event_available
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć, oprost i uputu tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, Njemu pripada vječnost i hvala, u Njegovoj je ruci sudbina i određenje, On upravlja svime, od neba do Zemlje, radi ono što hoće, a vi ne možete htjeti ništa ako to On neće, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, koji je dostavio poslanicu, izvršio emanet, savjetovao ummet i borio se na Allahovom putu onako kako se treba boriti, dok mu nije došla smrt, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i mir, i na njegovu porodicu i sve njegove ashabe. Najbolji govor je Allahov govor, najbolja uputa je uputa Muhammeda ibn Abdullaha, a najgore stvari u vjeri su nove stvari, svaka nova stvar je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u Vatru.
O ljudi, oporučujem sebi i vama bogobojaznost, ona je Allahova oporuka prvima i potonjima. Uzvišeni kaže: “Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, već zapovjedili da se bojite Allaha” (En-Nisa, 131); “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi” (En-Nisa, 1).
O muslimani, Allah, dželle šanuhu, obasuo nas je bezbrojnim blagodatima i darovao bezbrojnim darovima, počastio nas sigurnošću i blagostanjem, stabilnošću i napretkom, i udaljio od nas smutnje i iskušenja, nevolje i katastrofe, zahvaljujući prije svega Svojoj dobroti, a zatim čvrstini našeg vjerovanja i naporima naših pretpostavljenih. Uzvišeni kaže: “I sjetite se kada vas je bilo malo, kad ste na Zemlji bili potlačeni – bojali ste se da vas ljudi ne pohvataju, pa vam je On sklonište dao i Svojom pomoći vas pomogao i plijenom vas opskrbio da biste bili zahvalni.” (El-Enfal, 26)
Poštovani vjernici! Sigurnost je jedna od sastavnica ljudskog života i osnovni preduslov stabilnosti i mira. Sigurnost je cilj ka kome teže sva društva, i za čije su ostvarenje spremni upotrijebiti sva dostupna sredstva i potencijale. Sigurnost je blagodat čiju pravu vrijednost znaju samo oni koji su se “opržili” o vatru njenog gubitka, i blagodat bez koje je nezamisliv ugodan i lijep život. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko osvane siguran i zdrav u svojoj porodici, i ima hranu za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk.” (Tirmizi, hasen)
Sigurnost života, časti i imetka velika je blagodat od Allaha, koja je potrebna svakom čovjeku, u svakom vremenu i na svakom mjestu, i s kojom se svaki čovjek osjeća komotno i zadovoljno. Kada se “uskovitlaju” talasi smutnje, pogoršaju prilike, i ljudi počnu strahovati za svoj život, svoju čast i imovinu, i kada se ukoče pogledi, i duša dođe do grkljana, čovjek će se kajati, ali šta će mu tada koristiti kajanje! Žalit će za blagodatima i sigurnosti prema kojima je bio nemaran.
Pogledajte svojim očima šta je zadesilo neke države i narode, nakon što su živjeli u blagostanju i sigurnosti. Kada su ih zadesile smutnje, među njima su se upalile vatre neprijateljstva, njihovi domovi postali su im tijesni, stanje se promijenilo i niko više nije bio siguran. U tome je zaista pouka i savjet za svakoga onoga u čijem srcu ima koliko je zrno imana.
Kur’an je pojasnio ovo pitanje i naveo najljepše primjere: “Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah.” (En-Nahl, 112)
Pogledaj kako je Allah obasuo jedan narod blagodatima i darovao ih iz Svojih riznica, pa su oni nezahvalni bili i snašla ih je Njegova kazna. Uzvišeni kaže: “Stanovnici Sabe imali su dokaz u mjestu u kome su živjeli: vrtove, zdesna i slijeva. ‘Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prašta!’ Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, popuštanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima s plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim. Kaznili smo ih tako zato što su bili nezahvalni, a da li Mi kažnjavamo ikoga drugog do nevjernika, nezahvalnika?! A između njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. ‘Putujte kroz njih i po noći i po danu, sigurni!’ Ali oni rekoše: ‘Gospodaru naš, učini veće rastojanje prilikom putovanja naših!’ – i ogriješiše se prema sebi, i Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog.” (Saba, 15–19)
O muslimani, anarhijom i neredom ne postiže se ništa drugo do smutnja i nevolja, a iza njih ne ostaje ništa drugo do iskušenja i nesreće. Vidjeli smo vlastitim očima šta su prouzrokovale u mnogim državama. Koliko je nevinih života oduzeto, koliko je imovine uništeno, koliko je časti oskrnavljeno, koliko je naroda protjerano, i porodica razdvojeno, i djece siročadima postalo, i domova porušeno!
Potpaljivanje smutnji je stranputica koju predvode najveći neprijatelji, i za koju agituju izdajnici i maloumnici, i koju slijede neznalice. Naša obaveza je da im se suprotstavimo, i da budemo poput čvrstih i neprobojnih bedema pred onima koji žele uništiti jedinstvo našeg ummeta, oslabiti koheziju unutar naše zajednice, narušiti sigurnost i podići oružanu pobunu protiv naših vladara.
O vjernici, držite se čvrsto svoje vjere, čuvajte svoje jedinstvo, budite kao jedna ruka protiv vašeg neprijatelja i ustrajte na Pravom putu! Znajte da je Allah naredio pokornost pretpostavljenima i kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.” (En-Nisa, 59)
Pokornost pretpostavljenima u dobročinstvu spada u propise naše vjere, koja je najvažnije što imamo, i u njoj je naše dobro i prosperitet na ovom svijetu. Irbad ibn Sarija, radijallahu anhu, rekao je: “Jednom smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, klanjali sabah-namaz, a kada smo završili, okrenuo se prema nama i savjetovao nas riječima od kojih su srca strahom ispunila i oči natopile suzama. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor, pa oporuči nam nešto’, a on je rekao: ‘Oporučujem vam bogobojaznost i pokornost, makar vaš pretpostavljeni bio abesinski rob. Ko poživi od vas vidjet će mnoga razilaženja. Držite se mog sunneta i sunneta mojih pravovjernih halifa, poslije mene, držite ih se čvrsto, i čuvajte se novih stvari, jer je svaka novotarija zabluda.’” (Hakim)
Molite Allaha da vas učvrsti u vašoj vjeri, čuvajte se smutnji, okupite se oko vaših pretpostavljenih, savjetujte se sa učenjacima i budite jedna ruka protiv vaših neprijatelja i onih koji vam žele zlo i koji žele uništiti vaše jedinstvo! Uzvišeni kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.” (En-Nisa, 9)
Allah, džellešanuhu, stvorio je ljude sa različitim sposobnostima i nadarenostima, učinio je učenjake nasljednicima vjerovjesnika i podigao ih na stepene, to je Allahovo dobro koje On daje kome hoće. Uputio je ljude da im se obraćaju i da ih slijede. Oni su nosioci znanja, zaštitnici vjere i čuvari dobrote.
U vjerodostojnom hadisu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ovo znanje, u svakom pokoljenju, nosit će oni najpravedniji. Oni će vjeru čuvati od krivotvorenja fanatika, izmišljotina lažova i tumačenja neznalica.”
Kada se prošire smutnje, i novotarije pomiješaju sa sunnetom, i kada neznalice budu govorile o općim stvarima, i kada se istina pomiješa sa zabludom, učenjaci sa neznalicama, držite se čvrsto svoje akide (islamskog vjerovanja), imajte povjerenja u učenjake i vaše predvodnike, i bojte se Allaha u pogledu vas i vašeg ummeta. Ne povodite se za svakim laskavcem, i razlikujte prvake od onih koji to nisu.
Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite, i pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 45–46)
O mladići, vi ste duša ummeta i njena budućnost. S vama je život, prosperitet i napredak država, gradova i sela. Vi ste oštrica ummeta protiv sljedbenika zablude i nereda. Čuvajte se smutnji, i onih koji se povode za njima. Imate obaveze prema svojoj vjeri, pa ih izvršite, i pravo vaših predaka kod vas, pa ga ispunite, i dužnost prema svojoj domovini, pa je čuvajte. Bojte se Allaha i znajte da ćete stati pred Njega: “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti; i izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (El-Enfal, 24–25)
Muslimani su jedno tijelo i jedna građevina, neprijateljstvo prema jednom je neprijateljstvo prema svima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada se razboli jedan njegov dio, i ostatak tijela osjeća nesanicu i groznicu.” (Muslim)
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.
