Hatib: Salah ibn Muhammed el-Budejr

25. rebiul-ahir 1439. po Hidžri / 12. januar 2018.

Hvala Allahu, Najplemenitijem od Koga se traži i Najuzvišenijem Koji daruje. Stvorio je stvorenja, koja i dan i noć dočekuju s ambicijom opstanka i nadanjima, a događaji nagovještavaju smrt i približavaju edžel – smrtni rok.

Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je naš vjerovjesnik i prvak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, neka su na njega Allahova milost i blagoslov, i na njegovu porodicu i na njegove ashabe do kraja vremena.

O muslimani, bojte se Allaha! Bogobojaznost je ponos i uspjeh, a griješenje je prokletstvo i propast. Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)

O muslimani, na dunjaluku nema vječnosti i besmrtnosti, zato se prestanite uzaludno nadati. Svi ljudi su ili “putnici” s ovog svijeta ili sinovi putnika, a vrijeme je ništa drugo do prolazak dana i noći. Smrt će sigurno doći, i vrlo je blizu. Svaki udisaj i izdisaj udaljava dušu od trenutka rođenja i približava je trenutku smrti. A smrt nijednog trena neće čekati, kada život dođe do svoje krajnje tačke. U jednom trenutku tvog života, vrijeme koje si (pro)živio na dunjaluku, predat će te tvom zadnjem dunjalučkom trenutku, nakon kojeg za tebe više nema života. Kako se samo brzo smjenjuju dani u našoj knjizi, prvo oni prolaze s nama, a onda mi prolazimo s njima. Sa svakim novim danom rađa se nada i želje koje su daleko od edžela koji se već približio. Gdje su oni koji su bili prije nas? Gdje su oni koji su bili ljepota i ukras dunjaluka? Ako je vrijeme njih “pregazilo”, “pregazit” će i nas! Koliko je mrtvih ljudi koje smo do jučer gledali među nama, i samo što nije došlo vrijeme kada ćemo mi biti viđeni tamo gdje su oni danas. Zašto smo toliko sigurni od smrti, kao da ne vidimo da nam se približava? O nemarni, zar si zaboravio da smo samo ljudi, obavijeni odjećom kadera, sudbine, i da smo na putovanju i krećemo se ka svojim kaburovima?! Smrt nas sve obuhvata, a hašr – okupljanje na Sudnjem danu nas ujedinjuje. Do kada ćeš biti nemaran i ustrajavati u grijesima, do kada će tvoje uši biti gluhe na opomenu, i srce nemarno prema savjetu? Zar nije došlo vrijeme da se tvoje srca smekša? Gdje je noćno bdijenje, namaz? Je li nas to drijemež obuzeo ili su nam srca otvrdla? Probudi se, i čuvaj se nemara. Zar nemar, a vatra je potpaljena? Vatra čija se žestina neće smanjiti, i čije se žeravice neće ugasiti. Vjerovjesnik je bio na dunjaluku, ali nije ostao vječno sa svojim ummetom, i da je Allah ikome, prije njega, dao vječnost, dao bi je i njemu. Prema nama su uperene strelice smrti, koje ne maše svoj cilj, ako nas zaobiđu danas, sutra sigurno neće. Uzvišeni kaže: “Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?” (El-Enbija, 34)

Gdje su oni s kojima smo živjeli i na koje smo navikli, gdje su oni koje smo voljeli i s kojima smo saosjećali?

Koliko je voljenih kojima smo oči zatvorili, i koliko smo dragih ukopali i s njihovog mezara otišli!

Koliko smo bližnjih spustili u kabur, a nismo zastali i razmislili? Da li se smrt smilovala bolesnom zbog njegove slabosti? Da li je ostavila skrbitelja zbog njegove djece? Da li je dala roka siromašnom zbog neimaštine?

Do kada ćeš lutati u obmani i nemaru, do kada ćeš spavati, i kada ćeš se probuditi?!

Život je otišao u nepovrat, čiji će sati onim što je na nebesima i Zemlji plaćati.

Zar ćeš, iz ludosti i srdžbe, vječno za prolazno, i Božije zadovoljstvo za srdžbu prodati?

Jesi li samom sebi prijatelj ili neprijatelj, bacaš se svojim rukama u svako iskušenje!

Prodao si svoju dušu, tugo moja, za jeftine pare, kao da ona nije tvoja duša.

Čovječe, danas radiš šta želiš i šta ti se prohtije, a sutra ćeš umrijeti i bit će podignuta pera. Čovječe, činjenjem velikog grijeha grešnik izlazi iz pokornosti Allahu, ali i ustrajavanjem u malim grijesima. Veliki grijesi i nepokornost ne izvode njihovog počinioca iz okrilja imana, vjerovanja, i obaveza je učiniti iskrenu tevbu za svaki grijeh koji može donijeti zlo i Božiju srdžbu. Uzvišeni kaže: “I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite.” (En-Nur, 31)

Ebu Musa el-Ešʼari, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah pruža Svoju ruku noću da bi oprostio onima koji su griješili danju, i pruža Svoju ruku danju da bi oprostio onima koji su griješili noću.” (Muslim)

Tražim oprost od Allaha za sve moje grijehe i za moju bahatost, iako su moji grijesi sakriveni.

Moja duša navela me je na grijeh, samo zato što je između nje i svjetla bila tama.

Čudim se svom nemaru i samoobmani, a znam da će me smrt sutra pozvati i ja ću joj se odazvati.

Čudim se koliko sam samo siguran od smrti, a ona mi ide u susret i prema meni hrli.

Bio sam nepokoran Allahu danima i noćima, i u griješenju sam postao ponizan.

Teško meni ako mi budu uskraćeni džennetski perivoji, i teško meni, teško meni, ako uđem u Vatru!

Uzvišeni kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53)

O muslimani, bojte se Allaha i znajte da vas On vidi, pokoravajte Mu se i čuvajte se griješenja. Uzvišeni kaže: “O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevba, 119)

O muslimani, vjera je glavni kapital i ugled sadašnjosti i budućnosti.

Svaki gubitak vjera može nadomjestiti, ali gubitak vjere ništa ne može nadomjestiti!

Svako iskušenje, bez obzira na to koliko veliko bilo, neznatno je prema iskušenju u vjeri.

Evo je, bujica iskušenja dolazi. Njeni valovi nas zapljuskuju. Udaraju. Tragovi zmija otrovnica vide se u pijesku. Gliste i škorpioni kriju se pod zemljom. Otrovne ličinke su pod kamenjem. Dunjaluk je između belaja i iskušenja. Pripremite se za iskušenja i budite strpljivi i ustrajni. Huzejfa ibn Jeman, radijallahu anhu, rekao je: “Allahov Poslaniče, bili smo u zlu, pa nas je Allah izbavio iz zla i dao nam dobro preko tebe, pa hoće li poslije ovog dobra biti zla?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da.” Huzejfa ga je upitao: “A kakvo će to zlo biti?” “Smutnje poput mrkle noći. Dolazit će jedna za drugom. Bit će nejasne i neprepoznatljive, poput lica krava, nećete znati koje je koje.” (Ahmed)

Huzejfa, radijallahu anhu, rekao je: “Smutnja ti ne može nauditi ako poznaješ svoju vjeru. Smutnja je za onog kome su se pomiješali istina i zabluda, i ne zna koje bi od njih slijedio. To je prava fitna, smutnja.” (Ibn Ebu Šejba)

Huzejfa je također rekao: “Ako neko od vas želi saznati da li ga je pogodila fitna – smutnja, neka pogleda: ako smatra halalom ono što je smatrao haramom, ili smatra haramom ono što je smatrao halalom, pogodila ga je smutnja.” (Hakim)

To znači da čovjek mijenja svoja mišljenja po vlastitom nahođenju i željama. Malik ibn Enes, Allah mu se smilovao, rekao je: “Zar ćemo, kada god nam dođe neko ko je rječitiji, prihvatiti njegovo mišljenje, a odbaciti ono što je Džibril donio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem?”

Zar da sjedim nakon što su mi kosti oslabile, a smrt je najbliže što mi slijedi?!

Raspravljam se sa svakim protivnikom, i svoju vjeru sučeljavam njegovoj vjeri,

ostavljam ono što znam zbog tuđeg mišljenja, a mišljenje nije kao pouzdano znanje.

Propisani su nam sunneti koji usmjeravaju pravim putem i čuvaju od svake stranputice i provalije.

U istini nema nejasnoća, vidljiva je poput svjetlosti u praskozorje.

Zar ćemo put El-Emina, Povjerljivog, sina Amininog, za put nevjernika Džehma ibn Safvana zamijeniti?!

Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: “Neću ostaviti ništa od od onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio a da i ja to neću činiti, jer bojim se da ću, ako nešto ostavim, skrenuti s pravog puta.”

Držite se čvrsto Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, vjere, šerijata, islamskog morala i čuvajte se smutljivaca. Uzvišeni kaže: “I čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje.” (El-Maida, 49)    

Allah podario meni i vama blagoslov u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas Njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.


Podijeli ovaj post :

Iz iste kategorije :