event_available
Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših nevaljalih djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su na njega, njegovu časnu porodicu, njegove ashabe i sve one koji ih slijede u dobročinstvu, Allahov mir, spas i blagoslov.
“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70, 71)
U lijepe osobine, pohvalna svojstva i moralne vrline spadaju: visoke težnje. Ljudi vrijede onoliko kolike su njihove težnje i koliko su im časne namjere.
Pametan i pronicljiv vjernik teži onome što će mu koristiti, i u čemu je njegov napredak i dobro, i trudi se da postigne najveće deredže u dobru i dobročinstvu, i da pronađe najkraći put do Allahovog zadovoljstva. Ko ne bude težio savršenstvu, ostat će u nizinama, a ko ne bude imao visoke ciljeve, njegova će djela biti skromna i neznatna.
Taberani u “El-Mu’džemul-kebiru” bilježi od Husejna ibn Alija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Uzvišeni Allah voli velike, vrijedne i časne stvari, a prezire ‘sefasifeha’.” Riječ “sefasif” u ovom hadisu znači: prezrene, niske i ništavne stvari, ambicije, koje ukazuju na čovjekovu bijednost, jadnost i pomanjkanje ljudskog dostojanstva i časti.
Uzvišeni Allah u Svojoj časnoj Knjizi obavijestio nas je o blagoslovljenoj, vjerničkoj, skupini, prosvijetljenih duša, visokih težnji i čvrstih i odlučnih namjera. Time što se ova odabrana skupina spominje i hvali u Kur’anu ukazuje se na njenu posebnost i vrijednost. Uzvišeni kaže: “i oni prvi – uvijek prvi! Oni će Allahu bliski biti” (El-Vakia, 10–11).
Neki komentatori Kur’ana smatraju da je ponavljanje riječi “es-sabikun”, dva puta u ovim ajetima, u funkciji naglašavanja – tefhim i ukazivanja počasti – ta’zim. Neki su učenjaci u komentaru ovog ajeta: “i oni prvi – uvijek prvi!” rekli da se odnosi na vjernike koji su činili posebna djela.
Osman ibn Ebu Sevda rekao je da su “oni prvi” oni koji prvi idu u džamiju na namaz u džematu.
Ibn Sirin je rekao da su to “oni koji su se, u namazu, okretali prema dvije kible”, tj. prema Bejtul-makdisu i Bejtullahu.
Ka’b, radijallahu anhu, rekao je: “To su oni koji puno uče Kur’an.”
U svakom slučaju, ajet ima općenito i sveobuhvatno značenje. Es-sabikun su oni kojima je u ezelu – praiskonu zapisana sreća, i čija su djela na ovom svijetu bila u znaku “sebka” – požurivanja sa tevbom, pokajanjem, dobrim djelima i ostavljanjem grijeha. Oni su se natjecali u dobru, kao što kaže Uzvišeni: “…zato se natječite ko će više dobra učiniti” (El-Maide, 48); “i nastojte (požurite) zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje” (Alu Imran, 133); “Nadmećite se da u Gospodara svoga zaslužite oprost i Džennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani” (El-Hadid, 21).
Ko se bude natjecao i pretekao druge u dobru na ovom svijetu, on će ih na onom svijetu preteći u Allahovoj počasti. Rekao je Uzvišeni: “Oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (El-Mu’minun, 61)
Oni koji će na Sudnjem danu prvi postići Allahovo zadovoljstvo i ući u Džennet jesu oni koji su na ovom svijetu pretekli druge u činjenju dobrih djela i pokornosti Uzvišenom Allahu. Koliko ih budu pretekli na ovom, toliko će ih preteći na budućem svijetu, jer je nagrada srazmjerna vrsti učinjenog djela.
Es-sabikun su oni koji su ispunili zavjet dat Allahu, strpjeli se u iskušenjima, ustrajali u vjeri i pozivanju ljudi u istinu i dobro. Es-sabikun su oni koji su postigli stepen ihsana – dobročinstva, spomenutog u hadisu: “Ihsan je da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”
Es-sabikun su oni koji su iskreno obožavali Allaha i u čijim djelima nije bilo primjesa širka, višeboštva; i koji su izvršavali svoje vjerske dužnosti i obaveze, a uz njih, činili dobrovoljna i preporučena djela, i koji su, nafilama – dobrovoljnim djelima nastojali postići Allahovo zadovoljstvo; i koji su ostavljali i klonili se svega što je haram – zabranjeno, ali i svega što je pokuđeno – mekruh, pa čak i pretjerivanja u korištenju dozvoljenih – mubah stvari, iz straha da ne upadnu u zabranjena i pokuđena djela.
Cijenjena braćo vjernici, ono što možemo primijetiti u ovim ajetima jeste da Allah nije precizirao u čemu su to oni prvi i u čemu su druge pretekli, što neki učenjaci tumače kao intenciju da se svojstvo sabikun – prvi izdigne na stepen “lekaba” – njihove titule, imena po kojem se prepoznaju, a moglo bi se razumjeti i kao opći izraz, tj. da je njihov “sebk – preticanje” općeg karaktera, i da su oni pretekli druge na svim poljima na kojima se natječu i nadmeću čiste i prosvijetljene duše, kao što se na to ukazuje u riječima Uzvišenog: “…i neka se za to natječu oni koji se hoće natjecati!” (El-Mutaffifun, 26)
Riječi Uzvišenog: “Oni će Allahu bliski biti, u džennetskim baščama naslada” (El-Vakia, 10–11), odnose se na one koji su postigli najveće deredže i koji su sretni. “Allahu bliski” jesu oni koje je Allah odabrao da budu ispred drugih, i da ih On nije približio Sebi, ne bi bili “sabikun”.
Es-Sabikun će biti u najvišem dijelu Dženneta, a najviši dio Dženneta je najbliži Milostivom, jer se iznad Firdevsa, najvišeg stepena u Džennetu, nalazi Arš – Allahovo Prijestolje.
U riječima: “Oni će Allahu bliski biti” prvo se ukazuje na njihov stepen, pa tek onda na njihovo džennetsko boravište. Allahova blizina istovremeno je i nagrada koju će dobiti, i ta nagrada vrednija je od svih ostalih počasti koje će im biti ukazane. Molim Allaha, džellešanuhu, da podari da i mi budemo Njemu bliski, da nam ukaže Svoju počast i podari nam, od Svojih dženneta, onaj najviši – Firdevs.
Riječi: “… u džennetskim baščama naslada” znače da će im biti podaren potpuni i apsolutni užitak, koji ništa ne može pomutiti ni umanjiti. Kao što je spomenuo nagradu “onih prvih i Allahu bliskih” na početku sure El-Vakia, Allah, džellešanuhu, o njihovoj nagradi govori i na kraju ove sure: “I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!” (El-Vakia, 88–89).
“Onih prvih” bit će više u prvim generacijama, a manje u zadnjim generacijama islamskog ummeta. Uzvišeni kaže: “Bit će ih mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih” (El-Vakia, 13–14).
Ova činjenica, da će među “Allahu bliskima” biti više onih drevnih, a manje onih kasnijih, ukazuje na vrijednost i dobrotu prvih generacija muslimana.
Cijenjena braćo vjernici! Ako neko pita o mogućnosti postizanja stepena “Allahu bliskih” i putu koji njima vodi, reći ćemo mu da je to moguće za onoga koga Allah, džellešanuhu, uputi da čini djela koja su oni činili i onoga ko bude slijedio njihov put u vjerovanju, riječima i djelima, i ko se bude okitio njihovim svojstvima.
Allah, džellešanuhu, ukazao je na vrijednost “es-sabikuna” i onih koji su ih slijedili u vjerovanju i pokornosti Njemu, riječima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh” (Et-Tevba, 100).
U ovom ajetu jasno je naglašeno da je onima koji budu slijedili “es-sabikune”, prve muslimane, muhadžire i ensarije, Allah obećao Svoje zadovoljstvo i vječni boravak u Džennetu i veliki uspjeh.
U drugim kur’anskim ajetima, Allah, džellešanuhu, pojasnio je da su oni koji slijede “es-sabikune” u dobročinstvu, saučesnici u dobru koje oni čine. Na to se ukazuje u ajetima:“…i drugima koji im se još nisu priključili – On je Silni i Mudri” (El-Džumua, 3); “Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…’” (El-Hašr, 10); “A oni koji kasnije vjernici postanu pa se isele i u borbi zajedno s vama učestvuju – i oni su vaši.” (El-Enfal, 75)
Na to upućuju i hadisi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a posebno se izdvajaju dva hadisa koja je zabilježio Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu.
U prvom hadisu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Volio bih da možemo vidjeti našu braću.” “A zar mi nismo tvoja braća, Allahov Poslaniče?”, upitaše prisutni, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče “Vi ste moji ashabi, a naša braća su oni koji će doći poslije…”
U drugom hadisu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Među onima iz mog ummeta koji će me najviše voljeti jesu ljudi koji će doći poslije mene, a koji bi dali sve, i porodicu i imetak, samo da me vide.”
Pogledaj kolika je Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, ljubav prema njegovom ummetu, i kolika je bila njegova želja da, samo na tren, vidi svoje sljedbenike koji će doći poslije njega, i koji će ga iskreno voljeti, i svoju ljubav potvrditi slijeđenjem njegovog sunneta i upute, i ustrajnošću u vjeri.
Uistinu je uspjeh veliki raditi djela odabranih Allahovih robova, koje je On opisao riječima: “…oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču” (El-Mu’minun, 61), ukazujući na to da oni čine bogougodna djela i ibadete, kako bi postigli najveće deredže u Džennetu.
Zato, pohitaj ka onome što će ti koristiti i natječi se s drugima u osvajanju visina!
Vuhejb ibn Verd rekao je: “Ako možeš da te niko ne pretekne u pokornosti Allahu, džellešanuhu, onda to i učini.”
Hasan el-Basri rekao je: “Ko se bude natjecao s tobom u vjeri (činjenju dobrih djela), natječi se s njim, a ko se bude natjecao s tobom u dunjaluku, baci mu ga u lice.”
Žalosno je to što mnogima životi prolaze i nestaju u poniženju, nemoći i lijenosti.
Ima ljudi koji su put uspjeha prihvatili i ka najuzvišenijim ciljevima polahko ali sigurno koračaju.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao je one koji čine dobra djela rekavši: “U svakoj generaciji mog ummeta bit će sabikuna – onih koji će biti ispred drugih u dobru.” (Ebu Nuajm, “El-Hil’ja, od Ibn Omera. Hadis je dobar.)
Ovaj hadis ukazuje na to da će u ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u svakoj generaciji, biti jedna skupina sabikuna – ljudi visokih težnji, i da će u svakoj generaciji Allah, džellešanuhu, vratiti čvrsto uvjerenje u srca pripadnika islamskog ummeta, i podariti da među njima bude onih koji će se natjecati u dobru i koji će biti ispred drugih, strpljivo podnoseći iskušenja koja ih zadese, a drugi ljudi će se ugledati na njih. Tako će islamski ummet, u svakoj generaciji, imati šehide, iskrene i dobre ljude.
Ovo je podsticaj čovjeku da na svom putu ka Allahu, džellešanuhu, poveća ambicije, da teži visinama, traži ono najbolje i ulaže trud na tom putu, a da, s druge strane, ne bude zadovoljan onim što je manje vrijedno i da se ne predaje slabosti i poniženju.
Rekao je Ibn Kajjim: “Znaj da čovjek na svom putu ka Allahu, džellešanuhu, postiže i osvaja stepene, srcem i ambicijama, a ne tijelom.”
Bogobojaznost je, u suštini, čestitost srca, a ne čestitost tijela. Uzvišeni kaže: “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 32)
Pametan je onaj ko, s čvrstom odlučnošću, ispravnom i iskrenom namjerom, visokim težnjama i malo truda, pređe višestruko veću razdaljinu puta ka Allahu od onoga koji putuje bez svega toga, pri tome ulažući veliki napor i putujući teško i dugo. Odlučnost i ljubav odagnaju teškoću i olakšavaju put i napredovanje.
Stepen sabikuna postiže se visokim težnjama, iskrenom željom i odlučnošću. Osoba sa visokim težnjama, i kad miruje, ispred je onih koji puno rade a imaju niske ambicije.
Ljudi sa visokim težnjama žrtvuju ono najvrednije na putu ostvarenja svojih težnji, jer znaju da su plemenite stvari povezane s iskušenjima, i da se koristi, dobra, užici i dragocjenosti ne mogu postići bez teškoće, da se do njih ne može doći osim preko mosta satkanog od umora i zalaganja.
Vjernici tragaju za najvećim stepenima, i za onim najboljim u Džennetu, a to je El-Firdevsul-a’la – veličanstveni Firdevs”.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je da kad u svojim dovama od Allaha budemo tražili Džennet, tražimo Firdevs.” Ovo je dokaz da je Firdevs najviši nivo Dženneta.
Cijenjena braćo vjernici! Onaj koji ide putem sabikuna je Božiji rob, ponosan i rijedak, svjestan da u ovome ummetu neće nestati dobra. On slijedi Poslanikov put, čvrsto se drži vjere, njegovo srce vezano je za onaj svijet; ne živi za sebe niti za svoje prohtjeve i želje, nego živi za svoju vjeru i svoj ummet; čini ono što može; ne gubi nadu zbog iskušenja i nedaća koje su zadesili njegov ummet; ustrajan je, čvrst, optimističan, uvjeren da će Allah pomoći i učvrstiti Svoju vjeru i da konačna pobjeda i kraj pripadaju Allahovim odabranim robovima.
Donosite salavate i selame na odabranog Vjerovjesnika i najboljeg Poslanika, to vam je naredba vašeg Gospodara, Koji je objavio plemenite riječi: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
