event_available
Hvala Allahu, Koji je Svojim znanjem sve obuhvatio i svemu odredio mjeru. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik. Neka su Allahov mir i blagoslov na njega, na njegovu porodicu i sve njegove ashabe.
Preporučujem vama i sebi bogobojaznost, jer to je najbolja opskrba “na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti” (Eš-Šuara, 88–89).
Uzvišeni Allah kaže: “Allah, uistinu, robove Svoje vidi.” (Gafir, 44)
Ovaj ajet nosi duboka značenja i ima snažan utjecaj na dušu i cijeli život. Oni koji ga čitaju, postaju svjesni da je Allah taj koji upravlja svime i da vidi sve ljude, pa im se srca ispune smirenošću. Allah je stvorio ovaj savršeni svemir za Svoje robove, jer On je Milostivi i Samilosni, Vlasnik nebesa i Zemlje. On im je potčinio noć za odmor, a dan za privređivanje, Sunce i Mjesec za računanje vremena, drveće i životinje da im služe. Prostro im je zemlju pod nogama, dao da kroz nju teku rijeke i da iz njene utrobe niču plodovi, kako bi jeli od njenih blagodati. Sve to jer je Allah taj koji sve vidi i zna, pa zar neće zahvaljivati?
Čvrsto ubjeđenje da Allah vidi Svoje robove usađuje u srce zadovoljstvo i daje mu sigurnost da je opskrba zagarantovana i da Allahu nije skriveno nijedno stanje Njegovog roba. Allah, Svojim znanjem i milošću, vidi stanje Svog roba, njegovu nevolju, njegove potrebe i brige za budućnost. Kada je siguran da ga Allah čuje i vidi, srce mu se ispuni smirenošću i nestane briga, što jača njegovu odlučnost u suočavanju sa izazovima i jača njegovo oslanjanje na Allaha, kao što je Allah rekao Musau i Harunu: “Ja sam s vama; čujem i vidim.” (Taha, 46)
Musa, alejhis-selam, krenuo je s tim uvjerenjem kada se našao pred morem, a iza njega je bila faraonova vojska, koja ga je u stopu pratila. Činilo se da su sva vrata zatvorena, ali njegovo povjerenje u Allaha nije se pokolebalo i rekao je: “Neće!”, reče on, “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” (Eš-Šuara, 62)
Slično je bilo s poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je činio hidžru, a idolopoklonici su ga slijedili s namjerom da ga ubiju. Poslanik je stajao u pećini brda Sevr smiren, tješeći svog saputnika Ebu Bekra, radijallahu anhu, govoreći mu: “Ne žalosti se, Allah je s nama.” (Et-Tevba, 40)
Kada dunjaluk “baci” svoje terete na srce muslimana i kada ga preplave brige i misli, tada će mu prisjećanje na ovo veliko značenje: “Allah, uistinu, robove Svoje vidi” (Gafir, 44), ispuniti srce smirenošću – iako Ga ne vidiš, On tebe vidi. Ovo vjerovanje ispunjava srca posvećenošću Allahu tokom molitve i podstiče ih da razmišljaju o Njegovim ajetima, udube se u promatranje Njegovih prostranstva i osjećaju veličinu stajanja pred Njim. Kada završi s namazom, njegova duša zasija i tuga nestane iz njegovog srca.
“Allah, uistinu, robove Svoje vidi” (Gafir, 44), riječi su Kur’ana, koje se uče, čine čuda, u dušu muslimana usađuju stid prema Allahu, pa se stidi da bude viđen tamo gdje je On zabranio ili bude odsutan tamo gdje je On naredio da bude prisutan. Boji se da ga njegovi prsti ne odvedu na zabranjene internet stranice (na kojima se nudi nemoralan sadržaj), ili da ga noge ne odvedu na mjesta s kojima nije zadovoljan njegov Stvoritelj, da mu uši ne čuju beskoristan i nepristojan govor ili ogovaranje. Svjestan je da Allah vidi sve što radi i ta svijest postaje njegova zaštita od grijeha.
Ovaj ajet pospješuje i jača vrlinu čednosti kod muslimana, nadahnjujući ga da izbjegava požude i hirove. Kada mu glas strasti kaže: “Dođi ovamo!” (Jusuf, 23), sjeti se da ga Allah vidi, i kaže mu: “Sačuvaj Bože!” (Jusuf, 23). Ne pitaj za snagu i postojanost tog srca usred iskušenja! Ibn Kajjim o takvim srcima kaže: “Srce ispunjeno sviješću o Allahovoj veličini, ljubavlju, znanjem o Njegovoj sveobaviještenosti, stidom – koji šejtan će se usuditi da priđe takvom srcu?”
Potlačeni uči: “Allah, uistinu, robove Svoje vidi” (Gafir, 44), i u njegovo srce vraća se čvrsto ubjeđenje, jer zna da Allahu ništa ne može promaći, i da će Njegova pravda biti provedena. On će osvetiti potlačenog u vremenu koje Allah, u Svojoj mudrosti, odredi, i zbog toga je on siguran da će njegovo pravo biti zaštićeno. Čak i ako se nepravda poveća i potraje, ona ima svoj kraj, i sudbina tlačitelja je strašna.
U podnošenju iskušenja krije se ogromno blago, nagrada koju samo Allah Uzvišeni zna, kao što je rekao: “A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti.” (Eš-Šuara, 227)
Kada musliman osjeti da ga Allah vidi, njegov Stvoritelj postaje najbrže utočište u koje se sklanja, najbliži od kojeg traži i zaštitnik od kojeg traži pomoć. Dova su prva vrata na koja kuca kada se suoči sa životnim poteškoćama. Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome, udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekara, 186)
Kur’anske riječi: “Allah, uistinu, robove Svoje vidi” (Gafir, 44), predstavljaju čvrst temelj, koji podupire razvoj društva, uzdizanje nacije i izgradnju domovine. Kada zaposlenik ili odgovorna osoba shvati da ga Allah vidi i zna za njegova djela, u njemu se budi snažan motiv za iskrenost i perfekciju u poslu. Rad tada nije samo svjetovna obaveza, već ibadet kojim traži Allahovo zadovoljstvo. Tako institucije napreduju, životi pojedinaca cvjetaju, korupcija se smanjuje, a društva se mijenjaju nabolje.
Kada se u srcu učvrsti značenje ajeta: “Allah, uistinu, robove Svoje vidi” (Gafir, 44), svijest o Allahovom nadzoru i sveprisutnosti postaje najviši kriterij u kupovini i prodaji, i u ispunjavanju prava. Trgovac tada slijedi princip poštenja, ne vara u prodaji svoje robe, ne zloupotrebljava potrebe ljudi, ispunjava ugovore, izbjegava nepravdu i prevaru. Tako život napreduje, moral se uzdiže, a poštenje vlada u društvu.
O vjernici, donosite salavate na Poslanika upute, jer vam je Allah to naredio u Svojoj Knjizi, rekavši: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allahu moj, blagoslovi Muhammeda i njegovu porodicu i ashabe, i budi zadovoljan pravovjernim halifama, vođama, koji su vodili ljude pravim putem – Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom, i svim čestitim ashabima! Budi i prema nama milostiv, o Najmilostiviji!
