event_available
Hvala Allahu, Zaštitniku, Hvaljenom, Vlasniku Arša veličanstvenog. Njega hvalimo i Njemu zahvaljujemo. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, obdario je Svoje robove odabranim vremenima za činjenje dobrih djela i olakšao im puteve dobra, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, koji je bio brižan i milostiv prema svom ummetu, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas, i na njegovu porodicu, ashabe, sve njegove sljedbenike do Sudnjeg dana.
O vjernici, oporučujem sebi i vama bogobojaznost, da iskoristimo životni vijek koji nam je dat, u pokornosti Stvoritelju, i da nastojimo činiti što više dobrih djela u odabranim vremenima, i tako se približiti svome Gospodaru, jer dani, nezaustavljivom brzinom, vode čovjeka ka njegovom kaburu, u kojem mu neće koristiti ništa drugo do njegova djela. Blago onome ko bude činio dobra djela i ona mu budu kabul kod Allaha, a teško onome ko protraći svoj život u beskorisnim stvarima.
“Mjerenje toga dana bit će pravedno: oni čija dobra djela prevagnu, oni će šta žele postići; a oni čija dobra djela budu lahka, oni će, zato što dokaze Naše nisu priznavali, stradati.” (El-Aʼraf, 8–9)
Ummete islama, stvaranje i upravljanje karakteristike su Božijeg rububijjeta, gospodarstva.
Rabb, Gospodar, stvara šta hoće, i odabire, od Svojih stvorenja, ono što hoće, i sudi kako hoće, i niko ne može Njegov sud osporiti, On je Silni i Mudri. “Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El-A’raf, 54)
On je stvorio meleke, i između njih odabrao Džibrila, i stvorio je ljude, i između njih odabrao vjerovjesnike i poslanike. “Allah odabire poslanike među melekima i ljudima. – Allah sve čuje i sve vidi.” (El-Hadždž, 75)
Za ljude je odabrao najljepšu i najispravniju vjeru, pa je rekao: “Allahu je prava vjera jedino – islam.” (Ali Imran, 19)
“A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali Imran, 85)
Allah, džellešanuhu, obećao je da će čuvati islam od promjena i krivotvorenja, i propisao je šerijatske uzroke za njegovo čuvanje, vidljive simbole i obrede, koje će islamski ummet prenositi s generacije na generaciju, od Vjerovjesnikovog vremena do naših dana.
Budući da je intencija islama klanjanje svih ljudi Allahu, Jedinom, Apsolutnom Sudiji, tako su i Njegovi obredi – svetinje propisani radi veličanja i spominjanja Gospodara, i zahvaljivanja Njemu.
Vjera će među ljudima trajati dok budu trajali Njegovi propisi, i sve što je propis uzvišeniji, veličanje i spominjanje Allaha u njemu je veće i uzvišenije.
Poštovani vjernici! Allah, džellešanuhu, je poštivanje Njegovih svetinja učinio dokazom bogobojaznosti srca i njegovog straha od Allaha. Sve što je iman jači, jače je i poštovanje prema Allahovim svetinjama. “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 32)
Vjernik poštuje propise svoga Gospodara, slijedeći uputu svoga Vjerovjesnika, bez pretjerivanja i zanemarivanja. Oni koji se drže sredine i umjerenosti, oni su na Pravom putu i oni su Allahu poslušni.
Oni slijede ono što je propisano, a ne propisuju i ne dodaju u vjeru ništa od sebe, oni slijede riječi Gospodara: “O vjernici, ne odlučujte se ni za što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna.” (El-Hudžurat, 1)
Allahove svetinje, propisi, o vjernici, su javna obilježja Njegove vjere, bila ona mjesnog, vremenskog ili obrednog karaktera.
Nema dana u kojem ne omrknemo ili ne osvanemo sa Allahovim propisima i svetinjama: dva šehadeta uvjet su ispravnosti islama i njegov simbol, obznanjujemo ih u svakom ezanu i ikametu.
Ezan je najava i poziv na namaz, a onaj ko zanemaruje namaz, zanemario je jedan od najuzvišenijih propisa.
Evzai je rekao: “Omer, radijallahu anhu, napisao je svojim namjesnicima: izbjegavajte bilo koju vrstu posla nakon što nastupi namaz, jer onaj ko zanemari namaz, zanemarit će i ostale propise islama.”
Zekat i post također su javna obilježja islama, a jedno od tih obilježja su i obredi hadža i umre.
Od Allahovih svetinja koje se vežu za mjesto su: Allahova sveta Kuća, Multezem, Safa i Merva, Arefat, Mina i Muzdelifa, namaz u Mesdžidul-haramu koji vrijedi kao sto hiljada namaza u drugom mesdžidu.
Slavljeni Allah uzvisio je Meku nad ostalim gradovima, učinio je Svojim svetim gradom, i rekao je: “… i onome ko u njemu bilo kakvo nasilje učini dat ćemo da patnju nesnosnu iskusi” (El-Hadždž, 25). Ona je Mekka i Bekka, i Ummul-kura – Majka gradova, i težnja ljudskih srca.
Naši dobri prethodnici poklanjali su Bejtullahu posebnu ljubav i počast i ukazivali mu najveće poštovanje, slijedeći tako Vjerovjesnikovu preporuku Omeru, radijallahu anhu: “O Omere, ti si snažan čovjek, nemoj se gurati s ljudima oko Hadžerul-esveda, jer ćeš povrijediti slabašnog. Ako ti se ukaže prilika u osami, dodirni ga, u suprotnom, okreni se u njegovom pravcu i donesi tekbir.”
U Abdurezzakovom Musannefu navodi se da je Omer, radijallahu anhu, rekao: “Da učinim sedamdeset grijeha u Rukbi, draže mi je nego jedan u Meki.” Rukba je ime mjesta u Taifu.
Mudžahid, Allah mu se smilovao, rekao je: “Vidio sam Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, na Arefatu, šator mu je bio izvan svetog prostora (hill), a musalla (mjesto gdje je obavljao namaz) u svetom prostoru (harem). Bi mu rečeno: ‘Zašto si ovo uradio?’, a on reče: ‘Dobro djelo vrednije je u svetom prostoru, a i grijeh je veći.’”
Velika je odgovornost na stanovnicima i hodočasnicima Svetog grada, kao što je nagrada za dobra djela u njemu uvećana, tako je i grijeh počinjen u njemu veći.
Kompletan prostor Mekke je harem (sveti prostor). Mjesto s kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom dijelu noći preveden u Bejtul-Makdis, nalazio se u Meki. Uzvišeni kaže: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra, 1)
Allah je cijelu Meku nazvao Kabom, kako bi ukazao na njenu vrijednost i veličinu, pa je rekao: “Pokloni Kabi” (El-Maida, 95), tj. poklon Meki.
O stanovnici Meke! O hodočasnici Meke! Vi živite i spavate kod Allahove kuće i u Njegovom haremu – svetom prostoru. Stvar je krajnje ozbiljna, a blagoslovljenost Meke je drevna.
Buhari i Muslim bilježe da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Dan oslobođenja Meke, rekao: “Ne iskorjenjuje se njeno trnje (drveće), ne tjera se njena divljač, ne uzima se izgubljena stvar u njoj, osim onaj ko će oglašavati njen nestanak, i ne čupa se njena trava.”
Uzvišeni kaže: “Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba biti siguran. Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Ali Imran, 96–97)
O vjernici, jedan od oblika poštivanja Allahovih svetinja je poštivanje odabranih vremena. Mi se upravo nalazimo u odabranom vremenu, u svetom gradu, u svetom mjesecu, pa se dobro pripremimo da iskoristimo najbolje dane u godini, kojima se Allah zaklinje i koje je On odabrao između ostalih dana. Uzvišeni kaže: “Tako Mi jutra, i deset noći, parnih i neparnih.” (El-Fedžr, 1–3)
U ovih deset dana spojili su se ibadeti hadža i kurbana, ali i mnoga druga dobra djela, kao što je dobrovoljni namaz, post, učenje Kur’ana i hranjenje gladnih. Dobra djela u ovim danima vrednija su od istih tih djela izvan njih. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema vrednijeg djela od onog učinjenog u ovim danima”, tj. prvih deset dana zulhidžeta. Prisutni upitaše: “Pa čak ni džihad na Allahovom putu?”, a Poslanik odgovori: “Pa čak ni džihad na Allahovom putu, osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu, izlažući opasnosti svoj život i imetak, i ne vrati ništa od toga.” (Buhari)
Vjerovjesnikov sunnet ukazuje na veliku nagradu za spominjanje Allaha u ovim danima, kao što se navodi u hadisu Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema boljeg niti Allahu dražeg djela od onog učinjenog u ovim danima, donosite što više tehlila (la ilahe illallah), tekbira (Allahu ekber) i tahmida (elhamdulillah).” (Ahmed)
“Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhuma, odlazili su ovim danima na pijacu, i učili su tekbire, pa su ih ljudi u tome slijedili.” (Buhari)
Od posebnosti ovih dana jeste približavanje Allahu klanjem kurbana na Dan prinošenja žrtava – Jevmun-nahri. To je Vjerovjesnikov sunnet, koji je on praktikovao i podsticao je svoj ummet da ga izvršava.
Ko nanijeti zaklati kurban, neka ne siječe nokte i ne potkraćuje kosu (i ne uklanja dlake sa tijela), počevši od prvog dana zulhidžeta pa do dana klanja kurbana, prema hadisu Ummu Seleme, radijallahu anha, u kome se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidite mlađak zulhidžeta, i neko od vas je nanijetio da kolje kurban, neka ne siječe nokte i ne potkraćuje kosu (ne uklanja dlake sa tijela), sve dok ne zakolje kurban.” (Muslim)
O vjernici, glavna intencija veličanja Allahovih svetinja je tevhid – obožavanje Allaha kao jedinog istinskog Boga i uspostavljanje zikra – Njegovog spominjanja i veličanja.
Hakim u Mustedreku, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, zabilježio je od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bacanje kamenčića, tavaf oko Kabe i sa’j između Safe i Merve propisani su radi spominjanja i veličanja Allaha, a ne nekog drugog.”
Najveća i najvažnija stvar u obredima, s kojom se ne može porediti nijedna druga, jesu Allahova jednoća (tevhidullah), Njegovo spominjanje (zikrullah), iskrenost prema Njemu (ihlas) i Njegovo veličanje (ta’zim), i nema mjesta, u ovim uzvišenim propisima, za sektaške, partijske i političke parole i simbole.
“O vjernici, ne omalovažavajte Allahove odredbe hadža, ni sveti mjesec, ni kurbane, naročito one ogrlicama obilježene.” (El-Maida, 2)
Znajte, o vjernici, da vam je Allah naredio blagoslovljeno djelo rekavši: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
