event_available
Hvala Allahu, jedinom Stvoritelju i Tvorcu, Onome Koji je Svojom milošću obuhvatio sve Svoje robove, a one koji Mu se pokoravaju odlikovao je uputom na put razboritosti i ispravnog razumijevanja. Zahvaljujem Mu, slavljen neka je On, i svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, preko kojeg je izveo ljude iz zablude i vratio ih sa stranputice, neka su na njega, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede Pravi put Allahova milost, blagoslov i spas.
Bojte se Allaha, jer ko se bude Allaha bojao, On će mu dati uputu koja će ga čuvati duhovnog sljepila i neznanja. “O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je.” (El-Hadid, 28)
Poštovani vjernici! Jedan od oblika Allahove pomoći i podrške Njegovom robu jeste da ga učini od onih koji slijede put razboritosti, i koji govore i postupaju po istini, pozivaju i ukazuju na dobro, a to je, bez sumnje, velika blagodat i uzvišena pozicija. Nasuprot tome je da čovjek skrene s puta spasa i slijedi put propasti, a između ova dva puta nepremostiva je razlika. Uzvišeni kaže: “Pravi put jasno se razlikuje od zablude.” (El-Bekara, 256) I Uzvišeni kaže: “… ako vide Pravi put – neće ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu – kao put će je prihvatiti.” (El-A’raf, 146)
Pogledajte samo razliku između onoga koga je Allah nadahnuo razboritošću i uputio ga ka istini, i onoga koji nikada nije bio na Pravom putu. S jedne strane imamo Ibrahima, alejhis-selam, koga je Allah odabrao za prijatelja, posebno ga odlikovao i uputio na put razboritosti, na što ukazuju Njegove riječi: “Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali” (El-Enbija, 51), a s druge strane je faraon, koga je Allah prokleo, i u njegovom ponašanju i djelovanju ne možemo pronaći ni najmanji trag upute i razboritosti, naprotiv, cijeli njegov život obilježen je neznanjem, zabludom, nevjerstvom i inatom, ili kako ga Uzvišeni opisuje: “… a njegovo naređenje (ponašanje) nije bilo razumno” (Hud, 97). Dakle, Allah je faraonu negirao razboritost, a samim time faraonove sljedbenike proglasio je velikim neznalicama, jer su slijepo izvršavali sva njegova naređenja, i umjesto da slijede Allahovog vjerovjesnika Musaa, alejhis-selam, čija je misija bila da vodi ljude Pravim putem, oni su slijedili onoga koji ih je vodio putem zablude.
Poštovani vjernici, znajte da za postizanje razboritosti postoje uzroci, na čijem je pročelju odazivanje na Božiji poziv u vjerovanje i pokornost. Uzvišeni kaže: “Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.” (El-Bekara, 186) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko se bude pokoravao Allahu i Njegovom Poslaniku, postići će razboritost.”
Slijeđenje Kur’ana vodi istini i ispravnom putu, kao što kaže Uzvišeni: “Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na pravi put upućuje.” (El-Džinn, 1–2) Ibn Tejmijja je rekao: “Ko bude razmišljao o Kur’anu, tražeći u njemu uputu, pokazat će mu se put istine.”
Na put dobra i na slijeđenje Pravog puta bit će upućeni oni koji se bore i zalažu na Allahovom putu, kao što kaže Uzvišeni: “One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69)
Jedan od načina postizanja razboritosti jeste stjecanje korisnog znanja, kao što se navodi da je Musa, alejhis-selam, rekao Hidru: “Mogu li da te pratim”, upita ga Musa, “ali da me poučiš onome čemu si ti ispravno poučen?” (El-Kehf, 66)
Također, razboritost se postiže dovom Allahu da nam podari taj stepen, na način kako su to uradili mladići koji su se sklonili u pećinu: “Gospodaru naš, daj nam Svoju milost i pruži nam u ovom našem postupku prisebnost.” (El-Kehf, 10) Allah je Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da u dovi traži razboritost: “… i reci: ‘Gospodar moj će me uputiti na ono što je bolje i korisnije (razboritije) od ovoga.’” (El-Kehf, 24)
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izvršio je ovu naredbu i u svojim dovama molio je Allaha: “Allahu moj, nadahni me razboritošću, i sačuvaj me zla moje duše!”
Stoga, neka se svaki vjernik iskreno zapita: Da li sam zaista na putu razboritosti i ispravnom putu?
Ako si se odazvao pozivu svoga Gospodara, voliš vjeru, hrliš ka dobrim djelima, prezireš grijehe, onda zahvali Allahu na blagodati koju ti je ukazao i dobročinstvu koje ti je učinio, drži se Pravog puta, skrušeno moli svoga Gospodara da te učvrsti na uputi, voli drugim ljudima ono što voliš sebi, nastoj činiti dobro drugima, upućujući ih i ukazujući im na ispravan put, put pravednosti i zadovoljstva.
Koliko je dobronamjernih savjetnika koji su svojim korisnim savjetima uputili druge na Pravi put, a jedan od takvih primjera jeste učenjak koji je čovjeku, koji je ubio 99 ljudi, rekao: “Ko je taj ko se može ispriječiti između tebe i iskrenog pokajanja”, a zatim ga je savjetovao da napusti svoje mjesto i uputi se u mjesto u kojem su živjeli čestiti i pobožni ljudi, pa ga je na putu prema tom mjestu presrela smrt, i prihvatili su ga meleki milosti prije meleka kazne. Koliko je samo bio koristan savjet ovog učenjaka!
O vjernici, u hadisu se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah i Njegovi meleki, i stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svom skloništu i riba u vodi, donose salavat (mole od Allaha milost i blagoslov) na onoga koji podučava ljude dobru.”
Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, “onoga koji podučava ljude dobru” odnose se na učenjake, daije i svakoga onoga koji upućuje ljude na ono što će ih približiti Allahu i što će im pomoći da se spase na ahiretu. Korisna predavanja, hutbe, savjeti, mudrosti, knjige, brošure i vazovi, sve to smatra se upućivanjem na dobro i podučavanjem dobru.
O muslimani, ono što odlikuje muslimansko društvo jeste to što među njegovim članovima vladaju jake veze i uzvišeni moralni principi, kao što su bratstvo, ljubav, savjetovanje i upućivanje na dobro. Musliman nastoji uputiti ljude i ne žali truda u njihovom usmjeravanju ka dobru i ispravnom putu, vjerujući da je usmjeravanje i upućivanje put ka popravljanju društva, i da time ispunjava jedno od prava bratstva u islamu, a to pravo je međusobno savjetovanje. Motiv kojim bi se trebao rukovoditi u obavljanju ovog časnog djela jeste postizanje Allahove nagrade i zadovoljstva. Važno je također da ne očajava ukoliko njegov savjet ne bude prihvaćen i ukoliko njegove smjernice ne budu primijenjene u praksi, jer to mu ne može naškoditi, niti mu oduzeti nagradu.
Poštovani vjernici, kako je samo veličanstvena blagodat Plemenitog kada Svome robu omili vjerovanje i prikaže ga lijepim u njegovom srcu, i omrazi mu nevjerovanje, griješenje i nepokornost, kao što kaže Uzvišeni: “I znajte da je među vama Allahov Poslanik; kad bi vas u mnogo čemu poslušao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio, i u srcima vašim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i neposlušnost vam omrazio. Takvi su na Pravome putu dobrotom i blagodati Allahovom. A Allah sve zna i mudar je.” (El-Hudžurat, 7–8)
Oni koji su izgubili svojstva vjernika i skrenuli sa puta razboritih, oni su u zabludi i nisu na Pravom putu.
Onaj ko ne vjeruje u Allaha onako kako treba vjerovati, nije na Pravom putu.
Onaj ko se ne odazove istini, ne pokori svome Gospodaru i slijedi svoju strast, nije na Pravom putu.
Onaj ko poriče Allahove ajete i okreće se od njih, nije na Pravom putu.
Onaj ko se suprotstavi Poslaniku i postupa suprotno njegovoj uputi, nakon što mu je istina postala jasnom, nije na Pravom putu.
Onaj ko se oholi na Zemlji, bez ikakvog prava, nije na Pravom putu.
Onaj ko dadne prednost ovom svijetu i njegovim ukrasima nad ahiretom i činjenjem djela koja će ga spasiti na ahiretu, nije na Pravom putu.
O muslimani, budimo svjesni naše velike potrebe i ovisnosti o našem Gospodaru, i da je On taj koji nas je uputio na istinu i odabrao nas, između ostalih ljudi, i potrebe da On popravi naše sveukupno stanje i učvrsti nas u vjeri, mi bez Njega ne možemo ni koliko je treptaj oka.
Mi ga, u namazu, i u drugim situacijama molimo: “Uputi nas na Pravi put…” (El-Fatiha, 6)
Donosite salavate i selame na onoga koji upućuje na Pravi put, donosioca radosnih vijesti i jasnu svjetiljku, kao što vam je naredio Sveznajući i Sveobaviješteni: “Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
