event_available
Hvala Allahu, Plemenitom, Silnom, Milostivom, Oprostitelju. On je pozvao Svoje robove da hodočaste najčasniju Kuću i prisustvuju najvećem skupu. Pozvao ih je Majci gradova i sela (Ummul-kura), kako bi im ukazao najljepše gostoprimstvo, oprostio im grijehe i skinuo bremena sa njihovih pleća. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, jedinog Vječnog, Samopostojećeg i Svemoćnog, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, najbolji čovjek koji je obavljao tavaf, sa’j i bacao kamenčiće na džemretima, neka su na njega Allahova milost, mir i blagoslov, i na njegovu čistu porodicu, plemenite ashabe i tabiine i sve one koji ih slijede u dobročinstvu sve dok se budu smjenjivali dan i noć.
O ljudi, oporučujem sebi i vama bogobojaznost. Budite Ga svjesni, pokoravajte Mu se, budite svjesni Njegovog nadzora, ne griješite prema Njemu i znajte da je pred vama težak ispit nakon kojeg će vječno pristanište biti Džennet ili Vatra. Dobro se opskrbite prije odlaska i opremite svoju vječnu kuću prije nego što je nastanite, jer poslije smrti ni od koga se više neće tražiti da odobrovolji Allaha i ne postoji mogućnost povratka na dunjaluk. Allahu moj, podari nam razboritost, i osnaži nas u činjenju najljepših djela i udalji od nas svako zlo Svojom blagošću i milošću.
O vjernici, nastupili su blagoslovljeni dani hadža i obasjali su dunjaluk svojom ljepotom. Ovdje, na ovim svetim mjestima, su gosti Milostivog, koji su se pokorili Njegovim naredbama i došli iz svih krajeva svijeta, “pješke i na devama iznurenim”, slijedeći Pravi put, postigli su smiraj i ispunili svoj cilj, a Allahova pomoć njihov je saputnik.
Uzvišeni kaže: “Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali Imran, 96–97)
Hadž je uzvišeni temelj islama i njegov najveličanstveniji skup. Hadž je sveto putovanje i smiraj duši. Hadž je ibadet, bogobojaznost, zikr, bistrina, dobročinstvo i čistota. Njime se obnavlja veza sa Tvorcem i potvrđuje ugovor i zavjet. On je jedan od najčasnijih i najvrednijih ibadeta i najuzvišenijih i najsvečanijih činova pokornosti. Dovoljno mu je to što iskupljuje grijehe i što je nagrada za njega Džennet. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko obavi hadž i ne bude govorio ružne riječi i činio grijehe, vratit će se svojoj kući čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.”
On je također kazao: “Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Dženneta.” (Ova dva hadisa zabilježili su Buhari i Muslim.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan je: “Koje je djelo najbolje?”, pa je rekao: “Vjerovanje u Allaha i Poslanika.” Ponovo je upitan: “A koje poslije toga?” “Borba na Allahovom putu”, reče on.“A koje poslije toga?”, opet čovjek upita, a Poslanik reče: “Hadž mebrur.” (Muslim) Hadž mebrur je hadž u kojem su ispunjeni propisi i u kojem nema griješenja.
Poštovani vjernici, onaj ko temeljito razmišlja o propisanim ibadetima, shvatit će da su oni forma koja jasno ukazuje na skrivenu suštinu čija je intencija čišćenje duše, popravljanje srca i povezivanje sa Gospodarom, a hadž je nesumnjivo jedan od takvih ibadeta. On je pun predivnih lekcija i korisnih mudrosti, iako neki ljudi ne razmišljaju o njima, strogo se drže forme nauštrb suštine. Najvažnija lekcija i mudrost hadža jeste ostvarenje tevhida – čiste vjere u jednog Boga i njegovo posvećenje Allahu. Sveta kuća Kaba podignuta je na temeljima tevhida i ustanovljena na čistoj uputi. Podigao ju je Ibrahim, alejhis-selam, otac vjerovjesnika i predvodnik pravovjernika, a naređeno mu je da, u njenoj gradnji, Allahu nikoga ne pridružuje, da sve što čini, čini u ime Allaha i da podigne kuću u slavu Allahovog imena. Uzvišeni kaže: “I kada smo kao pribježište Ibrahimu pokazali mjesto gdje je Hram, rekli smo ‘Ne smatraj Nama nikoga ravnim, i očisti ovaj Hram Moj za one koji će ga obilaziti, koji će tu u blizini njegovoj stanovati, i koji će molitvu obavljati.’” (El-Hadždž, 26) Dok ga je gradio, učio je: “Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si!” (El-Bekara, 128)
Obredi hadža i njegove dužnosti utemeljeni su na tevhidu i učvršćuju ga. Njima se pokazuje poniznost pred Allahom, predanost Njemu, oslonac na Njega, strahopoštovanje i obožavanje samo Njega. Uzvišeni u ajetima o hadžu u suri El-Hadždž kaže: “Eto toliko! A ko poštuje Allahove svetinje, uživat će milost Gospodara svoga, a dozvoljena vam je stoka, osim one o kojoj vam je rečeno – pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više govor neistiniti, budite iskreno Allahu odani, ne smatrajte nikoga Njemu ravnim! A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Hadždž, 30–31)
Musliman se okreće jedino Allahu, nije mu dozvoljeno da moli bilo koga drugog, ili da ga uzima kao posrednika između Njega i sebe, ili od njega traži bilo šta od svojih potreba, ili da bilo koje svoje djelo, javno i tajno, posveti bilo kome drugom osim svome Gospodaru. Na hadžu se, Allah vas čuvao, čovjek oslobađa niskih poriva, odgaja svoju dušu u okrilju istinskih vrijednosti i bogobojaznosti, i navikava je na pokornost, lijep odnos i ponašanje prema drugima. Uzvišeni kaže: “Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža.” (El-Bekara, 197)
O muslimani, na hadžu posebno dolazi do izražaja ljudsko jedinstvo i imansko bratstvo, a to je naredba našeg Uzvišenog Gospodara u riječima: “I svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte” (Ali Imran, 103), i riječima: “… ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka zadovoljna onim što ispovijeda” (Er-Rum, 30–31).
Na Oproštajnom hadžu, Njegov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Vaš Gospodar je jedan i vaš otac je jedan! Zato nema prednost Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crnac nad bijelcem, niti bijelac nad crncem, osim po bogobojaznosti.” (Ahmed)
Koliko je samo muslimanima potrebno da ispravno razumiju ovu veliku lekciju i da vode brigu o ovoj plemenitoj intenciji hadža, pa da odlučno odbace sektaštvo i podjele i usmjere se svom snagom ka međusobnom pomaganju, okupljanju i zbližavanju, odazivajući se tako pozivu svog predvodnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne zavidite jedni drugima, ne nadmećite se u trgovini, ne mrzite jedni druge, ne okrećite leđa jedni drugima, ne namećite se jedni drugima u kupovini i budite, Allahovi robovi, istinska braća.” (Buhari i Muslim)
O vjernici, Allah, džellešanuhu, odlikovao je neka vremena u odnosu na druga i učinio ih prostorom za razne oblike pobožnosti i “mejdanom” za činjenje ibadeta, iz milosti i dobrote prema ljudima, i iz mudrosti i pravednosti. Uskoro će nastupiti deset dana zul-hidžeta, a to su dani kojima je Allah, džellešanuhu, dao posebnu vrijednost, podigao ih na uzvišeno mjesto i zakleo se njima u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Tako Mi zore, i deset noći” (El-Fedžr, 1–2).
Dobro djelo u ovim danima vrednije je od dobrih djela u ostatku godine. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema dana u kojima je dobro djelo vrednije i Allahu draže od ovih dana”, tj. prvih deset dana zul-hidžeta. Prisutni upitaše: “Pa čak ni borba na Allahovom putu?” “Pa čak ni borba na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu, svojim životom i imetkom, i ništa od toga ne vrati”, odgovori Poslanik. (Buhari)
U jednoj od verzija koju bilježi imam Ahmed navodi se: “U ovim danima donosite što više tehlila, tekbira i tahmida”, tj. izgovarajte što više: la ilahe illallah, Allahu ekber i elhamdulillah.
Uzmite svoj udio u ovom velikom dobru, ispunite ove blagoslovljene dane dobrim djelima i ispravnim postupanjem i donosite što više tehlila, tekbira i tahmida.
“A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!” (El-Bekara, 197)
