event_available
Hvala Allahu, Onome Koji sve stvara i čini skladnim, i Koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je On, na sveopćim dobrotama i neprekidnim blagodatima.
Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, Njegovo je što je na nebesima i što je na Zemlji i što je između njih i što je pod zemljom, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed Njegov rob i poslanik, koji je često Allaha molio da učvrsti njegovo srce u vjeri i Pravom putu, i upozoravao je na zlo ljudskih duša, šejtana i strasti, Allahu moj, smiluj se, blagoslovi i spasi Svoga roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove čestite, časne i odabrane ashabe.
Bojte se Allaha, odazovite Mu se, nastojte Mu se približiti pokornošću, traženjem Njegovog zadovoljstva i pridržavanjem onoga što je objavio Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, prije nego dođe dan u kome neće biti ni otkupa ni prijateljstva ni posredništva. Čuvajte se uzroka Njegove srdžbe, koji vode Njegovoj bolnoj kazni i udaljavaju od Njegove milosti i ulaska u Džennet, Kuću počasti.
O vjernici! Čovjekova dobrota, postojanost, ispravnost puta kojim korača, njegovo mjesto i stepen kod Allaha, kvalitet njegovog života i lijep završetak vezani su za jedan organ u njegovom tijelu, ovise o njegovoj čistoći i izviru iz njegove dobrote i zdravlja. Taj organ je srce, na čiju je važnost, jačinu i snagu utjecaja ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Zaista u ljudskom tijelu ima jedan organ, ako je on ispravan, ispravno je cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je cijelo tijelo.” (Buhari i Muslim)
Ovaj hadis je dokaz da je zdravlje, odnosno ispravnost srca, glava svakog dobra, i u njemu je istinski užitak i blagodat, i da je njegova bolest, odnosno pokvarenost, osnova svakog zla, i u njemu je svaka propast i nesreća. To bi se moglo objasniti na sljedeći način: ako je čovjekovo srce zdravo, i u njemu nema ničega drugog osim ljubavi prema Allahu i ljubavi prema onome što On voli, i straha od Njega i straha od posrnuća i upadanja u ono što On prezire, njegovo tijelo činit će samo ispravne pokrete, djela, i u njegovoj duši, kao posljedica toga, razvit će se osjećaj prezira prema grijesima, i nužnosti udaljavanja od zabranjenih stvari i izbjegavanja sumnjivih stvari iz straha upadanja u haram. Suprotno tome, ako je srce pokvareno, bolesno, podložno slijeđenju strasti, nemarno prema Allahovom zadovoljstvu, tijelo će činiti neispravna, loša djela i svog vlasnika odvesti s Pravog puta, odvratiti ga od istine i od Allahovog puta, navesti ga da se zaprlja prljavštinom grijeha i upadne u sumnjive stvari. Postojanost srca uzrok je postojanosti imana, vjerovanja, kao što se navodi u hadisu koji je zabilježio Ahmed u “Musnedu”, sa dobrim lancem prenosilaca, od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema postojanosti imana, vjerovanja, bez postojanosti srca.” Postojanost imana postiže se postojanošću i ispravnošću tjelesnih djela, postupaka, kojih, opet, nema bez postojanosti srca, a postojanost srca moguća je samo ako je ono živo, ispunjeno ljubavlju prema Allahu i pokornosti Njemu, i prezirom prema griješenju. Sve ovo moguće je postići ukoliko su srce i njegovi “podanici” (tijelo, udovi) u potpunosti predani Allahu, predanost tijela je u izvršavanju propisanih obaveza i ostavljanju harama, a predanost srca je u činjenju obaveznih djela, specifičnih za srce, kao što su: iskrenost prema Allahu, oslonac na Njega, odazivanje Njegovom pozivu, ljubav prema Njemu, traženje pomoći od Njega, skrušenost i predanost Njegovoj naredbi, strah od Njega, nada u Njegovu milost, strpljivost i čvrsto vjerovanje.
Ono što je strogo zabranjeno i što se nikako ne smije naći u srcu jesu nevjerstvo, sumnja, licemjerstvo i širk, idolatrija, i sve ono što proizlazi iz njih, a zabranjeni su mu i grijesi kao što su: rijaluk, pretvaranje, samodopadanje i samodivljenje, oholost, hvalisavost, gubitak nade u Allahovu milost, sigurnost od Allahove kazne, radovanje i nedaćama i iskušenjima muslimana, želja da se među muslimanima (pro)šire grijesi i nemoral, i sve ono što proizlazi iz toga, i slične stvari za koje je Ibn Kajjim rekao “da su na većem stepenu zabrane od bluda i konzumiranja alkohola i drugih javnih grijeha, i da same po sebi mogu biti mali grijesi, ali mogu biti i veliki grijesi ovisno o njihovoj jačini, težini i slabosti.
U male grijehe srca spadaju također: strast, želja i žudnja za grijesima, čak iako se ne učine. Sve ove devijacije proizlaze iz nepoznavanja ibadeta srca, predanosti srca Allahu, i njegovog neizvršavanja. Nepoznavanje vadžiba, obaveza srca, kao što su iskrenost, oslonac na Allaha i predanost Njemu, i drugih, nužno dovodi do oboljenja srca od grijeha, suprotnih ovim ibadetima, a ovisno o tome koliko je srce pokorno i predano Allahu, toliko će uspjeti u oslobađanju od grijeha.”
Među najefikasnijim lijekovima za bolesti srca, strasti i sumnje, jeste čvrsto pridržavanje za Allahovu Knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijeđenje njihove upute, postupanje po onome što je objavljeno u njima, prihvatanje njihovog suda u jasnim i manje jasnim stvarima. Uzvišeni Allah kaže: “O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima” (Junus, 57); “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)
Liječenje srca postiže se i sljedećim lijekovima:
– Redovno učenje zikra – spominjanje Allaha, džellešanuhu, ponizno obraćanje i dova Allahu da učvrsti srce u Njegovoj vjeri, kao što je to često činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeći dovu: “Allahumme ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ala dinike! – Allahu moj, o Ti koji okrećeš srca, učvrsti moje srce u Svojoj vjeri!” (Ahmed i Tirmizi )
– Ustrajnost u činjenju pobožnih djela, tajnih i javnih, i ostavljanje grijeha, tajnih i javnih, a od najštetnijih po ljudsko srce jeste gledanje u ono što je Allah zabranio, jer grešan pogled je siguran put za oboljenje srca. Neki su učenjaci rekli: “Zabranjeni pogled je otrovna strijela upućena prema srcu.” Zbog toga je Allah, džellešanuhu, naredio “čuvanje stidnih mjesta” od harama, kao što je naredio i obaranje pogleda koji vodi tome. Uzvišeni kaže: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim.” (En-Nur, 30–31) Pridjev “ezka lehum”, izveden od riječi “zekat – bolje”, u ovom ajetu ima značenje bogobojaznosti, čistoće i kreposti. Ko se očisti, uspio je i zaslužio je da uđe u Džennet. “Zekat – čišćenje” podrazumijeva postizanje dobra i odbacivanje zla, a kada se to desi, srce onoga koji se očistio ispunjava se svjetlošću, uputom, sposobnošću razlikovanja dobra i zla, spoznajom, snagom, ustrajnošću i čvrstinom. Sve to su jasni i korisni plodovi čuvanja pogleda od onoga što je Allah zabranio.
– Primjena šerijatskih sankcija, koje se, kako kažu neki učenjaci, mogu podvesti pod opći princip “Allahove milosti prema Njegovih stvorenjima”, i obuhvaćene su riječima Uzvišenog: “A mi smo te poslali samo kao milost svjetovima.” (El-Enbija, 107)
O šerijatskim sankcijama i njihovoj ulozi u liječenju bolesti šejhul-islam Ibn Tejmijja rekao je: “Ko ostavi ovu vrstu ‘korisnog lijeka’, iz sažaljenja prema ‘bolesniku’ (grešniku), on zapravo pomaže u njegovoj patnji i propasti, iako mu time želi samo dobro, jer to radi iz neznanja. Nekim očevima i majkama, koji ne poznaju Božije propise, samilost, koju imaju prema svojoj djeci, ne dozvoljava korištenje ove vrste odgoja, te tako i sami doprinose njihovom devijantnom ponašanju, aroganciji i propasti. Uzvišeni kaže: ‘… i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje.’ (En-Nur, 2)
Allahova vjera je pokornost Njemu i Njegovom Poslaniku, zasnovana na ljubavi prema Njemu i Njegovom Poslaniku, i da nam Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega. Allah voli sažaljivost i samilost, ukoliko oni ne vode kršenju Božijih propisa. Šejtan želi da čovjek bude rasipnik, da pretjeruje u svemu. Ako vidi da čovjek naginje milosti, toliko mu uljepša milost da prestane prezirati ono što Allah prezire, i biti ljubomoran prema onome prema čemu je On ljubomoran. Ako vidi da naginje žestini i strogoći, toliko mu uljepša žestinu i strogoću da počne (zap)ostavljati propisane i naređene oblike dobročinstva, blagosti, održavanja rodbinskih veza i milosti, i prelaziti Božije granice u strogoći, kuđenju, mržnji i kažnjavanju za nešto za što je ubijeđen da Allah voli. Prvo je ostavljanje propisane milosti i dobročinstva, i ono je pokuđeno i grijeh, a drugo je ‘israf’ – pretjerivanje i prekoračivanje Božijih i Poslanikovih granica u primjeni principa strogoće, a Allah ne voli one koji pretjeruju, i zato neka obojica kažu: ‘Gospodaru naš, oprosti nam krivice naše i neumjerenost našu u postupcima našim, i učvrsti korake naše i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!’ (Ali Imran, 147).”
O vjernici! Hasan el-Basri, Allah mu se smilovao, rekao je nekom čovjeku: “Liječi svoje srce, jer je Allahova “potreba” kod ljudi čistoća i dobrota njihovih srca.” Imam Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže da je značenje ovih riječi Hasana el-Basrija sljedeće: “Ono što Allah želi, traži i zahtijeva od njih jeste da poprave i očiste svoja srca, sve dok se u njima ne nastani i učvrsti istinska spoznaja Allaha, Njegovo veličanje, strahopoštovanje prema Njemu, nada i oslonac na Njega, i dok se srce ne ispuni ovim uzvišenim ibadetima, a to je suština tevhida – vjerovanja u jednog Boga, i to je značenje riječi ‘la ilahe illallah’. Nema čistoće i dobrote srca sve dok njegov Bog, Kojeg obožava, Kojeg je spoznao, Kojeg voli i prema Kojem osjeća strahopoštovanje, ne bude Allah, Jedan Jedini, Koji nema druga. Da na nebesima i na Zemlji postoje drugi bogovi pored Allaha, poremetili bi se, kao što kaže Uzvišeni: ‘Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogovi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nek je uzvišen Allah, Gospodar svemira, od onoga što Mu pripisuju!’ (El-Enbija, 22). Na osnovu ovoga znamo da nema boljitka i opstanka viših i nižih svjetova sve dok se svi pokreti i djelovanje njihovih stanovnika i svi pokreti tijela ne usklade sa pokretima i voljom srca. Ako su pokreti i volja srca potčinjeni Allahu Jedinom, to je znak da je ono čisto i ispravno, a time će se popraviti i postupci i djela tijela, a ako su njegovi pokreti i volja potčinjeni nekome drugome, to je znak da je ono bolesno, i da shodno toj bolesti tijelo čini neispravne postupke.”
Bojte se Allaha, vjernici, i činite sve ono što će poboljšati i popraviti stanje vaših srca, zaštititi ih, osigurati im zdravlje od bolesti i devijacija koje gase njihovu svjetlost, pomućuju njihovu čistoću, slabe njihovu odlučnost i volju i zaustavljaju ih na putu ka Allahu i uzrokuju njihovu zbunjenost, zabludu i propast.
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom.
Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
