event_available
Hvala Allahu Koji daje iz Svoje milosti i dobrote i uskraćuje iz Svoje pravednosti i mudrosti. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je On, Njegova se volja mora izvršiti, i Njegov se sud ne može opozvati. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik, najvredniji vjerovjesnik i najbolji poslanik. Allahu moj, smiluj se, blagoslovi i spasi Svog roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i ashabe.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i budite svjesni Njegovog nadzora, jer On zna skriveno i ono što je skrivenije, “pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan ne pokoleba” (Lukman, 33).
O muslimani, mnogi ljudi, u zanosu nastojanja da postignu svoje ciljeve, nade i želje, zaboravljaju da završetak tih nastojanja neće uvijek biti onakav kako oni to zamišljaju i žele, i zato kada se desi da ostanu bez nečega što vole, i kada se između njih i njihovih želja nešto ispriječi, Zemlja im postane tijesna, njihove duše se stijesne, napusti ih razboritost i zapadnu u kaljužu negiranja Allahovih obilnih blagodati i ranijih darova, kojima ih je opskrbio, i njihova jutra i noći ispune se brigama, tugom, i njihovi životi izgube slast.
Ono što ljude navodi na takav stav jeste pogrešna percepcija suštine davanja i suštine uskraćivanja, i njihovo percipiranje kao dvije nespojive suprotnosti. Zbog toga, u govoru selefa – prvih generacija muslimana nalazimo mudre izreke, kojima se pojašnjava istina i upućuje na ispravan put, pa tako imam Sufjan es-Sevri, Allah mu se smilovao, prenosi od nekih učenjaka selefa da su kazali: “Allahovo uskraćivanje nekih stvari čovjeku, koje on voli, zapravo su Njegov dar njemu, jer mu ih On nije uskratio iz škrtosti, nego iz plemenitosti.”
Ovim se želi reći da Allahovo davanje i darivanje Njegovim robovima nema uvijek istu formu, koja se ne mijenja, a ta forma je opskrbljivanje različitim vrstama blagodati, koje oni vole i za kojim tragaju, nego se nekad javlja i u formi zabrane i uskraćivanja tih blagodati, jer On je Plemeniti, Čijoj plemenitosti, darežljivosti i dobročinstvu nema kraja, i Njemu dunjaluk ne vrijedi ni koliko je krilo mušice, kao što se navodi u hadisu koji je zabilježio Tirmizi, sa dobrim lancem prenosilaca, od Sehla ibn Sa’da es-Saidija, radijallahu anhu: “Da dunjaluk kod Allaha vrijedi koliko je krilo mušice, ne bi nevjernika napojio ni gutljajem vode.”
Uzvišeni Allah nijednom Svom stvorenju nije uskratio nešto od dobara ovog svijeta, osim iz velike mudrosti, koja je nedokučiva većini ljudi, a na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji su zabilježili Tirmizi i Ibn Hibban, s vjerodostojnim lancem prenosilaca od Katade ibn Nu’mana, radijallahu anhu: “Kada Allaha zavoli Svog roba, čuva ga od dunjaluka, kao što vi čuvate svog bolesnika od vode.” U Hakimovoj verziji, od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah Uzvišeni čuva Svoga roba vjernika, iz ljubavi prema njemu, kao što vi čuvate svog bolesnika od hrane i pića, strahujući za njega.” Potvrdu ove teze, kao što kaže veliki učenjak Ibn Redžeb, nalazimo i u uskraćivanju određenih stvari, dunjalučkih ukrasa i prohtjeva, bez kojih ljudi mogu na ovom svijetu, i njihovo pohranjivanje za ahiret, a na to upućuju riječi Uzvišenog: “A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivog od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju, i vrata kuća njihovih i divane na kojima se odmaraju, i ukrase od zlata bismo im dali, jer sve je to samo uživanje u životu na ovome svijetu, a onaj svijet u Gospodara tvoga bit će za one koji budu Njegova naređenja izvršavali, a Njegovih zabrana se klonili.” (Ez-Zuhruf, 33–35)
Vjerodostojnim putem preneseno je od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ko obuče svilu na dunjaluku, neće je obući na ahiretu.” (Buhari i Muslim) Buhari i Muslim bilježe od Ebu Huzejfe, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte oblačite svilu i brokat, i nemojte piti iz zlatnog i srebrenog posuđa, jer vam oni pripadaju na onom svijetu, a ne pripadaju vam na ovom svijetu.”
Buhari i Muslim bilježe od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude pio vino na ovom svijetu, neće ga piti na budućem svijetu”, s tim da postoji ogromna razlika između vina na ahiretu “prijatna onima koji ga piju” (Muhammed, 15) i “od koga ih glava neće boljeti i zbog kojeg neće pamet izgubiti” (El-Vakia, 19) i vina na dunjaluku, “odvratne stvari, šejtanovog djela” (El-Maida, 90), kojim on želi ubaciti neprijateljstvo i mržnju među vjernicima, i odvratiti ih od zikra (spominjanja Allaha) i od namaza.
Imam Ahmed navodi u knjizi “Ez-Zuhd” od vođe pravovjernih Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, da je rekao: “Da mi se neće umanjiti dobra djela, pridružio bih vam se u ugodnom životu, međutim čuo sam riječi Uzvišenog: ‘Vi ste u svome životu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uživali, a danas sramnom patnjom bit ćete kažnjeni zato što ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponašali i što ste raskalašeni bili’ (El-Ahkaf, 20).”
Stvarnost koju živi svaki čovjek, u svom životu, daje jasne i neporecive dokaze istinitosti ovoga što je prenio Sufjan, Allah mu se smilovao, jer koliko je onih čija bi završnica, da su ostvarili svoje nade, bila propast i njihov trud okončao bi tugom i kajanjem, i koliko je onih čija bi se pobjeda, da su postigli ono čemu su težili, pretvorila u poraz i osjetili bi svu njegovu gorčinu. Zbog toga Uzvišeni usmjerava ljude da razmišljaju o činjenici da su mnoge stvari koje čovjek voli na ovom svijetu zlo i propast za njega, a one koje prezire dobre i priličnije njemu, kao što kaže Uzvišeni: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)
Allah je Svom Vjerovjesniku zabranio da pruža svoj pogled prema ukrasima onih koji žive u izobilju i raskoši, objasnivši mu da su to prolazni ukrasi, kojima ih On samo iskušava, a malo je onih koji su zahvalni. Uzvišeni kaže: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131)
Prema tome, nije čudno da Allah, džellešanuhu, uskrati čovjeku neke stvari koje on voli i za kojima žudi, kao dar od Njega, i to uskraćivanje zapravo je čuvanje i zaštita, a ne škrtost i zabrana. Istinu je rekao Allah: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!
Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20)
O vjernici, islamski učenjaci pojasnili su da se pokuda dunjaluka, koja je spomenuta u Kur’anu i sunnetu, ne odnosi na njegovo vrijeme, tj. dan i noć, koji će se smjenjivati do Sudnjeg dana, jer je Allah, džellešanuhu, njihovo smjenjivanje učinio “poukom za onoga koji hoće da razmisli i želi da bude blagodaran” (El-Furkan, 62), a Isa, alejhis-selam, rekao je: “Dan i noć su riznica, pa pogledajte šta pohranjujete u njih.” Pokuda se, također, ne odnosi na mjesto na kojem se nalazi dunjaluk, tj. Zemlju, koju je Allah učinio čovjekovom posteljom i mjestom stanovanja, niti na njena brda, mora, rijeke i prirodna bogatstva, niti na njene plodove i drveće, niti na životinje koje je rasijao po njoj, naprotiv, sve su to Allahove blagodati prema Njegovim robovima, koje je On učinio korisnim za njih i poukom i dokazom jednoće, moći i veličine njihovog Stvoritelja. Pokuda o kojoj se govori odnosi se na ljudske postupke, jer su to, uglavnom, postupci koje neće imati lijep i siguran završetak i posljedice, i koji im neće donijeti nikakvu korist.
Bojte se Allaha, ljudi, i nastojte da onim što vam je Allah dao steknete onaj svijet, a ne zaboravite ni svoj udio na ovome svijetu. I sjećajte se uvijek da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na najbolje stvorenje, pa je rekao u najistinitijem i najlepšem govoru: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
