Hvala Allahu, Gospodaru dva istoka i Gospodaru dva zapada, On nas je uputio i zapovjedio nam da popravimo međusobne odnose. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, svjedočenjem koje sa srca otklanja koprenu, svjedočim da je naš Poslanik i prvak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koga je On poslao i naredio ljudima i džinima da mu se pokoravaju, neka su na njega, njegovu porodicu i njegove ashabe, koji su se očistili od širka, sumnje i zla, Njegova milost, blagoslov i spas.
O muslimani, bojte se Allaha i popravite svoja srca. Ako je vaša nutrina dobra, i vaše vrijeme, bit će ispunjeno dobrom. “O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i umirite samo kao muslimani.” (Ali Imran, 102)
Jedno od važnih i sveobuhvatnih vjerskih pravila koje se tiče društvenih odnosa jeste rješavanje međuljudskih sporova i svađa, mirenje zavađenih srca i popravljanje međusobnih odnosa, zato što raskol i neprijateljstvo okrnjuju vjeru i izazivaju smutnju među muslimanima.
O muslimani! Pomirenje među ljudima je časna osobina i velika vrlina, kojom se otklanjaju mržnja, zavist i zloba, i “gasi” vatra neprijateljstva, neslaganja i svađe. Allah Uzvišeni naredio je Svojim robovima da požure s prekidanjem svih svađa i mirenjem zavađenih. Kada god se među ljudima “zapali” iskra raskola, kada duše naginju ka svađi i kada se ruke prihvate “koplja” ili bilo kojeg drugog oružja, obaveza je, što prije, pokrenuti postupak pomirbe. Uzvišeni kaže: “Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice.” (El-Enfal, 1)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Ovo je strogo i neodgodivo naređenje vjernicima da se boje Allaha i poprave međusobne odnose.”
Uzvišeni kaže: “Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih.” (El-Hudžurat, 9)
“Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (El-Hudžurat, 10)
“Ako se neka žena plaši da će joj se muž početi joguniti ili da će je zanemariti, onda se oni neće ogriješiti ako se nagode – a nagodba je najbolji način – ta ljudi su stvoreni lakomi!” (En-Nisa, 128)
O muslimani! Pomirenje među ljudima spada u najčasnije oblike pokornosti Allahu i najbolja dobra djela. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Hoćete li da vas obavijestim o nečemu što je na većem stepenu od posta, namaza i sadake?” “Hoćemo”, odgovorili su, a on reče: “Izmirenje zavađenih, jer zavada uništava vjeru.” (Ebu Davud)
Neki dobri prethodnici kazali su: “Onaj ko želi nagradu pobožnih, neka izmiri zavađene i ne izaziva neprijateljstvo i mržnju među njima.” Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na svaki ljudski zglob, svaki dan u kojem sunce izađe daje se milostinja: ako dvojicu pomiriš, to ti je sadaka; ako nekom pomogneš da na konja uzjaše ili mu pomogneš da prtljag na konja natovari, i to je sadaka; lijepa riječ je sadaka; svaki korak koji načiniš radi namaza je sadaka; da s puta ukloniš ono što prolaznike uznemirava i smeta im, i to je sadaka.” (Muttefekun alejhi)
O muslimani, istinski pregaoci, trudbenici i radnici za opće dobro nastoje izmiriti zavađene, okončati sporove i otkloniti uzroke razdora. Ako između dvoje ljudi izbije spor i svađa, oni će učiniti sve da se taj spor riješi, učinit će sve moguće i nemoguće, kako bi ih izmirili, angažovat će izaslanike, pomiritelje, pa čak i ugledne ljude, samo da dođe do sloge umjesto razdora, približavanja umjesto udaljavanja, potpomaganja umjesto rivalstva i saradnje umjesto svađe. Uzvišeni kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114)
Sehl ibn Sa’d, radijallahu anhu, pripovijeda: “U plemenu Benu Amr ibn Avf desio se spor između nekih njegovih članova, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao kod njih s jednom skupinom ashaba, u namjeri da ih izmiri.” (Muttefekun alejh) U Buharijevoj verziji navodi se: “Stanovnici Kubaa (naselje u Medini) međusobno su se zavadili, do te mjere da su jedni na druge bacali kamenje. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obaviješten o tome, rekao je: ‘Pođimo tamo da ih izmirimo.’”
O muslimani, mirenjem zavađenih čuva se islamsko bratstvo, štiti čast, uspostavlja blagostanje u muslimanskoj zajednici, postiže uspjeh, blagoslov, veliko dobro i nebrojene blagodati. Pravedno pomirenje, kojim su duše zadovoljne i kojim se otklanjanju nesuglasice, bolje je od razdora, a ustrajavanje u neslozi, neprijateljstvu i mržnji osnova je svakog zla, poniženja i propasti. Da li su zavađeni, od neprestane svađe i prepirke, dobili išta drugo osim lošeg primjera drugima, gubitka ugleda, narušavanja mirnog života, remećnja mirnog sna, fizičkog umora, likovanja zavidnika, gubitka rahatluka i zapadanja u duševni nemir i tjeskobu?
Zato se bojte Allaha, o muslimani, i oprostite pogreške, ne istražujte mahane i budite uvijek braća, volite jedni druge radi Allaha, pomažite se u pravednosti i bogobojaznosti, odbacite podjele, neslaganja i hirove, držite se zajednice, bliskosti, ljubavi i bratstva.
O muslimani, bojte se Allaha, budite svjesni Njegovog nadzora, pokoravajte Mu se i ne budite Mu nepokorni. “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni.” (Et-Tevba, 119)
O muslimani, koliko bi samo domova i porodica uništila i potkopala nesloga, da nije bilo saosjećanja pomiritelja, samilosti iskrenih savjetnika i solidarnosti brižnih i milosrdnih ljudi. Koliko bi se iskrenih prijatelja, ili braće, ili rođaka, ili komšija posvađalo i razdvojilo da nije bilo posredovanja pomiritelja i zauzimanja uglednih ljudi, koji su, svojim iskrenim zalaganjem i trudom, sačuvali ljubav među njima i trajno spasili njihovu vezu. Koliko je “ratova” moglo izbiti među konkurentima u trgovini, poljoprivredi, zanatu da nije bilo svekolike mudrosti, zdravog mišljenja, korisnog savjeta, i pomiriteljske inicijative, koja je ugasila vatru smutnje i neslaganja.
Kada god pomiritelj bude tražio pomoć od svoga Gospodara, a uz to popravi svoju namjeru, djeluje iskreno radi Allaha, traži prikladno vrijeme, mjesto i blag i uvjerljiv govor, tada će njegov trud uroditi plodom, i njegovo djelovanje bit će poput dobrobiti kiše za zemlju.
Štaviše, pomiritelju je dozvoljeno, u postupku pomirbe, koristiti određene šerijatske olakšice, kao što je prenošenje lijepih i pohvalnih riječi među zavađenima, iako ih nije čuo, kako bi iz njihovih srca otklonio ogorčenost i prikrivenu mržnju.
Ummu Kulsum bint Ukba, radijallahu anha, prenosi da je čula Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ne može bit lažac onaj koji miri ljude, unapređuje dobro i govori dobro.” Imam Nevevi rekao je: “To znači da on nije lažac koji miri ljude, već je dobročinitelj.”
Allah učinio mene i tebe od dobrih i čestitih, i od onih koji mire zavađene.
Donosite salavate i selame na Ahmeda, koji je pozivao na pravi put i koji će se zauzimati na Sudnjem danu. Onaj ko na njega donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset salavata.