Hvala Allahu, Koji nakon teškoće daje olakšanje. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je On, zahvalnošću zbog koje nam On uvećava blagodati i dobro. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, On stvara šta hoće i odabire, Jedini, u cijelom kosmosu, Koji ima pravo da naređuje i zabranjuje, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov rob i poslanik, najbolje od svih stvorenja, i prvak u svakom dobročinstvu. Allahu moj, smiluj se, spasi i blagoslovi Svoga roba i poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovu porodicu i ashabe, koji su vjerno slijedili Pravi put, i sve one koji ih slijede u dobročinstvu do Sudnjeg dana.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako Ga se treba bojati, i požurite k Njegovom oprostu i zadovoljstvu, pouzdajte se u Njega, odazovite Mu se, imajte lijepo mišljenje o Njemu. “A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” (Et-Talak, 4)
O muslimani, olakšanje teškog, savladavanje prepreka i olakšavanje svih stvari želja je i nada svakog čovjeka, težnja koju nastoji postići i uspjeh koji želi ostvariti na najvišem mogućem nivou, kako bi sebi obezbijedio lijep i ugodan život, u kojem će on “povlačiti” konce, i koji će ga voditi do svakog blagoslova i sačuvati od svakog zla.
Zbog toga, kada neki ljudi zapadnu u teškoću, ma koliko ona bila mala i ograničena, u tome vide nepremostivo zlo, postaju uvjereni da su sva vrata pred njima zatvorena i svi putevi “zakrčeni”, osjećaju veliku tjeskobu u grudima, Zemlja im postaje tijesna, lijepo mišljenje koje su imali prije toga nestaje i okupiraju ih loše misli, njihovo sveukupno stanje se pogoršava, a možda ih sve to navede da urade ili kažu nešto što im nikako ne priliči.
Poštovani vjernici! Bogobojazni ljudi, muttekije, koji su najsretniji i najrazboritiji ljudi, imaju potpuno drugačiji pristup i odnos prema spomenutoj situaciji, jer se oni upravljaju jasnim dokazima i uputom svoga Gospodara, i preporukama svoga Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, svjesni da im je njihov Gospodar dao istinito obećanje, koje će se sigurno ispuniti, i obradovao ih je olakšanjem nakon teškoće, razgalom i olakšanjem nakon tjeskobe i izlazom i spasom nakon nevolje. Uzvišeni kaže: “Ta, zaista, s mukom i last, zaista, s mukom je i last.” (El-Inširah, 5–6)
Uzvišeni kaže: “Allah će, sigurno, poslije tegobe last dati.” (Et-Talak, 7)
Ovo je obećanje, čije je ispunjenje povezano s određenim uzrocima, a temelj i “pročelje” svih uzroka je bogobojaznost, takva, koja je najbolja poputnina i opskrba onih koji idu svome Gospodaru, i Allahova oporuka prvima i potonjima: “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha.” (En-Nisa, 131)
Bogobojaznost podstiče čovjeka da između sebe i Allahovih zabrana postavi barijeru, koja će ga spriječiti da ih čini, i zastor koji će ga štititi, i opomenu koja će ga tjerati što dalje od njih, i podsjetnik u srcu koji će ga upozoravati.
Nije čudo, stoga, zašto bi bogobojaznost trebala biti čovjekov glavni adut za traženje olakšanja od Allaha u svim stvarima i uklanjanje svih prepreka s puta i svega onoga što se isprečava između njega i ostvarenja njegovih nadanja.
“A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.” (Et-Talak, 4)
Uz bogobojaznost obavezno dolazi dobročinstvo u svim njegovim oblicima, prije svih dobročinstvo prema sebi, koje se ogleda u iskrenoj predanosti Allahu, ispunjenju Njegovog prava, u pogledu Njegove jednoće i Njegovog obožavanja, kroz različite vidove ibadeta, ljubav, strah, nadu, oslonac, poniznost, strahopoštovanje, namaz, obred, zekat, post, zikr, sadaku, i posvećivanje svih ovih ibadeta isključivo Njemu i nikome drugom, jer je to nužna posljedica svjedočanstva “la ilahe illallah”, koje znači: “Nema božanstva koje je dostojno obožavanja osim Allaha”, i to je suština potvrđivanja istine spomenute u ajetima: “Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – njemu ćemo Džennet pripremiti.” (El-Lejl, 5–7)
Da bismo bolje razumjeli prethodnu stavku, potrebno je podsjetiti se da Allah posjeduje svojstva savršenstva, i da On, kao što kaže Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, “nagrađuje Svoga roba u skladu sa značenjem tih svojstava: On je Milostivi, voli one koji su milostivi i ukazuje Svoju milost milostivima; On je Onaj Koji pokriva sramote i mahane, i voli Svoje robove koji pokrivaju tuđe sramote i mahane; On je Onaj Koji prelazi preko ljudskih pogreški, i voli Svoje robove koji prelaze preko pogreški, iako mogu uzvratiti; On mnogo prašta i voli one koji praštaju; On je Blagi i voli blagost kod Svojih robova, a prezire osorne, grube i bezosjećajne ljude; On je Dobročinitelj i voli dobročinstvo i dobročinitelje; On je Pravedan i voli pravdu; On prihvata isprike, i voli one koji prihvataju isprike. Prema tome, On prema Svojim robovima postupa u skladu sa Svojim svojstvima: ko pređe preko nečije pogreške, On pređe preko njegove pogreške, ko oprosti, On njemu oprosti, ko se odnosi blago prema ljudima, On je prema njemu blag, ko se smiluje nekome, On se smiluje njemu, ko učini dobročinstvo, On njemu učini dobročinstvo”.
Jedan od vidova dobročinstva jeste olakšanje dužniku produženjem roka za isplatu duga ili opraštanjem duga, kao što se navodi u hadisu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko olakša dužniku, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu.” (Muslim)
Pored navedenog, potrebno je ponizno i sa strahopoštovanjem obraćati se Stvoritelju onako kako su Mu se obraćali Njegovi odabrani robovi, kao što Mu se obraćao Musa, alejhis-selam, koji je učio sljedeću dovu: “Gospodaru moj”, reče Musa, “učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj” (Taha, 25–28), i kao što mu se obraćao Njegov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, koji Ga je u teškim situacijama molio riječima: “Allahu moj, nema olakšanja osim u onome što Ti činiš lahkim, a Ti ćeš, ako želiš, i tugu učiniti lahkom.”
U svom obraćanju Allahu čovjek se treba pridržavati adaba, pravila i sunneta propisanih za dovu, kao što su: iskrenost u obraćanju, slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovu će početi zahvalom Allahu i salavatom i selamom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuti se prema kibli, ustrajno će doviti i neće požurivati uslišanje dove govoreći: “Molio sam, i nije mi uslišana molba”, tražit će od Allaha Jedinog i nikoga drugog, priznat se svoje grijehe i potvrditi Allahove blagodati, približavat će se Allahu spominjanjem Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava, ili spominjanjem nekog ranijeg dobrog djela, ili dova nekog dobrog čovjeka za njega, podići će ruke, uzeti abdest prije dove, ako to ne predstavlja teškoću, hranit će se halalom i strogo izbjegavati haram, neće prelaziti dozvoljene granice u dovi tražeći nešto što je grijeh ili kidanje rodbinske veze, i neće moliti protiv sebe, svoje porodice, imetka i djeteta, neće podizati glas mimo uobičajenog i potrebe. Tek tada možemo očekivati uslišanje dove, spuštanje Božije milosti i olakšanje, i radovati se Allahovoj dobroti i milosti. “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58)
Poštovani vjernici, u pojašnjenju riječi Uzvišenog: “Ta, zaista, s mukom i last, zaista, s mukom je i last” (El-Inširah, 5–6), neki islamski učenjaci kazali su: “Ovo je velika radosna vijest da će lahkoća, last, uvijek biti uz muku, teškoću, i vjerno je pratiti, pa čak i ako bi se teškoća ‘zavukla’ u gušterovu rupu, lahkoća bi je istjerala iz nje, kao što kaže Uzvišeni: ‘Allah će, sigurno, poslije tegobe last dati’ (Et-Talak, 7). Određeni član ‘el’ ispred ove riječi (el-usr) ukazuje na to da ona obuhvata sve vrste teškoće, muke i iskušenja, i koliki god oni bili, na njihovom je kraju uvijek olakšanje.”
Ovo je veličanstveno obećanje svakome onome koga je zadesila muka i nevolja i koga su okružila iskušenja – da su pobjeda, otklanjanje nedaće, olakšanje i podizanje iskušenja blizu.
Bojte se Allaha, imajte lijepo mišljenje o Allahu, vjerujte u Njegovo istinito obećanje, koje neće izostati i nikada se neće promijeniti: “Zaista, s mukom je i last.”
Neka vam uvijek bude na umu da vam je Allah naredio da donosite salavate i selame na najbolje stvorenje, pa je rekao u najistinitijem i najljepšem govoru: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.