event_available
Hvala Allahu, Uzvišenom, Svemoćnom, Koji nema Sebi sličnog, niti ravnog, i Koji nema druga i Kojem nije potreban pomoćnik.
“Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)
Hvalim Ga, slavljen neka je, onako kako Ga hvale Njegovi zahvalni robovi, i zahvaljujem Mu onako kako Mu zahvaljuju oni koji Ga se često sjećaju, i spominjem Ga onako kako Ga spominju njegovi najbolji robovi.
“Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35)
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, svjedočenjem onoga koji zna da je On Rabb – Gospodar, Stvoritelj, Vladar i Opskrbitelj, i koji je spoznao Njegovu jednoću i koji Mu se ponizno klanja, i svjedočim da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob i poslanik, onaj koga je On odlikovao, između ostalih stvorenja, i Njegov prijatelj, koga je Allah odabrao za Svoju objavu, zapečatio njime vjerovjesništvo i poslao ga kao milost svjetovima, uputu onima koji traže Pravi put, istinski dokaz i svjetlost.
“Da bi Allah dao da se ispuni ono što se moralo dogoditi, da nevjernik ostane nevjernik poslije očigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije očigledna dokaza – a Allah doista sve čuje i sve zna.” (El-Enfal, 42)
“O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali. I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika na Dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti. Onima u kojih lica budu crna reći će se: ‘Zašto ste, pošto ste vjernici bili, nevjernici postali? Pa iskusite patnju zato što niste vjerovali! A onih u kojih lica budu bijela bit će u Allahovoj milosti, u njoj će vječno ostati. To su, eto, Allahovi dokazi; Mi ih tebi istinito kazujemo! A Allah ne želi da ikome nepravdu učini. Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji i Allahu se sve vraća.” (Alu Imran, 102–109)
O vjernici, Allah, džellešanuhu, odabrao je od Svojih robova vjernike, razumom obdarene, koji su Ga spoznali i postupaju po Njegovim naredbama, i spomenuo je u svojoj Knjizi kakva završnica čeka one koji skrenu s njihovog puta, pa kaže: “Zar je onaj koji zna da je istina ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje; i oni koji poštuju ono što je Allah naredio da se poštuje i Gospodara svoga se boje i obračuna mučnog plaše; i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji molitvu obavljaju, i koji od onoga što im Mi dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraćaju – njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti – i meleki će im ulaziti na svaka vrata: ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!’ A oni koji ne ispunjavaju dužnosti prema Allahu, iako su se na to čvrsto obavezali, i kidaju ono što je Allah naredio da se poštuje, i čine nered na Zemlji – njih čeka prokletstvo i najgore prebivalište!” (Er-Ra’d, 19–25)
Onaj čija je prsa Allah učinio prostranim, i čije je srce osvijetlio imanom, i koji se želi Njemu približiti, čvrsto se drži puta razumom obdarenih, pazi na granice svog Gospodara, slijedi uputu Njegovog vjerovjesnika i odabranika i Pravi put, kojem On poziva Svoje bogobojazne robove.
“I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En’am, 153)
Razumom obdareni traže od Allaha da ih uputi na Pravi put i podari im saputnike na njemu: “uputi nas na Pravi put, na Put onih kojima si milost Svoju darovao” (El-Fatiha, 6–7), pa ih je Dobrostivi i Sveznajući pridružio onima “… koji su poslušni Allahu i Poslaniku, bit će u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako će oni divni drugovi biti! Ta blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna” (En-Nisa, 69–70). Razumom obdareni su oni koji koriste svoj razum, dajući prednost pokornosti nad grijehom, znanju nad neznanjem i budućem nad ovim svijetom, i koji koriste svoje znanje, savlađujući prohtjeve, pokoravajući se Allahu skrušeno i sa strahopoštovanjem i savjetujući druge ljude. Ovakvim ljudima znanje je ukras, razum dostojanstvo, dobrota potpunost, a potreba za Allahom jedina istinska potreba, koja ih čini neovisnim o svemu ostalom. “O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15)
Razumom obdareni su oni koji Allaha spominju, razmišljaju, ponizni su i skrušeni pred Allahom, u njihovim srcima su ljubav, strah i nada i istinska želja za onim što im je obećao Onaj Koji mnogo daruje i lijepo povratak Njemu. Uzvišeni Svome robu, poslaniku i odabraniku kaže: “Reci: ‘Meni se naređuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajući vjeru i naređuje mi se da budem prvi musliman.’ Reci: ‘Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako budem Gospodaru svome neposlušan.’ Reci: ‘Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajući vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoćete!’ Reci: ‘Stradat će, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!’ Nad njima će biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah straši robove Svoje. ‘O robovi Moji, bojte se Mene!’ Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraćaju – njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur’an slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni. Zar ti da spasiš onoga koji je zaslužio kaznu, onoga koji će biti u vatri? A one koji se Gospodara svoga boje čekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagrađene, ispred kojih će rijeke teći – obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje prekršiti.” (Ez-Zumer, 11–20)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Jedne noći noćio sam kod svoje tetke Mejmune, Poslanikove supruge. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ja spavali smo u istoj postelji, ja popriječno, a on uzduž. Kada je bilo pola noći, ili malo prije, ili malo poslije, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, probudio se, protrljao svoje lice i proučio je deset zadnjih ajeta sure Alu Imran, zatim je ustao i uzeo obješenu mješinu vode, abdestio se, upotpunio abdest i klanjao je noćni namaz.”
Aiša, radijallahu anha, upitana je o onome što ju je najviše zadivilo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je na trenutak zašutjela, a zatim je rekla: “Jedne noći Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio mi se i rekao: ‘Pusti me noćas da noć provedem u ibadetu svom Gospodaru’, a ja sam mu rekla: ‘Tako mi Allaha, ja volim tvoju blizinu i ono što te čini sretnim.’ Nakon toga, ustao je iz postelje, abdestio se i stupio u namaz. Plakao je toliko da su suze natopile njegove obraze, zatim je plakao dok suze nisu natopile njegovu bradu, i nije prestajao plakati dok suze nisu natopile zemlju oko njega. Kada je došao Bilal da ga probudi na namaz, vidio ga je uplakanog, pa mu je rekao: ‘Zar plačeš, a Allah ti je oprostio prošle i buduće grijehe?’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: ‘Zar da ne budem zahvalni rob?! Noćas su mi objavljeni ajeti, teško svakome onome ko ih bude učio, a ne bude razmišljao o njima!’ Zatim je proučio: ‘U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene, za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju: ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u Vatri! Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u Vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći. Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima. Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!’ I Gospodar njihov im se odazva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. A u Allaha je nagrada najljepša.’ Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju: kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište! A one koji se Gospodara svoga boje čekaju džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati – takav će biti Allahov doček. A ono što ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ima i sljedbenika Knjige koji vjeruju u Allaha i u ono što se objavljuje vama i u ono što je objavljeno njima, ponizni su prema Allahu, ne zamjenjuju Allahove riječi za nešto što malo vrijedi; oni će nagradu od Gospodara svog dobiti. Allah će zaista brzo račune svidjeti. O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite!’” (Alu Imran, 190–200)
O vjernici, donosite salavate i selame na najbolje stvorenje, i najčistijeg čovjeka, to vam je naredba od Allaha, Koji je rekao: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!” (El-Ahzab, 56)
