event_available
Hvala Allahu, Vladaru, Svetom, Onome Koji je bez nedostatka. Zahvaljujem Mu na Njegovim velikim blagodatima i obilnim darovima. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, On je naredio Svojim robovima da se pomažu u dobročinstvu i bogobojaznosti, i olakšao im puteve ka sreći i ostvarenju ciljeva, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, najbolji među ljudima. Neka su salavat i selam na njega, na njegovu porodicu i ashabe, trajno, dok se smjenjuju dani i noći.
O vjernici, bojte se Allaha, jer bogobojaznost je put budnih, staza razumnih, i pravac onih koji jasno vide. Ona donosi sigurnost od padova, vodi ka Džennetu i spašava od Vatre. Allah kaže: “O vjernici! Bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani.” (Ali Imran, 102)
O muslimani, u jednom ajetu iz Allahove Knjige sadržane su sve koristi za ljude, u njihovom životu na ovom svijetu i na ahiretu, u odnosu prema Allahu i međusobno. Vrijedan je stalnog razmišljanja, razumijevanja i primjene. To su Njegove riječi: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Maida, 2)
Ibn Kajjim kaže: “Svaki rob ima dvije vrste obaveza – jednu prema Allahu, drugu prema ljudima.”
O vjernici, obaveza koju rob ima prema drugim ljudima – u druženju, pomoći i zajedništvu – jeste da njegovo druženje, okupljanje i prijateljstvo s njima bude u duhu saradnje u postizanju Allahovog zadovoljstva i pokornosti Njemu, koja je cilj čovjekove sreće i uspjeha, i bez koje ne može biti istinske sreće. To su dobročinstvo (birr) i bogobojaznost (takva) – dvije osobine koje čine srž cijele vjere.
Dobročinstvo je maksimum koji se traži u nekoj stvari, ili koristi koju ona donosi i dobru koje sadrži. To je sveobuhvatni naziv za svako dobro i maksimum koji se traži od čovjeka. Nasuprot tome je grijeh, sveobuhvatni naziv za zlo i mahane zbog kojih čovjek zaslužuje prijekor.
U značenje dobročinstva ulazi iman i njegovi vidljivi i skriveni dijelovi. Nema sumnje da je bogobojaznost dio tog značenja, i njome se najčešće izražava “dobročinstvo srca”, koje je slast imana, i sve ono što proizlazi iz njih, kao što su smirenost, čistoća, prostranost, snaga i radost. Zaista vjerovanje ima svoju slast i radost u srcu, i ko ih ne osjeti, ili nema imana ili mu je iman slab.
Allah, džellešanuhu, objedinio je osobine dobročinstva u riječima: “Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El-Bekara, 177)
Uzvišeni Allah obavještava nas u ovom ajetu da je dobročinstvo (birr) vjerovanje u Allaha, u Njegove meleke, u Njegove knjige, u Njegove poslanike i u Sudnji dan, a to je pet temelja imana, bez kojih iman ne može opstati.
Dobročinstvo također obuhvata praktične vjerske propise: obavljanje namaza, davanje zekata i obavezno izdržavanje.
Također uključuje djela srca, koja su njegova suština: strpljivost i ispunjavanje preuzetih obaveza.
Ove osobine obuhvataju sve aspekte vjere – i vanjske i unutrašnje.
Nakon toga, Uzvišeni Allah naglasio je da su upravo to osobine bogobojaznog čovjeka.
O vjernici, istinska bogobojaznost jeste pokornost Allahu, s vjerom i nadom u nagradu, izvršavanje naredbi i ostavljanje zabrana. Ona navodi roba da čini ono što je Allah naredio, vjerujući u naredbu i potvrđujući Njegovo obećanje, te da ostavi ono što je zabranio, vjerujući u zabranu i bojeći se Njegove kazne.
U tom kontekstu Talk ibn Habib, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kada nastupi smutnja, ugasite je bogobojaznošću.” Upitaše ga: “Šta je bogobojaznost?”, a on odgovori: “Da budeš pokoran Allahu, vodeći se Njegovim svjetlom i nadajući se Njegovoj nagradi, i da ostaviš grijeh, vodeći se Njegovim svjetlom, bojeći se Njegove kazne.”
Ovo je jedno od najljepših objašnjenja značenja i suštine bogobojaznosti.
Svako djelo mora imati motiv i cilj. Ne može se smatrati pokornošću i približavanjem Allahu ako ne proizlazi iz čiste vjere, a ne iz navike, strasti, želje za pohvalom ili ugledom. Mora biti motivisano čistim imanom, a cilj mu mora biti Allahova nagrada i zadovoljstvo.
Zato je svrha okupljanja i druženja među ljudima – da se pomažu u dobročinstvu i bogobojaznosti, znanjem i djelom. Jer rob sam ne može sve znati niti sve postići, pa je Allah, Svojom mudrošću, odredio da ljudi budu međusobno povezani i da se pomažu.
Allah, zatim, kaže: “… a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2)
Grijeh i neprijateljstvo su suprotnost dobročinstvu i bogobojaznosti.
Grijeh je ono što je zabranjeno samo po sebi (po svojoj naravi), a neprijateljstvo (nepravda) je ono što je zabranjeno zbog prelaska granica dozvoljenog, tj. prelaska Allahovih granica, kao što kaže: “To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte! A oni koji Allahove propise narušavaju, nepravedni su” (El-Bekara, 229); “To su Allahove granice, i nepribližujte im se!” (El-Bekara, 187).
Dakle, zabranjeno je i prelaziti te granice i približavati se tim granicama, jer su to jasne razlike između dozvoljenog i zabranjenog, uključujući napad na živote, imetke i čast.
Prema tome, odnos prema ljudima zasniva se na principu: pomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti, znanjem i djelom.
A, odnos prema Allahu počiva na principu tevhida (vjere u jednog Boga), davanju prednosti pokornosti Njemu i izbjegavanju grijeha. To je značenje riječi: “I bojte se Allaha” (El-Maida, 2).
Pametan je onaj koji ispunjava obje vrste obaveza, prema ljudima i prema Allahu, na najbolji način, upotpunjujući, tako, uzroke sreće na dunjaluku i postizanja Allahovog zadovoljstvo i visokih stepena u Džennetu na ahiretu.
Jedno od najvažnijih sredstava za ostvaranje principa pomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti jeste odgoj duše i njeno navikavanje na ovu osobinu, posebno u ranim fazama života, unutar porodice. Članovi porodice treba da se odgajaju na čvrstim temeljima međusobnog pomaganja u dobru, da im se objasni nužnost, obaveza i ljepota takvog ponašanja, te blagoslovljeni ishodi koje ono donosi.
Zatim se krug širi na rodbinu i komšije, kroz ispunjavanje prava i obaveza, u vidu održavanja rodbinske veze, dobročinstva, solidarnosti i samilosti. Onda se širi na cijelo muslimansko društvo, ono koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao riječima: “Vjernici su u međusobnoj ljubavi, milosti i saosjećanju poput tijela: kada jedan dio oboli, cijelo tijelo osjeća nesanicu i groznicu.” (Buhari i Muslim)
Zato, bojte se Allaha, robovi Njegovi, i trudite se da izvršavate ono što vam je naređeno, pomažete se u dobročinstvu i bogobojaznosti, i da izbjegavate ono što vam je zabranjeno, sudjelovanje i pomaganje u grijehu i neprijateljstvu, odazivajući se Allahovoj naredbi, koja donosi korist, stabilnost, lijep život i dobar završetak.
Stalno se sjećajte da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na posljednjeg Poslanika, vođu bogobojaznih, milost svjetovima: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
