event_available
Hvala Allahu, Silnom, Oprostitelju, Koji noću zamjenjuje dan i danom zamjenjuje noć. Zaista je u tom pouka za one koji pouku primaju. Hvalim svoga Gospodara i zahvaljujem Mu na blagodatima, vidljivim i nevidljivim, koje niko, osim Njega, ne može pobrojati. Neka su sveta imena našeg Gospodara i uzvišena Njegova svojstva.
Nema boga osim Allaha, Jedinog, Svemoćnog. Svjedočim da je naš vjerovjesnik i prvak Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koji je obradovao Allahovom milošću i Džennetom, i upozorio na dunjalučku kaznu i Vatru. Allahu moj smiluj se, spasi i blagoslovi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu i čestite ashabe.
Bojte se Allaha, slavljen neka je On, tražite Njegovo zadovoljstvo i čuvajte se Njegove srdžbe i kazne. Uzvišeni kaže: “Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabira. Oni nemaju pravo birati. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s njim izjednačuju!” (El-Kasas, 68)
Gospodar, Uzvišeni, stvorio je stvorenja Svojom moći, znanjem, mudrošću i milošću, i stvorio je ovaj nepregledni kosmos, i odredio mu rok do kojeg će trajati, i koji neće preći, i stvorio je u ovom vidljivom svijetu uzroke i ono što će se desiti kao rezultat tih uzroka. On je Stvoritelj uzroka i posljedica. Šta On hoće, to će biti, a šta on neće, to neće biti.
Uzvišeni kaže: “Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim, u Njega su ključevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni će biti izgubljeni!” (Ez-Zumer, 62–63); “Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El-A’raf, 54).
Čovjek je jedno od najčudesnijih Allahovih stvorenja, kod kojeg je Allah objedinio sva čudesna svojstva koja se, pojedinačno, mogu naći kod drugih stvorenja. Uzvišeni kaže: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem” (Et-Tin, 4); “… a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 21); “Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi, svuda ima razasutih” (Er-Rum, 20).
Allah, džellešanuhu, podsjeća čovjeka na počasti koje mu je ukazao, i kaže: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)
Allahova počast prema ljudskoj vrsti, na dunjaluku, je opća, i obuhvata i vjernike i grešnike, i ogleda se u dostupnosti Njegovih blagodati svim ljudima podjednako, a posebna počast, koja se odnosi samo na vjernike, a u kojoj nevjernici neće imati nikakvog udjela, ogleda se u Allahovom zadovoljstvu i Džennetu na ahiretu: “Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti” (E-Kehf, 49).
Štaviše, Allah, džellešanuhu, Svoju počast, na ahiretu neće ukazati osim onim ljudima i džinima koji su Mu bili pokorni i odani. Ibn Asakir bilježi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki su rekli: ‘Gospodaru naš, stvorio si nas i stvorio si čovjeka. Čovjeku si dao da jede hranu i pije piće, oblači odjeću, ženi se, jaše životinje, spava i odmara se, a nama nisi dao ništa od toga. Učini da njima pripadne i dunjaluk, a nama ahiret.’ Allah, džellešanuhu, na to reče: ‘Neću učiniti onoga koga sam stvorio Svojim rukama i u njega udahnuo od Svog ruha, kao onoga kojem sam rekao: ‘Budi’ i on bi.”
Od veličine Allahove dobrote i blagodarnosti prema čovjeku jeste i to što mu je potčinio dobra i blagodati ovog svijeta.
Uzvišeni kaže: “Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje” (Lukman, 20); “I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju” (El-Džasija, 13).
Mudrost zbog koje Allah obasipa čovjeka blagodatima ogleda se u tome da mu se čovjek pokori, bude Mu zahvalan i ne pripisuje Mu nikoga kao druga. Uzvišeni kaže: “… i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili poslušni” (En-Nahl, 81).
U tumačenju ovog ajeta Ibn Kesir je rekao: “On vam je dao ono što će vam pomoći u ostvarenju vaših interesa i onome što vam je potrebno, da biste Mu bili pokorni i samo se Njemu klanjali.”
Razlog zbog kojeg je Allah, džellešanuhu, posvetio značajan prostor u Kur’anu stvaranju čovjeka, fazama i stanjima kroz koje prolazi u životu na ovom svijetu, jeste kako bi ukazao na njegovu zadaću na ovom svijetu i podučio ga misiji i mudrosti stvaranja, i da je on subjekt Njegovih naredbi i zabrana, i da treba nositi emanet Njegovog šerijata i počasti obožavanja Njega.
Uzvišeni kaže: “Zar čovjek misli da će sam sebi prepušten biti, da neće odgovarati?” (El-Kijams, 36)
Rekao je Šafija: “Tj. da mu neće biti naređivano i zabranjivano.” Uzvišeni kaže: “Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu’minun, 115)
Jedna od nepromjenjivih Božijih zakonitosti u kosmosu i uzroka koje je On uspostavio, a koji utječu na posljedice koje nastaju kao njihov rezultat, i koje je Uzvišeni pojasnio u Svojoj Knjizi jeste da čovjekova djela unapređuju ovodunjalučki život ako su dobra, i u njega unose nered ako su zla i pokvarena, i da se pozitivnost i negativnost ljudskih djela osjeti čak na životinjama, biljkama i plodovima, a sve kako bi se pokazala Allahova milost i pravednost, i kako bi se čovjek držao dobrih djela, a klonio se zabranjenih stvari.
Govoreći o blagoslovima i dobrima ovodunjalučkog života i njihovoj povezanosti s čovjekovim djelima, Uzvišeni je rekao: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili” (El-A’raf, 96); “A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo prešli preko ružnih postupaka njihovih i uveli bismo ih, sigurno, u džennetske bašče uživanja. Da se oni pridržavaju Tevrata i Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta jesti, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod nogu njihovih. Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi većina njih.” (El-Maida, 65–66)
U Kur’anu, koji je objavljen muslimanima i ehlul-kitabijama, niko nije uspio izmijeniti nijedno slovo, zato što je zaštićen i čuvan od Allaha, džellešanuhu.
Uzvišeni kaže: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravome putu” (El-En’am, 82); “O vjernici, ako Allaha pomognete, i On će vama pomoći”, tj. ako vi pomognete Allahovu vjeru, On će vama pomoći. Uzvišeni kaže: “… one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih. A Allahu se na kraju sve vraća” (El-Hadždž, 41).
U tumačenju ovog ajeta Ibn Kesir je rekao: “Omer ibn Abdulaziz, Allah mu se smilovao, jednom je držao govor, pa je proučio ovaj ajet i rekao: ‘Ovaj ajet ne obavezuje samo vladara nego i ljude kojima vlada. Hoćete li da vas obavijestim koja su vaša prava kod vladara i koja su prava vladara kod vas? Vaše pravo kod vladara je da od vas traži da izvršavate svoje obaveze prema Allahu, provodi pravdu nad vama i uputi vas na ono što je najbolje za vas, koliko god mu to mogućnosti dozvoljavaju, a njihovo pravo kod vas je da im se pokoravate.”
Riječi Uzvišenog “A Allahu se na kraju sve vraća” garancija su onome koji bude radio ove četiri stvari da će biti zaštićen od smutnji i spletki neprijatelja, kao što kaže Uzvišeni: “I ako budete trpjeli i ono što vam se zabranjuje – izbjegavali, njihovo lukavstvo vam neće nimalo nauditi. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.” (Ali Imran, 120)
Ispravnost čovjekovih djela ima pozitivnu refleksiju na cjelokupno društvo, ali i na njihovog počinioca, kao što kaže Uzvišeni: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)
Nasuprot ovome, pokvarenost čovjekovih djela šteti i njihovom počiniocu i cjelokupnom društvu. Uzvišeni kaže: “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili” (Er-Rum, 41); “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)
Razmisli, o čovječe, o stanju onih koji su činili loša djela, iz prijašnjih naroda, kakva ih je kazna snašla. Uzvišeni kaže: “A koliko je bilo nevjerničkih sela i gradova koje smo uništili i poslije kojih smo druge narode podigli!” (El-Enbija, 11)
Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pet stvari je vezano za drugih pet stvari: nikada se u jednom narodu nije proširio razvrat a da se među njima nisu pojavili kuga i bolesti kojih nije bilo u ranijim generacijama; nikada njihovi vladari nisu odstupili od Allahove Knjige a da Allah nije dao da osjete žestinu jedni drugih; nikada jedna narod nije uskratio zekat a da im Allah nije uskratio kišu s nebesa, i da nije stoke nikada im ne bi spustio kišu; nikada nisu varali i zakidali na vagi i kantaru a da nisu kažnjeni nerodnim godinama, teškim životom i nepravednom vlašću; i nikada nisu pronevjerili zavjet dat Allahu i Njegovom Poslaniku a da ih Allah nije prepustio njihovim neprijateljima koji su uzurpirali dio onoga što su imali u svom posjedu.” (Ibn Madža)
Uzvišeni kaže: “… i da je čovjekovo samo ono što sam uradi, i da će se trud njegov, sigurno, iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti, i da će se Gospodaru tvome ponovo vratiti.” (En-Nedžm, 39–42)
Čovječe, pogledaj Allahove blagodati prema tebi, koje ne može niko, osim Njega, pobrojati, i zahvaljuj Mu na njima. Kada bi ti oduzeo i najmanju blagodat, niko ti je, osim Njega, ne bi mogao vratiti, iako, u suštini, ne postoji “mala” blagodat.
Svojom ustrajnošću, o čovječe, pozitivnim djelovanjem, činjenjem dobra i ostavljanjem zla, pomažeš u čuvanju svoga društva i spašavaš svoju dušu od zala i Božije kazne.
Znaj da si odgovoran za svoja djela, na ovom svijetu i nakon smrti, pa pogledaj šta ćeš reći svome Gospodaru. Uzvišeni kaže: “Ti ćeš, o čovječe, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naći: onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data lahko će račun položiti i svojima će se radostan vratiti; a onaj kome bude knjiga njegova iza leđa njegovih data propast će prizivati i u ognju će gorjeti.” (El-Inšikak, 6–12)
U hadisu se kaže: “Čovjekova stopala neće se pomjeriti na Sudnjem danu dok ne bude upitan za četiri stvari: za život – kako ga je proživio, za mladost – kako ju je proveo, za imetak – kako ga je stekao i u što ga je potrošio i za znanje – šta je uradio s njim.”
Znaj, čovječe, da je tvoja vječna, stalna kuća, ona koja je pred tobom, koju ćeš nastaniti nakon smrti, pa blago tebi ako je ukrasiš svojim dobrim djelima, a teško tebi ako se zadovoljiš ovim svijetom i zaboraviš na ahiret. Dunjaluk odlazi od tebe, volio ti to ili ne, a ahiret ti ide u susret, onakvom kakav jesi i sa svime što si pripremio, i on te nikada neće napustiti.
O vjernici, “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.” Donosite salavate i selame na najboljeg čovjeka, prvih i potonjih, i predvodnika svih poslanika.
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
