojih grijeha zapisano? Ostavi se lažne nade, možda osvaneš, a ne omrkneš. Ako se uistinu brineš, požuri, i znaj da nema počasti za onoga ko se zadovolji zadnjim safom. Razmislite o kraju onih prije vas i njihovoj sudbini, gdje i kako su završili. Znajte da se ljudi dijele u dvije skupine: sretne i nesretne. Ko se bude trudio, postići će on što želi. Nisu isti oni koji bdiju u ibadetu i oni koji spavaju dubokim snom. O ti koji si osijedio, a nisi se pokajao, jesi li ubijeđen ili sumnjaš? O ti kojem život prolazi sat za satom! O ti čija je nemarnost velika, a poputnina mala! Onaj ko zna šta želi i čemu teži, lakše će podnijeti svaku žrtvu. O ti čiji su udisaji odbrojani i djela zapisana, zar se vrijedni život troši na bezvrijedne strasti?”
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
