event_available
Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Koji nas je obasuo mnogobrojnim dobrima i blagodatima, otvorio je širom vrata svakog hajra i dobročinstva, pročistio njihove pitke izvore i razastro njihove trpeze u mjesecu ramazanu. Neka su salavat i selam na našeg prvaka i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan s milošću i pravdom, ljudima i džinima, i na njegovu porodicu i ashabe, i sve one koji idu njihovim putem i slijede ih u dobročinstvu.
O vjernici i vjernice, oporučujem sebi i vama bogobojaznost u odabranom vremenu, u kojem se pokazuje svijest o Allahu, i vjernici se, čineći raznovrsne ibadete, uljepšavaju najljepšim ukrasima. Allah, džellešanuhu, upravo je u ovom vremenu propisao ibadet posta, kako bi se postigao taj cilj, a o čemu govori ajet: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili” (El-Bekara, 183). Vežite čvrsto svoja srca njegovim užetom, saperite svoje grijehe njegovim izvorima, jer on je zaista najčvršće uže, najsigurnija poputnina i najuzvišenija deredža.
Znajte, Allah vam se smilovao, da Allah, džellešanuhu, pravi odabir u onome što stvara, na način da taj odabir ukazuje na veličinu Njegovu dobrote, neprikosnovenost Njegove pravde i Njegovu savršenu mudrost. On dobro poznaje suštinu i bit stvari i detaljno je upućen u njihovu nutrinu i vanjštinu. On odabire vremena, mjesta i ljude. Od mjesta odabire ona najčasnija, od vremena ona najvrednija, a od ljudi one najčišće i najiskrenije, i čini ih stjecištem Svojih dobara i blagoslova. Njegova savršena pravda i nepresušno dobro jezičak su prevage na vagi odabira i odlikovanja. “Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire.” (El-Kasas, 68) Ono što je proljeće među godišnjim dobima i dijamant među draguljima, to je mjesec ramazan među ostalim mjesecima.
Poštovani vjernici, razmislite, zajedno sa mnom, o ovom upozoravajućem stavu i čudnom prizoru, koji nam prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, prema ovom predanju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspeo se na ovaj časni mimber i ponovio je tri puta: “Amin! Amin! Amin!” Neko ga upita: “Zašto si to uradio?”, a on odgovori: “Džibril mi je rekao: ‘Propao je i ponižen onaj kome dođe ramazan, a ne bude mu oprošteno u njemu’, a ja sam na to rekao: ‘Amin!’ Zatim je rekao: ‘Propao je i ponižen onaj kod kojeg njegovi roditelji, ili jedan od njih, dožive starost, a on zbog njih ne zasluži Džennet’, a ja sam na to rekao: ‘Amin!’ Zatim je rekao: ‘Propao je i ponižen onaj u čijem se prisustvu spomene tvoje ime, a on ne donese salavate na tebe’, a ja sam na to rekao: ‘Amin!’” Razlog zbog čega je taj čovjek propao i ponižen je taj što su u mjesecu ramazanu otvorena vrata blagoslova i dobrote, što su uzroci za činjenje dobrih djela mnogostruko uvećani, dostupni i pristupačni i što je vrijeme trajanja ramazana kratko u odnosu na veličinu nagrade i njegovu korist.
O vjernici i vjernice, svanulo je ramazansko jutro, golubovi s njegovih grana su zagugutali, dašak njegovog dolaska osjeća se u zraku, njegovi cvjetovi su zamirisali, otvorila su se vrata koja su bila zaključana, dobro koje je brižno čuvano u riznicama prosulo se po dunjaluku. O radosti za iskrenog pobožnjaka nakon vremena razdvojenosti! Ljudi se iskupljaju na njegovim vratima, a gužva je uvijek najveća kod pitkog izvora. To je mjesec u kojem duše hrle svome Gospodaru, poput onih koji hrle nepresušnom izvoru, i u kojem se tijela i jezici utrkuju za dobrom kao što se utrkuju plemeniti i brzi konji za pobjedom.
Dakle, rob, ma koliko dugo bio daleko od Allaha, koliko god otvrdlo njegovo srce i presušilo njegovo oko, motivi za dobro u njegovom srcu, i nagoni za dobrotu u njemu čeznu za baštama u kojima se spominje Allahovo ime, i jecaju zbog usamljenosti i odvojenosti. Njegova duša, koja ga kori, nikada ne umire, koliko god bila slaba i nejaka, i koliko god je zastirala koprena grijeha, ona se nada dobru i voli blizinu svoga Gospodara i Zaštitnika, i čezne za svojim prvim domovima, u kojima pronalazi svoju dušu, svoje proljeće i svoje želje, i raduje se njegovom glasniku. Koliko je presahlih očiju, nakon dugotrajne suše, izlilo svoje oblake, i tvrdih srca koja su, nakon ogrubjelosti i tvrdoće, smekšala, i udaljenih duša koje su se približile svome Gospodaru, i jezika koji su dugo govorili neistinu, pa su progovorili dobro, i udova koji su bili nepokretni u činjenju dobra, pa su se pokrenuli.
Post je medresa imana, vjerovanja, i uspon ka stepenu ihsana – dobročinstva, za koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš, On tebe, zaista, vidi”, jer je on tajna između roba i Gospodara, koju ne zna niko osim Njega. Post je ibadet u kojem se ostvaruju uzvišena značenja iskrenosti i istinskog obožavanja Allaha. U vanjskoj formi nema razlike između onoga koji ostavlja hranu zbog sitosti i onoga koji to čini iz pobožnosti (samo Allah zna motive jednog i drugog), i upravo zbog ovog suptilnog značenja i plemenitog motiva, Allah, džellešanuhu, pripisao je ovaj ibadet Sebi. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako čovjekovo djelo vrednuje se višestruko, od deset do sedam stotina puta, pa do onoliko koliko Allah želi, osim posta, on je Moj, i Ja za njega nagrađujem. Postač ostavlja hranu i prohtjeve radi Mene.” Vjernik ostavlja hranu, piće i prohtjeve kao čin obožavanja svoga Gospodara, i potpuno svjestan Njegovog nadzora, čak i kada je daleko od ljudskih očiju.
Zbog toga se za post kaže da u njemu nema rijaluka – pretvaranja.
Allahove riječi, iz prethodnog hadisi-kudsijja: “i Ja za njega nagrađujem”, ukazuju na veličinu Njegove dobrote i obilnost Njegovog davanja. Svako daje onoliko koliko ima i kolika je njegova darežljivost, a ne daje zato što se nečemu nada ili od nečega strahuje.
U mjesecu ramazanu otkrivaju se, u punom svjetlu, blagodati ove vjere i njenih uzvišenih ibadeta, koji su propisani radi ostvarivanja najviših intencija, a one su: izgradnja strpljivosti kod vjernika, odvraćanje duše od zabranjenih prohtjeva i strasti, solidarnost i saosjećanje imućnog sa siromašnim, čišćenje duše i glancanje njenog “ogledala” sve dok, u svim njenim dijelovima, ne zablista svjetlost Kur’ana i ne pokrenu se vatre imana.
Obaveza je čovjeka da zahvaljuje Allahu na tim blagodatima, kao što to sugeriše završetak ajeta, koji govori o mjesecu ramazanu: “U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete” (El-Bekara, 185).
O vjernici i vjernice, nijet koji je smješten u nutrini srca ima presudan utjecaj na čovjekovu dobrotu, ispravnost njegovih postupaka, njegova djela i odnos prema stvorenjima i Stvoritelju. Tijelo je ogledalo srca, a njegov odsjaj je ispravan nijet. On je njegova “jahalica” na putu ka Gospodaru. U mjesecu ramazanu do punog izražaja dolaze djela srca, podižu se deredže dobrih djela i povećava i umanjuje nagrada za njih, ovisno o kvaliteti nijeta i svijesti o Allahu u srcu. Razmislite, zajedno sa mnom, o povezanosti djela u mjesecu ramazanu, sa ispravnim i iskrenim nijetom, na koju je ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu: “Ko isposti ramazan vjerujući u Allaha i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni prethodni grijesi.” On je također kazao: “Ko bude klanjao noćni namaz (teraviju) u ramazanu, vjerujući u Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi, bit će mu oprošteni prošli grijesi.”
O vjerniče, zastani na jedan trenutak i propitaj svoje srce, koliko je čisto i svjesno Allaha, potpali žeravicu odlučnog povratka Allahu i poniznosti pred Njim, i ne dozvoli da oštricu tvoje odlučnosti otupe prepreke na koje ćeš naići na svom putu ka Allahu. Iskrena namjera je tvoja jahalica, njen gonič je odlučnost, a njen vodič je slijeđenje sunneta. Potjeraj svoju jahalicu bičem odlučnosti, jer do kraja puta ostalo je samo malo.
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
