event_available
Hvala Allahu, Koji je jedini dostojan moći i slave, daleko od bilo kakvog poređenja ili sličnosti, Koji je učvrstio Zemlju planinama i stvorio teške oblake. Milostivi je obasuo ljude darovima i blagodatima, pa ko Mu bude zahvalan, On će mu ih povećati, a ko ne bude zahvalan, On će mu ih uskratiti.
Hvalim Ga zahvalnošću onih koji zahvaljuju u svakoj situaciji, i svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i najčasniji govornik. Neka su Allahova milost i blagoslov na njega, na njegovu porodicu, ashabe i one koji ih slijede do Sudnjeg dana.
Bojte se Allaha onako kako Ga se boje oni koji su se odazvali Njegovom pozivu i predali Mu se, i koji preispituju svoja djela, pa se kaju, i koji se boje kazne, pa žure s činjenjem dobrih djela, i koji su dočekali duboku starost, pa pouku uzeli, i koji se opskrbljuju za odlazak i pripremaju za put. “I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.” (El-Bekara, 197)
O vjernici, zaista je jedan od najvrednijih, najplodonosnijih, najuzvišenijih i najplemenitijih ibadeta – ibadet zahvalnosti. Koliko nam je blagodati Allah podario, koliko nam je milosti ukazao, koliko je nevolja i kazni od nas otklonio! Kad bi nam Allah otkrio Svoje milosti prema nama, naša bi se srca “istopila” od ljubavi i zahvalnosti prema Njemu i želje za Njim. Njegove blagodati obasipaju nas u svakom trenutku, uživamo u njima, u njima osvićemo i noć dočekujemo. “… i daje vam svega onoga što od Njega išćete, i ako biste Allahove, blagodati brojali, ne biste ih nabrojali.” (Ibrahim, 34)
Stoga je zahvalnost na Allahovim blagodatima i svjesnost o važnosti zahvalnosti na njima obaveza svakog muslimana i stroga dužnost svakog vjernika. To je put do povećanja i trajnosti blagodati, dok je nezahvalnost uzrok njihovog nestanka. Blagodati se zahvalnošću čuvaju, a nezahvalnošću gube. Uzvišeni Allah kaže: “… i kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’” (Ibrahim, 7)
O vjernici, zahvalnost je osobina poslanika i vjerovjesnika. Allah je obavijestio o Svom vjerovjesniku Nuhu, alejhis-selam, rekavši: “On je, doista, bio rob zahvalni” (El-Isra, 3), i o Svom prijatelju Ibrahimu, alejhis-selam, rekavši: “… i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na Pravi put izveo.” (En-Nahl, 121)
Kada bi poslanik Muhammed, alejhis-selam, čuo radosnu vijest, pao bi ničice na sedždu iz zahvalnosti Allahu. Najdraži Allahu su oni koji su se okitili svojstvom zahvalnosti i ustrajavaju u njemu, a najmrži su Mu oni koji su nezahvalni. Zahvalnost ima tako veliku važnost da je Allah nazvao Sebe Zahvalnim (Šakir) i Blagodarnim (Šekur), i nazvao je i zahvalne ljude po Sebi, a to dovoljno govori o Njegovoj ljubavi i dobroti prema njima. Nagrada za zahvalnost je velika i sveobuhvatna. Plemeniti i Sveznajući rekao je: “… a Allah će zahvalne sigurno nagraditi.” (Ali Imran, 144)
Znajte da je zahvalnost zaštita od kazni i spasenje od nevolja. Allah kaže: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.” (En-Nisa, 147) Ko zanemari zahvalnost na blagodatima, doživjet će nevolje, a ko sebe ne preispita prije Sudnjeg dana, doživjet će kajanje.
O vjernici, tekstovi iz dviju objava (Kur’ana i hadisa) upućuju na to da zahvalnost treba biti srcem, jezikom i djelima.
Zahvalnost u srcu postiže se priznavanjem blagodati, čvrstom vjerom i pripisivanjem blagodati Onome Koji ih daje, iz čiste dobrote i dobročinstva. Allah, džellešanuhu, jezikom Svoga poslanika Sulejmana, alejhis-selam, rekao je: “Ovo je blagodat Gospodara moga” (En-Neml, 40), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Opskrbljeni smo kišom zbog Allahove dobrote i milosti.” (Buhari i Muslim)
Zahvalnost jezikom iskazuje se hvaljenjem (hamd) i slavljenjem (senā) Allaha i kazivanjem o Allahovim blagodatima (tehaddus). Uzvišeni Allah kaže: “A o blagodati Gospodara svoga kazuj.” (Ed-Duha, 11)
Također, zahvalnost tijelom (djelima) pokazuje se kroz ibadet, pokornost i korištenje blagodati u onome čime je Allah zadovoljan, i to je prava suština i jasna potvrda zahvalnosti. Uzvišeni Allah kaže: “‘Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova!’ – a malo je zahvalnih među robovima Mojim.” (Saba, 13) Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stajao na noćnom namazu dok mu noge ne bi otekle, pa ga je upitala: “Zašto to činiš, Allahov Poslaniče, kada ti je Allah oprostio sve prijašnje i buduće grijehe?”, a on odgovori: “Zar da ne budem zahvalan rob?” (Buhari)
I kao što zahvalnost podrazumijeva korištenje blagodati za postizanje vrlina, ona podrazumijeva opreznost i izbjegavanje korištenja blagodati kao sredstva za grijehe i poroke; grijesi su vatra za blagodati, uništavaju ih kao što vatra uništava drva. Zato, o vjernici, znajte da je zahvalnost Allahu priznanje Allahovih blagodati, kazivanje o njima i korištenje tih blagodati u poslušnosti Darovatelju, a ne u nepokornosti Njemu. Ovo mora biti popraćeno pokornošću i ljubavlju prema Darovatelju, jer tek ovako zahvalnost postaje potpuna.
O muslimani, jedan od načina da se postigne zahvalnost jeste da čovjek razmišlja o Allahovim blagodatima, da ih ima na umu u svakom trenutku, da u dunjalučkim dobrima gleda one koji su ispod njega i da zna da će ga Allah na Sudnjem danu pitati o blagodatima i o njegovoj zahvalnosti na njima. Prije svega toga, čovjek treba tražiti od svog Gospodara pomoć u zahvalnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu: “Savjetujem te, o Muaze, da na kraju svakog namaza kažeš: ‘O Allahu, pomozi mi da Te se sjećam, da Ti budem zahvalan i da Ti lijepo ibadet činim.’” (Ahmed)
Znajte, Allah vam se smilovao, da rob, bez obzira na to koliko bio pokoran i koliko zahvaljivao svome Gospodaru, neće moći potpuno izvršiti ibadet zahvalnosti, jer zahvalnost Allahu je čista Allahova milost, a ma koliko rob bio zahvalan, Allah je još zahvalniji. Uzvišeni Allah kaže: “A Allah će zahvalne sigurno nagraditi.” (Ali Imran, 144) Zato, zahvalite svome Gospodaru na blagodatima koje vam je dao, na darovima kojima vas je obdario, na iskušenjima koje vam je otklonio i na lijepim poklonima i velikodušnosti kojom vas je počastio.
Ummete islama, najveća zahvalnost je tevhid – obožavanje Allaha, Jedinog, požurivanje s izvršenjem propisanih ibadeta, izvršavanje Njegovih farzova i dužnosti, te izbjegavanje Njegovih zabrana. Uzvišeni Allah kaže: “Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” (Ez-Zumer, 66)
S druge strane, najveća nezahvalnost je nevjerovanje u Allaha, neizvršavanje Njegovih farzova i dužnosti, te činjenje grijeha.
Znajte, Allah vam se smilovao, da postoje dvije vrste blagodati: stalne i obnovljive (novonastale, povremene). Na stalnim blagodatima zahvaljuje se kroz ibadet i pokornost, dok se za obnovljive blagodati propisuje šukr-sedžda (sedžda zahvalnosti), kao znak zahvalnosti Allahu na njima, poniznosti pred Njim i priznavanja Njegove dobrote i milosti.
Braćo vjernici, među obnovljivim blagodatima, koje Allah daje ummetu, jesu sezonske blagodati, u određenim mjesecima i danima. Dolazi vam mjesec koji mnogi ljudi zanemaruju, mjesec šaban, u kojem se djela podižu Allahu. Usama ibn Zejd, radijallahu anhu, kazuje: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, nisam te vidio da postiš u nekom mjesecu kao što postiš u šabanu!’ On je rekao: ‘To je mjesec koji ljudi zanemaruju, između redžeba i ramazana, a u njemu se djela podižu Gospodaru svjetova, pa volim da se moje djelo podiže dok postim.’” (Nesai)
Jedna od stvari koje musliman treba uraditi u mjesecu šabanu jeste napostiti propuštene dane posta iz ramazana. Aiša, radijallahu anha, kaže: “Imala sam propuštenih dana iz ramazana, pa ih nisam mogla napostiti osim u šabanu.” (Buhari i Muslim)
O vjernici, donosite salavate i selame na najzahvalnijeg Allahovog roba, predvodnika zakirina – onih koji Allaha puno spominju i uzora svih stvorenja, onako kako vam je Allah naredio u Svojoj Knjizi, rekavši: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
