Allahu pripada beskrajna i neprestana hvala. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga, svjedočanstvom onoga koji se Njemu utječe, Njemu pokorava i Njega obožava. Svjedočim i da je naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik i časni vjerovjesnik. Allahu, smiluj se, blagoslovi i spasi njega, njegovu porodicu, ashabe i svakog pokornog roba.
O muslimani, ko želi uspjeh i spas, ko teži časti i napretku, neka se drži bogobojaznosti i pokornosti Uzvišenom Gospodaru.
“A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 71)
Poštovani vjernici, jedno od velikih načela u islamu jeste ostvarivanje svega što vodi bratstvu i ljubavi među muslimanima, te suzbijanje svega što rađa neprijateljstvo i zlobu među vjernicima. Jedan od najvećih rušitelja ovog principa, ružan put i pokuđeno svojstvo, jeste prenošenje govora među ljudima s ciljem unošenja smutnje, izazivanja neprijateljstva i poticanja razdora, u šerijatskoj terminologiji poznato kao nemimet.
Nemimet uništava bratstvo, rađa mržnju, razara jedinstvo i cijepa zajednicu. Koliko je samo taj postupak otkrio tuđih tajni i posijao mržnje među ljudima! Zato je zabrana nemimeta potvrđena Kur’anom i sunnetom, a učenjaci su ga uvrstili među velike grijehe.
Uzvišeni Allah, koreći one koji čine ovaj grijeh, kaže: “… i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, škrca, nasilnika, velikog grešnika.” (El-Kalem, 10–12)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaprijetio je ono me ko to čini, riječima: “U Džennet neće ući kattat.” (Muttefekun alejhi)
U drugoj verziji koju bilježi Muslim stoji: “U Džennet neće ući nemmam.”
Učenjaci kažu: “Nemmam čuje riječi direktno i prenosi ih, dok kattat prisluškuje druge, bez njihovog znanja, pa prenosi ono što je čuo.”
Nemimet sadrži mnoge zabrane i uništava brojne vrijednosti. Svaka zabrana, u dvije objave (Kur’anu i sunnetu), koja se odnosi na izdaju, bez sumnje obuhvata i nemimet jer onaj ko prenosi tuđe riječi, ako prenosi istinu, izdaje onoga o kome govori, a ako laže, to je još gore, tada ulazi i u grijeh laži, koji je jasno zabranjen.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Hoćete li da vam kažem ko su najgori među vama?” “Da”, rekoše oni. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Najgori su oni koji unose smutnju među prijatelje, koji prenose tračeve i koji nevinima traže grijehe.” (Hadis bilježe Ahmed i drugi, a prema ukupnim predajama smatra se vjerodostojnim.)
Jer, ishod nemimeta je veliki nered, njegov rezultat je obilje zla, a njegova svrha i plod su potpuna destrukcija i sveprisutno zlo.
Poštovani vjernici, nemimet sa sobom nosi još jedno veliko zlo, koje je također veliki grijeh, a ono je ogovaranje (gibet). Učenjaci su utvrdili pravilo: “Svaki nemimet je ogovaranje, ali nije svako ogovaranje nemimet.”
Jer nemimet predstavlja prenošenje govora od onoga ko ga je izrekao onome na koga se odnosi, a govornik ne želi da se te riječi otkriju.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo teško stanje osobe koja prenosi tuđe riječi, kako je zabilježeno u Sahihima: “Prošao je pored dva mezara i rekao je: ‘Zaista se njih dvojica kažnjavaju, i to ne zbog nečega što ljudi smatraju velikim. Jedan od njih nije se čuvao mokraće, a drugi je prenosio tuđe riječi.”
Poštovani vjernici, učenjaci kažu: “Onaj kome se prenesu tuđe riječi, dužan je šest stvari: da ne povjeruje onome ko ih je prenio, da ga upozori na to, da se suzdrži i provjeri, da ne pomisli loše o svome bratu koji nije prisutan, da ga to što je čuo ne navede na uhođenje, i da ne širi dalje ono što je čuo, oslanjajući se na Allaha i želeći samo Allahovo lice i zadovoljstvo.”
U prvim generacijama muslimana možemo pronaći mnogo primjera ispravnog odnosa prema nemimetu, a koji ukazuju na mudrost i pronicljivost onih koji su tako postupili.
Jedan čovjek došao je Halidu ibn Velidu, radijallahu anhu, pa mu rekao: “Taj i taj te vrijeđa.”
Halid mu je odgovorio: “To je njegova stranica, neka je ispuni čime želi.”
Drugi je čovjek došao Šafiji, Allah mu se smilovao, i rekao mu: “Taj i taj govori ružno o tebi.”
Šafija mu je odgovorio: “Ako govoriš istinu, ti si nemam; a ako lažeš, ti si grešnik. Izbjegavaj nas i odlazi.”
Treći je došao Vehbu ibn Munebbihu, rahimehullah, i rekao mu: “Taj i taj te vrijeđa.”
Vehb mu odgovori: “Zar šejtan nije našao boljeg glasnika od tebe?”
A jedan čovjek, koji je čuo ružne riječi od nekoga, pa ih prenio drugome, dobio je sljedeći odgovor: “Govornik me pogodio strijelom koja me nije ranila, pa zašto si je ti ponio i zabio u moje srce?”
Zato, bojte se Allaha i čuvajte se svake prezrene osobine! Ukrasite se vrlinama, tako ćete živjeti lijepo na dunjaluku i biti sretni na ahiretu, zauvijek i stalno.
O muslimani, ko sačuva svoj jezik, steći će dobro i spasiti se. Ko ga usmjeri ka dobru, uspjet će i uzdići se.
Uzvišeni Allah kaže: “On ne izusti nijednu riječ a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18)
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori dobro ili neka šuti.” (Muttefekun alejhi)
Donosite salavate na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, podarenu milost i nepresušnu blagodat, to vam je naredba od vašeg Gospodara, Koji je objavio: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.