event_available
Hvala Allahu, Silnom, Onome Koji obilno daruje, Vladaru svih vladara i Gospodaru svih gospodara, Koji je Svome robu objavio Knjigu, kao uputu i opomenu onima koji su razumom obdareni i u nju je pohranio korisna znanja i nepobitne dokaze, najveću mudrost i jasan govor. Neka su salavat i selam na našeg prvaka i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji nam je došao sa časnim Kur’anom, jasnim dokazima i mudrom opomenom, borio se na Allahovom putu onako kako se treba boriti, i bio je najbolji gazija i mudžahid, neka su na njega Allahov blagoslov, milost i spas, i na njegovu porodicu i sve ashabe do Dana povratka.
O ljudi, bojte se Allaha, Uzvišenog, bogobojaznost je najvrednija trgovina i opskrba, i čuvajte se nepokornosti i griješenja prema Njemu, jer je istinski gubitnik onaj koji se nemarno odnosi prema naredbama svoga Gsopodara i zapostavlja ih. Držite se puta dobrih prethodnika – selefus-saliha i prve muslimanske zajednice – džemata, njihove upute, vjerovanja i djela, povodite se za njima u pokornosti pretpostavljenima, i čuvajte se nepravde, jer je nepravda sramota i kazna. O vjernici, Allah je objavio plemeniti Kur’an radi uzvišenih ciljeva i veličanstvenih mudrosti. Kur’an je Stvoriteljev program kojim usmjerava Svoja stvorenja, a jedna od njegovih najvažnijih intencija jeste čišćenje duša, popravljanje srca i upućivanje ljudi na Pravi put, i da bude neoboriv i jasan dokaz i vidljivi putokaz iskrenosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome što je dostavio od svoga Gospodara. Onaj ko razmišlja o plemenitom Kur’anu naći će da on sadrži sve zahtjeve života, sve ono što je potrebno ljudima i što ih usrećuje na dunjaluku i ahiretu. Nema nijednog puta dobra a da ga on nije pojasnio i ukazao na njega, niti ijednog puta zla a da ga nije zabranio i upozorio na njega. U njemu je ono što popravlja njihova uvjerenja i ponašanje, i reguliše njihove poslovne odnose i sve aspekte njihovog života. Plemeniti Kur’an objavljen je kako bi izgradio zajednicu koja čvrsto vjeruje u svoga Gospodara, postojanu u iskušenjima, i koja upućuje ljude na Pravi put, brani istinu i ljudska prava. Kur’an je izgradio zajednicu, solidarnu i samilosnu unutar sebe, a snažnu i strogu prema neprijateljima. Uzvišeni kaže: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici strogi su prema nevjernicima, a samilosni među sobom.” (El-Feth, 29) Ta veličanstvena zajednica, ummet, bila je jedan od dokaza Božije svemoći. Nastala je na Zemlji, Allahovom dozvolom, onda kada je On to htio, i proširila se njome onoliko koliko je Allah htio, utemeljila je čisto i nepatvoreno vjerovanje u jednog Boga, ispravnu percepciju, istinske vrijednosti i vrijednosne kriterije, uspostavila je pravdu i blagostanje, a on, plemeniti Kur’an, kadar je i danas, po uzoru na prvu, izgraditi istu takvu veličanstvenu zajednicu, međutim, mladi naraštaji islamskog ummeta moraju ići istim onim putem kojim su išli njegovi ispravni prethodnici, čvrsto vjerovati u Allaha, pouzdati se u Njega, vezati se za Njega, Jedinog, vjerovati u Njegovo određenje (kader), vjerovati u Njegovu nagradu i kaznu, a sve su to bile moralne vrline Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, njegovih ashaba i najboljih generacija muslimana. Kada bi se ovaj obrazac učvrstio u srcu vjernika, ostao bi čvrst i postojan pred svim iskušenjima i pred svim neprijateljima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao je Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, riječima: “Čuvaj Allaha, čuvat će te! Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga na svojoj strani! Kada nešto tražiš, traži od Allaha, i kada tražiš pomoć, traži je od Allaha. Znaj, kada bi se čitav svijet okupio da ti pribavi neku korist, ne mogu ti pribaviti osim ono što ti je Allah propisao, i kada bi se čitav svijet okupio da ti učini neku štetu, ne mogu ti učiniti osim ono što ti je Allah odredio. Dignuta su pera i osušili su se listovi.”
O muslimani, Allahova Knjiga je najvrednija i najuzvišenija stvar kojom su se muslimani ponosili u prošlosti, kojom se ponose danas i kojom će se ponositi u budućnosti, i najpreča je da prema njoj uređuju svoje živote. Mnogobrojni su putevi da se učini hizmet Allahovoj Knjizi i oni su otvoreni za svakog iskrenog i istinoljubivog čovjeka, koji se nada nagradi i koji uvijek traži više od dobara ovog i budućeg svijeta. Allah, džellešanuhu, preuzeo je na Sebe obavezu čuvanja časnog Kur’ana: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (El-Hidžr, 9). On je olakšao Svojim robovima da ga sačuvaju u svojim grudima, srcima i na papiru, hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Uzvišeni kaže: “Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika.” (El-Isra, 9)
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sudnji dan neće nastupiti sve dok se ne približi (skrati) vrijeme, pa će godina biti kao mjesec, a mjesec kao sedmica, a sedmica kao dan, a dan kao sat, a sat kao iskrica vatre.” (Tirmizi, sa dobrim lancem) U ovom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio je neke predznake Sudnjeg dana, a od tih predznaka je pomanjkanje bereketa u vremenu, njegovo neiskorištavanje, posvećenost većine ljudi ukrasima i užicima dunjaluka i traćenje vremena u beskorisnim stvarima. Ljudi neće koristiti vrijeme ni za dunjaluk ni za ahiret. Možda tome značajno doprinosi blagostanje koje trenutno vlada, mnoštvo i dostupnost blagodati, ali je obaveza muslimana, i pored toga, da uspostavi ravnotežu u svom životu i da spozna cilj zbog kojeg je stvoren. Uzvišeni kaže: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 56–58)
Čovjek ima svoj cilj i misiju, nije stvoren samo da bi jeo, pio, uživao, igrao i zabavljao se. To mu je potrebno samo kao pomoć i podrška u pokornosti Allahu. Poznati islamski učenjak Ibn Usejmin rekao je: “Ako neko upita koji je najbolji način da svoje vrijeme učinimo blagoslovljenim, reći ćemo mu da je to zikrullah – spominjanje Allaha, a dokaz za to su riječi Allaha, džellešanuhu: ‘Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.’ (El-Kehf, 28) Riječi ‘čiji su postupci’ znače da je cjelokupan njegov život ‘daleko od razboritosti’, tj. da u njemu nema bereketa. Kada čovjek zapostavi zikrullah – spominjanje Allaha i slijedi svoje strasti, Allah mu oduzme bereket u životu, a to je, nažalost, stanje većine ljudi danas, čija je srca Allah učinio nehajnim prema Njemu i koji strast svoju slijede, pa su dalako od svake razboritosti. Prolaze im sati i dani, a da ništa nisu postigli.”
