Hvala Allahu, Uzvišenom, Plemenitom, Koji nas je uputio u islam, i poziva nas u Džennet, Kuću mira. Svjedočim da nema boga osim Allaha, jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koga je On poslao sa jasnim putem, čistom vjerom i tolerantnim vjerozakonom, neka su na njega Allahova milost, spas i blagoslov, i na njegovu porodicu i ashabe.
O vjernici, bojte se Allaha, čuvajte vaš islam i ustrajte u njemu sve dok ne sretnete svoga Gospodara. “O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati i umirite samo kao muslimani.” (Ali Imran, 102)
O muslimani, kako je veličanstvena telbija koju su učili Allahovi izaslanici, obznanjujući tevhid – čistu i neiskrivljenu vjeru u jednog Boga, s kojom su stvoreni, i kako su divna ta bića koja su za njima ponavljala telbiju, iskazujući pokornost i predanost Gospodaru svjetova, kao što se prenosi od istinoljubivog i povjerljivog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nema nijednog muslimana da uči telbiju a da zajednom s njim ne uči svaki kamen, drvo i sve ostalo s njegove desne i lijeve strane, sve dok telbija ne prekrije cijelu zemlju odavde i odande.”
O vjernici, Allah je stvorio Svoja stvorenja, s urođenom spoznajom o Njemu i Njegovoj jednoći, još od dana kada ih je izveo iz Ademove kičme, svakog od njih veličine zrna, i zatražio je od njih da posvjedoče, protiv sebe, da je On njihov Gospodar i da vjeruju u Njega, tako da se može reći za onoga koji ne vjeruje da je izmijenio urođenu vjeru s kojom su ljudi stvoreni. Uzvišeni kaže: “Ti upravi lice svoje pravoj vjeri, od Allaha urođenom instinktu, sa kojim je On ljude stvorio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.” (Er-Rum, 30)
U prilog ovome idu i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako novorođenče rađa se u prirodnoj vjeri – islamu, pa ga njegovi roditelji učine jevrejem, ili kršćaninom ili vatropoklonikom.” A u hadisi-kudsijju kaže se: “Ja sam ljude stvorio u čistoj vjeri, pa su im došli šejtani i odvratili od njihove vjere, i zabranili su im ono što sam im ja dozvolio.”
Poštovani vjernici! Allah je poslao Svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa islamom, čistom i lakom vjerom, u kojoj nema krivudanja ni zastranjenja. “Reci: ‘Mene je Gospodar moj na Pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, on je vjerovao samo u jednog Boga.’” (El-En’am, 161)
Ibrahim, alejhis-selam, je vjerovjesnik kojeg poštuju sljedbenici svih monoteističkih i nebeskih vjera.
Kurejšijski nevjernici tvrdili su da oni slijede Ibrahimovu vjeru, i njemu su, lažno i bez ikakvog dokaza, pripisali svoje zablude i paganstvo, pa im je Allah odgovorio u Kur’anu: “On nije nikoga Allahu ravnim smatrao” (El-Bekara, 135). On je bio čist od širka i njegovih sljedbenika.
Značenje Ibrahimove vjere, u kontekstu islama, je da je islam došao sa osnovama koje su činile Ibrahimov vjerozakon, a one su: potvrda tevhida i slijeđenje onoga što nalaže prirodna vjera.
Allah, džellešanuhu, odbacio je lažne tvrdnje o Ibrahimu i odgovorio je onima koji su se, u njegovo ime, bez ikakve osnove, raspravljali, pa je rekao: “Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršćanin, već pravi vjernik, vjerovao je u Boga jednoga i nije bio idolopoklonik” (Ali Imran, 67). U ovom ajetu Ibrahim, alejhis-selam, otac vjerovjesnika i predvodnik pravovjernih, pohvaljen je kao istinski nosilac tevhida – čiste vjere u jednog Boga, koji je u potpunosti bio predan Allahu i koji nije prihvatio nijednu drugu vjeru osim islama, kao prirodnu vjeru i životni put, štaviše, on je širio tevhid među ljudima, sagradio Kabu, pozvao ljude na hadž i obznanio potpunu predanost Allahu, pa mu je Allah ukazao dodatnu počast i poštovanje time što je naredio našem Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da sliejdi njegov millet – vjeru, put, pravac, kao što kaže Uzvišeni: “Poslije smo tebi objavili: ‘Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!’” (En-Nahl, 123).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ujutru, kada bi svanulo, učio bi dovu: “Osvanuli smo u prirodnoj vjeri, islamu, iskrenoj riječi, vjeri našeg vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i na milletu Ibrahima, pravog vjernika i muslimana, koji nije bio idolopoklonik.”
O vjernici, jedna od šejtanovih prijetnji Ademovim potomcima je da će mijenjati njihovu prirodu (vjeru, moral, nagone) s kojim su stvoreni. Ovu njegovu prijetnju Allah, džellešanuhu, naveo je u riječima: “… i, sigurno, ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!” (En-Nisa, 119).
Postoje različiti oblici mijenjanja Allahovih stvorenja, uz mijenjanje Allahove vjere, kao što su: rezanje ušiju stoke, mijenjanje fizičikog izgleda tetoviranjem, čupanjem obrva, rastavljanjem zuba, i drugi oblici mijenjanja i izobličavanja koje islam strogo zabranjuje.
Tu spadaju i razne vrste razvrata i prezrenih djela, kao što su: oponašanje suprotnog spola, homoseksualizam, lezbijstvo, izostanak ljubomore.
U mijenjanje Allahovih stvorenja spada i stavljanje stvorenja na mjesto koje im Allah nije dao i zbog kojeg nisu stvoreni. Allah, džellešanuhu, stvorio je Sunce, Mjesec, kamen, vatru i sva ostala stvorenja da bi bili pouka i znamenje, a nevjernici su to promijenili i učinili ih božanstvima mimo Allaha.
O muslimani, mijenjanje Allahovih stvorenja predstavlja zavođenje šejtana, nepravedno zabranjivanje i dozvoljavanje i neutemeljen i neargumentovan govor.
Ono što bi se moglo podvesti pod ovaj pojam jeste vjerovanje da neko, mimo Allaha, može donijeti korist ili otkloniti štetu, kao što je vjerovanje u posebne ljudske moći, moć zapisa, kamenja, drveća i sl., tj. da oni mogu koristiti ili štetiti.
Nekim ljudima je šejtan uljepšao njihova loša djela, udaljio ih od prirodne vjere i naveo ih da čine širk Allahu i paganska djela i da svoje ibadete, dove, traženje pomoći, zavjete, žrtvovanje kurbana, tavaf, oslonac, strah, nadu, ljubav i sl., posvete nekome drugom a ne Allahu, ili da vjeruju da neko osim Allaha poznaje nevidljivo ili da neko osim Njega upravlja svijetom i raspolaže kosmosom.
Poznato je da islam, kao urođena vjera, fitra s kojom su ljudi stvoreni, u suštini znači odbacivanje zabludjelih uvjerenja i prihvatanje ispravnih uvjerenja, kao i to da je jedna od najvećih vrijednosti tevhida – vjere u jednog Boga da on oslobađa čovjeka od robovanja stvorenjima, vezivanja za njih, straha od njih, nade u njih i posvećivanja djela njima, i čini ga robom Allahu, Jedinom, nada se i očekuje samo od Njega, ne boji se nikoga osim Njega, ne predaje se nikome osim Njemu i ne pouzdaje se ni u koga drugog osim u Njega, ostvarujući tako ubudijjet – obožavanje Allaha, Jedinog. No, i pored toga, neki ljudi, koji se pripisuju islamu, toliko su zalutali i toliko su daleko otišli u neznanju da upućuju dove nekome drugom mimo Allaha i da u svojim dovama govore: “Tebi se žalim zbog svojih grijeha, ili zbog pomanjkanja opskrbe”, ili: “Tebi se žalim na toga i toga koji mi je učinio nepravdu”, ili: “Ja sam tvoj gost, u tvojoj blizini, ti daješ zaštitu onome ko od tebe traži zaštitu”, ili: “Ti si najbolje utočište u koje se mogu skloniti”, ili: “Podari mi dijete”, ili: “Pomozi mi”, ili: “Otkloni moju nedaću”, ili ako posrne kaže: “Molim te ugledom toga i toga”, ili: “O taj i taj, prvače među ljudima”, i slične riječi kojima se srca vežu za nekoga drugog mimo Allaha, a neki napišu svoje molbe na papiru i okače ih kod kabura.
Svi ovi postupci u suprotnosti su sa tevhidom – vjerom u jednog Boga, ali i sa zdravom pameću i urođenom vjerom.
Gdje je pamet kod ovih ljudi? Gdje je ibadet (robovanje) njihovom Gospodaru i iskrenost u njemu? Zar ih On nije stvorio? Zar On ne upravlja svim njihovim stvarima? Zar ih On ne opskrbljuje? Zar On ne ispunjava njihove potrebe? Zar On ne otklanja nedaće od njih? Zar im On ne pomaže u teškim situacijama?
Uzvišeni kaže: “To vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna.” (Fatir, 13–14)
“Ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno će reći: ‘Allah!’, a ti reci: ‘Mislite li vi da bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da im je učini, ili, da bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On hoće da im je podari?’ Reci: ‘Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju.’” (Ez-Zumer, 38)
“Reci: ‘Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima – ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.’” (El-Isra, 56)
O vjernici! Uzvišeni Allah stvorio je ljude u prirodnoj vjeri – islamu, i dao im je urođenu sklonost i ljubav prema dobru, altruizmu i onome što je lijepo, i prezir prema zlu, ružnim stvarima i porocima, međutim, šejtan je ljude udaljio od istinske vjere, naveo ih da se suprotstave Allahovim zakonitostima, vjerozakonima i propisima i da skrenu s puta koji nalaže zdrav razum i prirodna vjera.
Jedan od primjera je da je Allah stvorio čovjeka, i od njega načinio dvije vrste, mušku i žensku, i objavio je u Svojoj Knjizi: “A muško nije kao žensko” (Ali Imran, 36). Napravio je razliku među njima, a On najbolje zna mudrost i korist toga, i svakome od njih dao je njegove vlastite osobenosti i karakteristike, a zatim dođu oni koji se suprotstavljaju Njegovim prirodnim zakonitostima i prkose Njegovoj naredbi, i žele da promijene svoj prirodni spol, i od muška naprave žensko i obrnuto. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je one koji čine manje od toga, a šta je tek sa takvima! Ibn Abbas, radijallahu anhuma, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo je muškarce koji se ponašaju ženstveno, i žene koje se ponašaju muževno.”
Uzvišeni Allah učinio je brak između muškraca i žene kosmičkim zakonom, međutim šejtan želi da čovjek pogazi Allahove granice, čini ono što je odvratno i odbojno zdravoj ljudskoj naravi, i da poništi prirodne granice koje je On postavio i poremeti red i sklad koji je On uspostavio u stvaranju, nametanjem zakona kojima se legalizuje brak muškarca s muškarcem, i žene sa ženom, brak sa životinjama, i podstiče moralna izopačenost, nastranost i sve vrste perverzije, smatrajući takve zakone progresom i civilizacijom, a sve one koji se protive tome zaostalima i ekstremistima.
Pogledajte kako se kod tih ljudi izvrnula priroda i poremetila mjerila, pa se svim silama bore protiv čistote i vrline, a objeručke su prigrlili razvrat i poroke, dotakli su samo dno moralnog sunovrata, kolapsa vrijednosti, spustili se na nivo životinja, čak su nadmašili Lutov narod, koji je činio razvrat, koji niko prije njih, od ljudi, nije činio, pa ih je Allah kaznio kaznom kojom nije kaznio nikoga osim njih, tako što je na njih spustio, u isto vrijeme, nekoliko vrsta kazni: potpuno uništenje, prevrtanje kuća na njih, propadanje kroz zemlju i padanje kamenja na njih s nebesa, a sve zbog težine zlodjela koje su učinili, mijenjanja ljudske prirode i izvrtanja činjenica.
Nije daleko da se Allahova žestoka kazna spusti i na one koji ih oponašaju, čine njihova djela i slijede njihov put, kao što kaže Uzvišeni: “… a ono nije daleko ni od jednog nasilnika” (Hud, 83).
Suprotstavljanje prirodnim nagonima, s kojima se Allah stvorio čovjeka, ne može donijeti ljudima osim propast, nered i uništenje.
O muslimani, ovi klevetnici, moralni izopaćenici, koji mijenjaju Allahova stvorenja, duhovno su bankrotirali, pogazili su sve ljudske i civilizacijske norme, i kao društva pate od moralnih kriza i različitih društvenih problema.
Oni se ne mogu pomiriti s time da muslimani ostanu dosljedni moralnim vrijednostima i ponašajnim normama, koje crpe iz autentične Božije Objave i koje su kompatibilne sa zdravom ljudskom prirodom, i zato nastoje povrijediti osjećaje muslimana u cijelom svijetu, isprovocirati ih i izazvati njihov gnjev antiislamskim kampanjama i javnim neprijateljskim gestama usmjerenim protiv islamskog svijeta, a sve to pod plaštom slobode govora.
Paljenje časnog Kur’ana, njegovo skrnavaljenje i gaženje, vrijeđanje plemenitog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ismijavanje s njim, njegovo klevetanje i ubacivanje sumnje u autentičnost njegovog sunneta nije ništa drugo do jedan od oblika njihove borbe protiv muslimanske dosljednosti, čime pokazuju svoju duboko ukorijenjenu mržnju prema muslimanima i dodatno potpaljuju vatru mržnje i nasilja.
Hvala Uzvišenom Allahu, svi njihovi pokušaji odvraćanja ljudi od Allahovog puta i iskrivljivanja slike o islamu su bezuspješni i mogu im se obiti o glavu. Uzvišeni kaže: “… a Allah čini šta hoće, ali većina ljudi ne zna.” (Jusuf, 21)
Znajte da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na Njegovog Vjerovjesnika, pa je rekao u mudroj Objavi: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Molim Allaha da i meni i vama podari blagoslov u časnom Kurʼanu, i da podari da nam koriste njegovi ajeti i mudra opomena. Rekoh ovo i od Uzvišenog Allaha tražim oprost za sebe, za vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i On je milostiv.
