event_available
Hvala Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo i Njemu se utječemo od zla naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga, i svjedočim da je naš vjerovjesnik Muhammed Allahov rob i Allahov poslanik.
“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (En-Nisa, 1)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70–71)
Poštovani vjernici, bogobojaznost i strahopoštovanje prema Allahu radost su koja širi nutrinu i svjetlo koje otvara vidike. Bogobojazni ljudi uživaju džennet već na ovome svijetu, i kreću se u Allahovoj blizini i zaštiti. Uzvišeni kaže: “Allah je zaista na strani onih koji se Njega boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (En-Nahl, 128)
A ko ima Allaha uza se, uz njega je vojska koja ne može biti poražena, stražar koji ne spava i vodič koji ne može zalutati.
O vjernici i vjernice, cilj oko kojeg su se složili razumni ljudi, ma koliko se njihovi putevi i naravi razlikovali, jeste postizanje smirenosti srca i spokoja duše, jer tek s tim dolazi lijep i ugodan život.
Koliko je ljudi promašilo taj put! Koliko ih je lutalo i posrtalo po stranputicama! Ali, Allah u Svojoj Knjizi pokazuje put ka toj uzvišenoj svrsi riječima: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)
Taj put je, dakle, vjerovanje u Allaha i činjenje dobrih djela.
A kada pogledate ajet koji prethodi tome, zasjat će vam iskra kur’anskog svjetla. Allah kaže: “Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo, sigurno, nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.” (En-Nahl, 96)
Kao da Kur’an, prije nego što jasno izrekne recept “lijepog života”, suptilno upozorava: čovjekova sreća, radost i širina prsa ne nastaju iz samih dunjalučkih ukrasa, niti iz prolaznih materijalnih dobara, ako srce nije ispunjeno istinskim tevhidom (vjerom u jednog Boga) i imanom (vjerovanjem), i ako se čovjekovi udovi ne pokoravaju Allahovoj uputi, čineći dobro koje čisti dušu i uzdiže je.
Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, nego je pravo bogatstvo – bogatstvo duše.”
Time je potvrdio ovo veliko pravilo: istinska vrijednost i istinska sreća nalaze se u nutrini, u savjesti i duši, a ne u formama i manifestacijama.
A zatim Allah, poslije ovog ajeta, upućuje još jednu blagu, ali snažnu poruku, rekavši: “Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.” (En-Nahl, 98–100)
To je naznaka da je Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu sabrao uzroke sreće na oba svijeta i tajne radosti na dunjaluku i na ahiretu. On je život srca, okrepa duše, slast života i odmor duše.
Život s Kur’anom, što podrazumijeva učenje, razmišljanje, spoznaju i djelovanje, istinski je užitak pred kojim blijedi svaki dunjalučki užitak. Kad se vjernik napije s izvora zikra, spominjanja Allaha, učenja Kur’ana, njegovo srce postaje napojeno smirenošću i ispunjeno spokojem. Uzvišeni kaže: “One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Ra’d, 28)
I u Allahovim riječima: “…on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju” nazire se još jedna poruka: lijep život je plod veze srca s njegovim Stvoriteljem – da srce bude ispunjeno tevhidom, da se oslanja na Allaha, da se smiri uz Njega, da bude zadovoljno Njegovom odredbom i da bude ovisno samo o Njemu, a ne o Njegovim stvorenjima.
Istinski tevhid i potpuno okretanje srca Allahu, u svakom stanju, najveći su uzrok sigurnosti i spokoja i najdublja tajna smirenosti, naročito kada zapušu oluje promjena i uzburkaju se valovi životnih smutnji. Uzvišeni kaže: “Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom (mnogoboštvom) ne miješaju; oni će biti na Pravome putu.” (El-En’am, 82)
Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Kad je objavljen ovaj ajet, ashabe je to teško pogodilo, pa su rekli: ‘Ko od nas ne čini nepravdu sebi?’, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nije to onako kako vi mislite; to je ono što je Lukman rekao svome sinu: ‘O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda’ (Lukman, 13).’”
Zato je srce muvehhida, onoga koji iskreno obožava Allaha, postojano poput planina kada nastupe strahote i kada se stanje poremeti.
Poštovani vjernici, sreća je skriveno značenje i unutarnji osjećaj: ne gleda se očima, ne opisuje se riječima, ne kupuje se novcem i stvarima i ne čuva se zidinama i tvrđavama. Ali, ona ima svoje vidljive tragove i blistave znakove koje vjernik pronalazi u osjećajima smirenosti, i zadovoljstva, neovisnosti, sigurnosti i radosti duše.
O vjernici i vjernice, kada razmišljamo o Kur’anu, o njegovim značenjima i ciljevima, vidimo da je Allah tajnu “lijepog života” spomenuo u ajetima sure En-Nahl, nakon što je podsjetio na Svoje blagodati i nabrojao mnoge vrste Svojih darova, da bi potvrdio da islam odbacuje zapostavljanje dunjaluka i njegovih materijalnih uzroka, i nije vjera odvojena od realnosti i radosti života. Ali, islam te pojave stavlja na mjesto sredstava i uzroka (a ne ciljeva), koji, sami po sebi, ne mogu donijeti čovjeku sreću.
“Lijep život” je onaj koji donosi sreću duši i smiraj srcu, tj. život istinskog vjerovanja u Allaha i život dobrog djela.
Zato, kada kur’anski kontekst potvrdi ovo veličanstveno značenje, odmah zatim razotkriva ružno stanje onih koji su poricali Kur’an, pa ih opisuje riječima: “…zato što više vole život na ovome nego na onome svijetu, a Allah neće ukazati na Pravi put onima koji neće da vjeruju” (En-Nahl, 107).
To je upozorenje na njihovo oslanjanje na puku materiju i zaborav intencija i ciljeva.
Zatim Allah upozorava na nezahvalnost prema blagodatima, navodeći primjer: “Allah navodi kao primjer grad, siguran i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga što je radio dao da iskusi i glad i strah. I njima je došao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni lažljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato što su nepravedni bili.” (En-Nahl, 112–113)
A zatim potvrđuje da je dopušteno uživati u dozvoljenim ukrasima, uz stalno sjećanje na Darivatelja i zahvalnost Njemu: “Hranite se dopuštenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate” (En-Nahl, 114).
Tako vjernik spaja dvije stvari: vezanost za Allaha, tevhid i ibadet, a s druge strane činjenje dozvoljenih uzroka i uživanje u dopuštenim stvarima, u potpunom božanskom programu koji obuhvata potrebe života, daje duši njeno pravo, ali je vezuje za njenog Stvoritelja i podsjeća je na konačni povratak i vječni ahiret.
I znajte, o vjernici, da je poželjno na ovaj dan (petkom) donositi što više salavata i selama na najodabranije stvorenje i prvaka čovječanstva, neka su na njega Allahova milost, blagoslov i spas. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je jedan od vaših najboljih dana petak, pa toga dana donosite što više salavate na mene, jer se vaši salavati predočavaju meni.”
