event_available
Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao. Hvalim Ga i zahvaljujem Mu, ujutro i uvečer. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i Koji je rekao: “… i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On odabere, a ti ne možeš one u grobovima dozvati” (Fatir, 22), i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, upozorio nas je na nemarnost i posustajanje na Pravom putu, neka su na njega Allahova milost i blagoslov, i na njegovu porodicu i ashabe koji su postigli veliko dobro i nagradu. Oporučujem sebi i vama bogobojaznost. Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati, i umirite samo kao muslimani.” (Ali Imran, 102)
Njegovanje imana i njegovo stalno nadziranje obilježje je istinskog muslimana i navika razumom obdarenih. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Iman se u vašim srcima ‘haba’ kao što se haba odjeća, i zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.”
Riječima: “kao što se haba odjeća”, tj. kao što se haba i propada odjeća nakon dugog korištenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: “Srce je nazvano kalbom zbog njegove prevrtljivosti (kalb, ar. prevrtljivost, promjenjivost). Primjer srca je kao primjer peruške zakačene za stablo drveta, koju vjetar okreće kako želi, s jedne na drugu stranu.”
Vjernik treba obnavljati svoj iman, jer iman ne opstaje u jednom stanju, nego se “troši” i slabi zbog posustajanja u činjenju ibadeta, nemarnosti prema Allahu i prepuštanja duše strastima i prohtjevima. Čovjek je biće ograničenih sposobnosti, slabašan po svojoj naravi, između dva stanja, stanja slabosti i nemarnosti. Uzvišeni kaže: “… a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28).
Slabost ili posrnuće, kojima je čovjek podložan, s vremena na vrijeme, ima svoje božanske mudrosti, a jedna od njih je iskren povratak Allahu i buđenje srca nakon obamrlosti, a Allah voli pokajnike i raduje se njihovom pokajanju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, da vi ne činite grijehe, Allah bi vas uklonio, a umjesto vas doveo bi narod koji bi griješio i tražio oprosta od Allaha, a Allah bi im praštao.”
Iman se smanjuje i povećava, povećava se pokornošću a smanjuje grijesima. Kada se srce probudi iz nemarnosti, i počne činiti dobra djela i sve ono što povećava iman, povećava se njegov iman i osnažuje njegovo ubjeđenje. Kada uvidi Allahove blagodati prema sebi, poveća se njegova ljubav prema Allahu, i sve više Ga spominje, i žuri da učini tevbu i što više dobrih djela, kako bi nadoknadio ono što je propustio iz nebrige i nemarnosti.
Zbog toga je briga o imanu i činjenje onoga što će unaprijediti čovjekovo duhovno stanje odlika Allahovih pobožnih robova. Rekao je Ebu Derda, radijallahu anhu: “Ispravno razumijevanje vjere ogleda se i u brizi o imanu i njegovom stagniranju, i u tome da zna da li se njegov iman povećava ili smanjuje.” Omer, radijallahu anhu, govorio je svojim prijateljima: “Učinimo nešto što će povećati naš iman”, pa bi spominjali Allaha. Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je u svojim dovama: “Allahu moj, povećaj nam iman, ubjeđenje i razumijevanje.”
Muaz, radijallahu anhu, govorio je ljudima: “Sjedi s nama, da vjerujemo jedan sat”, tj. da činimo ono što će povećati i osnažiti naše vjerovanje. Koliki god stepen čovjek dostigao u imanu, nije siguran za sebe, i nema mu druge nego da od Allaha ponizno traži ustrajnost i čvrstinu.
Allah, džellešanuhu, prenosi u Kur’anu riječi Svojih dobrih robova: “Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao.” (Ali Imran, 8) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često je učio dovu: “O Ti Koji okrećeš srca i poglede, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri.”
Ako vjernik zna da ga šejtan vreba, nastojat će odbiti njegove nasrtaje i zle misli, zatvoriti njegove prilaze, neće se predati i priznati poraz, i tražit će pomoć od svog Gospodara. Uzvišeni kaže: “Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.” (En-Nahl, 98–99)
Najbolja poputnina za onoga ko traži poputninu, i najbolji saputnik za onoga ko traži saputnika na putu ustrajnosti na Pravom putu jeste predanost Allahovoj Knjizi i postupanje po njoj. Ko se bude držao Allahove Knjige, Allah će ga zaštititi, a ko je bude slijedio, Allah će ga spasiti. Trezven musliman nastoji se što prije “izvući” iz stanja nemarnosti i klonulosti, jer osjeća radost u pokornosti Allahu i teži Njegovom zadovoljstvu.
Neki čovjek upitao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Šta je iman?”, a on je rekao: “Ako te usrećuje dobro koje učiniš, i ako se osjećaš loše zbog zla koje si učinio, ti si vjernik.”
Kako može zaboraviti Allaha i posustati u ibadetu onaj u čijem je srcu svjetlost Kur’ana, i koji je okusio slast imana, i spoznao da ima Milostivog Gospodara, Koji prašta grijehe i briše loša djela! Uzvišeni kaže: “Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa, 110)
Spominjanje Allaha i razmišljanje o Njegovim ajetima oživljava srce, povećava iman i čisti dušu. Uzvišeni kaže: “Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (En-Nisa, 2)
Musliman bi trebao obuzdati svoju dušu kada zapadne u nemarnost i svoje tijelo kada ga obuzme klonulost, iz straha od Allahove srdžbe i prezira. Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova bila je: “Allahu moj, Tebi se utječem od gubitka Tvojih blagodati, i uskraćivanja Tvoga oprosta, i Tvoje iznenadne kazne i od Tvoje svekolike srdžbe.”
Ponekad se ljudska duša prikloni dunjaluku, a ponekad “uzdiše” za materijalnim dobrima, i zbog toga nam je Allah, džellešanuhu, naredio da Ga se često sjećamo, i tako u svojim dušama uspostavimo ravnotežu između dunjalučkih potreba i vjerskih obaveza. Uzvišeni kaže: “O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41–42)
Pretjerivanje u dozvoljenim stvarima također uzrokuje slabost i klonulost. Uzvišeni kaže: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (El-A’raf, 31)
Nije nepoznanica, posebno onima koji su razumom obdareni, da druženje s ljudima niskih ambicija i pogrešnih ciljeva dovodi do duhovne “lijenosti” i nemara. Ukoliko musliman ne otkloni od sebe uzroke nemara i slabosti, njegovim srcem ovladat će tvrdoća, prema ibadetima će se odnositi lijeno, dobra djela postat će mu teška i oslabit će njegov korijen imana. Uzvišeni kaže: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!” (Ez-Zumer, 22)
Ako ne obuzda svoje srce, dospjet će u stanje koje je Allah, džellešanuhu, spomenuo u ajetu: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. A Allah motri na ono što radite.” (El-Bekara, 74)
Koliko god musliman zapao u nemarnost, i koliko god se na njemu vidjeli znaci slabosti i klonulosti, i koliko god “pokliznula” njegova stopala, treba znati da su vrata tevbe jedina prava vrata i put povratka Allahu jedini pravi put. Allah voli one koji se kaju i koji se Njemu vraćaju. On je rekao, u hadisi-kudsiju: “O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe. Tražite oprost od Mene, i Ja ću vam oprostiti.”
Donosite salavate na poslanika Pravog puta, to vam je naredba vašeg Gospodara u Njegovoj Knjizi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
