event_available
Hvala Allahu, Onome Koji je blizu i Koji uslišava molbe, Zaštitniku, Pomagaču, Onome Koji obračunava. On približava Sebi one koje želi od Svojih stvorenja i uzdiže one koje izabere od Svojih robova. Neka su salavat i selam na Njegovog roba i poslanika, našeg plemenitog učitelja i vodiča, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najčasnije stvorenje.
O ljudi, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i držite se riječi bogobojaznosti: La ilahe illallah! – Nema drugog boga osim Allaha! Zaista, sretan je onaj koji se svojim srcem veže za bogobojaznost i stavlja ahiret ispred sebe. Uzvišeni kaže: “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.” (El-Hašr, 18)
O vjernici, upućen i osvijetljenim putem vođen rob je onaj koji ide ka svome Gospodaru ispravnim putem, bez zastranjivanja, i približava Mu se, bez skretanja s pravog puta. On se približava svome Gospodaru iskrenim dobrim djelima, vođen Allahovom svjetlošću, voleći Ga potpunom ljubavlju, veličajući Ga najvišim stepenom veličanja, ponizno Mu se predajući, priznajući svoju potpunu potrebu za Njegovom milošću, nadajući se Njegovoj nagradi, strahujući od Njegove kazne, nastojeći da se okiti svojstvima onih koje je Allah naredio da slijedimo – vjerovjesnika, poslanika i pobožnih robova, o kojima Uzvišeni Allah kaže: “Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati” (El-Isra, 57).
O muslimani! Izvršavanje propisanih obaveza najbolje je i najvrednije djelo koje približava roba njegovom Gospodaru. Na to ukazuje Allahova plemenita riječ u hadisi-kudsijju: “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi koje sam mu propisao.” Allahu nema ništa draže od toga da Njegov rob čini ibadet samo Njemu, i iskreno Mu ispovijeda vjeru, jer to je najveća obaveza koju je On propisao Svojim robovima. S druge strane, najmrže Mu je činjenje širka, jer je to najveći grijeh koji je On zabranio.
Znajte da je namaz najvažnija islamska obaveza, koja zaslužuje najveću pažnju i koja roba najviše približava Allahu. Uzvišeni Allah kaže: “Ti njega ne slušaj, već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš!” (El-Alek, 19), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Rob je najbliži svome Gospodaru kada je na sedždi, pa učite mnogo dove dok ste na sedždi.”
Sedžda u namazu je vrhunac pokornosti i poniznosti roba, dok je Allah vrhunac uzvišenosti i moći. Njegova uzvišenost nema granica. Što se više udaljiš od oholosti, bliži si Allahovoj milosti i Njegovom društvu u Džennetu.
Dvije stvari svjedoče o iskrenoj poniznosti roba pred njegovim Gospodarom.
Prva, njegova potpuna predaja Allahovoj odredbi, pokornost Njegovim zapovijedima i strpljivost u prihvatanju Njegove volje.
Druga, odbacivanje oholosti i samodopadanja, te stalna skromnost i poniznost.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, kaže: “Što je rob ponizniji pred Allahom i što više osjeća potrebu za Njim, to je bliži Allahu i časniji.”
Poštovani vjernici, čovjek koji voli svoga Gospodara, ne prestaje Mu se približavati, nakon izvršenja farzova, već nastavlja činiti nafile, pohvalna i preporučena djela, sve dok ga Allah ne zavoli. A onaj koga Allah zavoli, postaje mu zaštitnik i pomagač. On čuva njegov sluh i vid od harama, njegovu ruku od činjenja nasilja i nepravde, a njegove noge od koračanja prema onome što izaziva Allahovu srdžbu. Njegova duša tada se uzdiže, srce se čisti, postiže blizinu Gospodara nebesa i Zemlje, čije dove bivaju uslišane.
Na to ukazuju Allahove riječ u hadisi-kudsijju: “Moj rob neprestano Mi se približava dobrovoljnim djelima sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, postajem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hoda. Ako nešto zatraži od Mene, sigurno ću mu to dati, i ako od Mene zatraži zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.”
Što se rob više približava Allahu, Uzvišeni ga više približava Sebi i nagrađuje ga radosnom viješću, od koje duše i srca gotovo da polete. Na samrti oni bivaju obradovani onim što je Allah pripremio za Svoje bliske robove, radošću, zadovoljstvom, počastima i plemenitom opskrbom, kao što Uzvišeni kaže: “I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu!” (El-Vakia, 88–89).
O muslimani, najodabraniji Allahovi robovi približili su Mu se i tražili Njegovu milost kroz svoja dobra djela. Oni su ispunili zavjet koji su dali, pa ih je Uzvišeni Allah približio Sebi i podigao ih na najveći stepen bliskosti. Među njima su dvojica Njegovih najodabranijih robova, Muhammed i Ibrahim, alejhimus-selam. Obojicu je Allah uzeo za prisne prijatelje (halil). Uzvišeni kaže: “A Ibrahima je Allah uzeo za bliskog prijatelja.” (En-Nisa, 125) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da sam iz svog ummeta nekoga uzeo za prisnog prijatelja, to bi bio Ebu Bekr, ali vaš poslanik je prisni prijatelj Allahov.”
Allah je duše njih dvojice uzdigao na najviše stepene u berzahu, i dao im je najveće deredže u Džennetu.
Nakon njih, u bliskosti Allahu, slijedi Musa, alejhis-selam, s kojim je Allah razgovarao. Uzvišeni kaže: “Mi smo ga s desne strane Tura zovnuli i Sebi ga približili da čuje riječi Naše.” (Merjem, 52)
Zatim dolazi Isa, pa Nuh, a onda ostali poslanici i vjerovjesnici, alejhimus-selam. Nakon njih dolaze Ebu Bekr, pa Omer, pa Osman, pa Alija, a potom ostali ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počevši od onih koji su među prvima prihvatili islam, učinili hidžru i borili se na Allahovom putu uz Poslanika. Zatim dolaze ashabi drugih vjerovjesnika, pa najodabraniji pripadnici ovog ummeta, tabiini i njihovi sljedbenici, te predvodnici pravog puta iz ovog ummeta, učenjaci i pobožnjaci.
Poštovani vjernici! Jedna od Allahovih blagodati, olakšica i počasti prema Njegovim robovima jeste što im nije propisao da između sebe i Njega uzimaju posrednike, koji će Mu prenositi njihove potrebe, i od kojih će tražiti da ih približe Njemu. Allah, džellešanuhu, otvorio je vrata Svoje dobrote i milosti, kako bi Mu se robovi približavali svojim dobrim djelima i postigli Njegovu blizinu kroz svoje dove i molitve, bez posredovanja drugih. Oni ne dozivaju nikoga drugog osim Njega, ne upućuju dove nikome drugom osim Njemu, ne traže da ih iko približi Njemu, naprotiv samo se Njemu obraćaju, pa im On daje, i Njemu se približavaju, pa i ih On približava Sebi.
Allah je ukorio mnoge nevjernike, mnogobošce, koji su, uz Njega, prizivali druge i činili Mu širk. Nije im koristilo ni to što je njihova namjera, možda, bila da se približe Allahu, jer je sredstvo, koje su koristili da bi postigli taj cilj, bilo pogrešno. Uzvišeni kaže: “A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: ‘Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što više Allahu približili’ – Allah će njima, zaista, presuditi o onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na Pravi put onome ko je lažljivac i nevjernik.” (Ez-Zumer, 3)
Budući da je sredstvo za približavanje Allahu bilo činjenje širka, ono im nije koristilo. Allah ih je odbacio i proglasio nevjernicima, i zbog toga Uzvišeni pojašnjava ispravan put u obožavanju Njega riječima: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli” (El-Bekara, 186).
On, neka su blagoslovljena Njegova imena, zna tajno i ono što je još tajnije, ništa Mu nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. On čuje sve glasove, pored različitosti jezika i mnoštva potreba, a da Mu jedno slušanje ne ometa drugo, da Ga ne zbune molbe i ne iscrpi uporno moljenje.
Poštovani vjernici! Najodabraniji među poslanicima, Muhammed, alejhis-selam, prenio je jasnu poruku kojom je Allah uspostavio dokaz protiv ljudi. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio ništa od onoga što približava Allahu a da to nije pojasnio. U tom kontekstu rekao je: “Nisam ostavio ništa što vas približava Allahu a da vam to nisam naredio.”
Dakle, Allahova blizina postiže se samo kroz ono što je propisano u Njegovoj Knjizi, ili kroz ono što je prenio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ono što je učinjeno iskreno. Sve drugo se odbacuje i vraća onome ko je to učinio, jer ne približava roba Allahu, već ga samo udaljava. To potvrđuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selem: “Ko uradi nešto što nije od naše vjere, to mu neće biti primljeno.”
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Najbolji način za približavanje Allahu jeste čvrsto držanje sunneta, u vanjštini i nutrini, zatim trajna potreba za Allahom, te isključivo traženje Njegovog zadovoljstva, riječima i djelima. Niko se nije približio Allahu osim ovim putem, a ko od toga odstupi, udaljit će se.”
Gospodaru naš! Molimo Te za bliskost Tebi, slast razgovora s Tobom i pomoć u spominjanju Tebe, u zahvalnosti i u iskrenom i potpunom obožavanju Tebe.
Gospodaru naš! Neka su salavat, selam i bereketi na Tvog roba, poslanika, vjerovjesnika i prisnog prijatelja, Muhammeda, molimo Te da mu podariš najuzvišeniji stepen i blagoslov!
