event_available
Hvala i zahvala pripadaju Allahu. Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, i Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik.
Uzvišeni kaže: “O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70–71)
Znajte, o vjernici i vjernice, da je bogobojaznost vaš najjači oslonac, najčišći izvor i najtrajnija opskrba.
“I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.” (El-Bekara, 197)
Poštovani vjernici, znajte da je sira – životopis prvaka svih stvorenja, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, izvor koji ne mogu zamutiti posude onih koji se iz njega napajaju i prostrana bašča u kojoj ima dovoljno mjesta za sve one koji je posjete.
Uberimo od njenih plodova, napojimo se s njenih izvora, sklonimo se u njenu hladovinu i uživajmo, na trenutak, u njenim ljepotama, u ovim danima i u ovom svetom mjesecu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio hodočastiti Drevni hram radi obavljanja umre, nakon što je u snu vidio – a snovi vjerovjesnika su objava – da on i njegovi ashabi ulaze u Mesdžidul-haram, sigurni, ošišani i obrijanih glava. Obradovao je svoje ashabe ovim snom i rasplamsao njihovu čežnju za Kabom nakon šest godina udaljenosti i razdvojenosti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, krenuo je iz Medine početkom mjeseca zulhidžeta, u karavani koja je brojala oko hiljadu i četiri stotine ashaba. Usmjerio je svoju jahalicu u pravcu Allahove kuće, mjestu čežnje njegovog srca. Nije skretao s tog puta, ni lijevo ni desno, a u njegovom srcu nije bilo ničeg drugog osim Kabe. Sa sobom su ponijeli samo oružje koje putnik nosi. Na Zul-Hulejfi, mikatu stanovnika Medine, zanijetio je umru i obilježio je svoj kurban, tako da svako onaj ko vidi njega i njegovu karavanu zna da su hodočasnici i da ne žele borbu. Išli su tako, prelazeći brda i doline, sve dok nisu došli blizu Hudejbije, i tada je njegova deva Kasva iznenada kleknula. Neki su povikali: “Kasva je posrnula!”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Kasva nije posrnula, i to nije u njenoj naravi, zaustavio ju je Onaj Koji je zaustavio slona.” (…) Tako mi Allaha, danas od mene neće tražiti ništa čime se veličaju Allahove svetinje a da ja to neću prihvatiti.” Zatim je ponovo potjerao svoju devu, i ona je ustala i odvela ga do samih granica Hudejbije. Tada mu je došla vijest da su se stanovnici Meke okupili u namjeri da ga spriječe da dođe do Kabe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Mi nismo došli da bismo ratovali, došli smo kao hodočasnici.” Međutim, oni mu nisu dozvolili da uđe u Meku, kako okolna arapska plemena ne bi pričala da je ušao nasilu. Nakon razmjene izaslanika i pokušaja da se dođe do prihvatljivog rješenja, dvije strane su napravile sporazum, po kojem su muslimani bili dužni da se vrate u Medinu,bez obavljene umre, a da tek naredne godine hodočaste Kabu i ostanu u Meki tri dana, noseći sa sobom samo ono oružje koje putnik nosi. Sporazum je, u konačnici, zaključen prema zahtjevima stanovnika Meke, što je teško palo nekim ashabima, s obzirom na to da im nije dozvoljen ulazak u Meku i posjeta Kabe, ali i zbog toga što je sporazum, na prvi pogled, sadržavao stroge i ponižavajuće uvjete po muslimane, pa je Allah, džellešanuhu, povodom toga, a neposredno po njihovom povratku sa Hudejbije, objavio suru El-Feth, koju je počeo zadivljujućim riječima: “Mi smo ti očitu pobjedu dali da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom učinio, da bi te na Pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoći pomogao. On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više učvrstili vjerovanje koje imaju – a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je” (El-Feth, 1–4).
Ovo je samo jedan od događaja iz njegove mirišljave životne biografije, koji nosi pouke i poruke koje se ne mogu izraziti perom i ispisati na papiru, i čije dalekosežne posljedice treba sagledati očima duboke analize i promišljanja, a među tim poukama i porukama su:
– Možda duše nešto žarko žele i grčevito se bore za to, međutim, Allah uvijek odredi vjerniku ono što je dobro za njega, a tek nakon što se raziđe prašina neželjenog, ono lijepo zablista u punom sjaju, i iz tmine noći zasija dan. Allah, džellešanuhu, ovaj je sporazum nazvao jasnom pobjedom iako je, u formalnom smislu, sadržavao stavke koje su ljudskoj duši mrske i neprihvatljive. To je mogao vidjeti samo onaj ko je ovaj slučaj posmatrao kroz krajnje rezultate i posljedice, a ne kroz puku formu. Ovu veliku istinu Gospodar nam otkriva u ajetu: “Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao” (En-Nisa, 19). Bera, radijallahu anhu, rekao je: “Vi osvajanje Meke smatrate pobjedom, što i jeste, ali mi smo pobjedom smatrali zakletvu pod drvetom (zakletvu na smrt), na dan Hudejbije.” Zuhri je rekao: “Prije ove pobjede nije bilo veće pobjede u islamu.” Za vrijeme trajanja primirja i prekida ratnih dejstava, ljudi su imali priliku, u miru i sigurnosti, razgovarati jedni s drugima, i svako ko je bar nešto razumio, nakon što mu je predočen islam u pravom svjetlu, ušao je u islam i postao musliman. U te dvije godine islam je prihvatio jednak broj ljudi, kao u cijelom periodu prije toga, ili čak i više.
– Sporazum je bio očigledna manifestacija Allahove neizmjerne mudrosti i jedan od dokaza Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva. Ovaj sporazum, od samog svog početka pa do kraja, bio je izvor čuđenja i nedoumice, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostao dosljedan svom stavu i, za razliku od nekih ranijih situacija, nije se savjetovao sa svojim ashabima i nije tražio njihovo mišljenje, onako kako mu je Allah naredio: “Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima” (Ali Imran, 159) i kao normativni obrazac njegovom ummetu. Razlika između ovog i ranijih slučajeva kada se savjetovao sa ashabima bila je u tome što je u ovom konkretnom slučaju spuštena božanska objava, od Sveznajućeg i Sveobaviještenog, kojom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, naređeno da zaključi ovaj sporazum, u formi u kojoj je dogovoren, a historija će zabilježiti prevagu jezičke vage, u konačnici, u korist Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimana.
– O vjernici i vjernice, jedna od pouka ovog događaja jeste da se Allah, džellešanuhu, nakon što je obavijestio da će obistiniti san Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je usnio, zaklinje da će on i njegovi ashabi ući u Mesdžidul-haram sigurni, a zatim tu zakletvu potvrđuje odagnavanjem bilo koje vrste straha od njih, tako da u njihovim srcima neće biti ni trunke straha, a o čemu govori završnica sure El-Feth: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete, sigurno, u Časni hram ući sigurni – ako Allah bude htio – neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono što vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao.” (El-Feth, 27)
– Ovdje se želi naglasiti velika blagodat sigurnosti, na ovom uzvišenom mjestu, i veličanstveni prizor koji pokazuju veličinu i ljepotu islama i uzvišenost njegovih principa i temelja, na mjestu susreta muslimana, gdje se tijela spajaju i srca grle, a sve u cilju manifestacije načela monoteizma i čistog služenja Svemogućem Allahu, u kojem se tope i gase sve ljudske razlike, tako da ne ostaje ništa osim razlikovanja u čvrstini vjerovanja i bogobojaznosti. Njegove intencije ne mogu se ispuniti i njegov cilj, zbog kojeg je propisan, ne može se ostvariti osim u sigurnom i spokojnom ambijentu, a to je stvar koju je Allah, džellešanuhu, omogućio muslimanima u okrilju ovih blagoslovljenih mjesta, na kojima obavljaju svoje obrede, uživajući sve blagodati spokoja, sigurnosti i blagostanja. Hvala Allahu na svim blagodatima, onako kako On voli i kako je zadovoljan.
Znajte da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na Njegovog Vjerovjesnika, pa je rekao u mudroj Objavi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
