event_available
Zaista svaka hvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših postupaka. Koga Allah, džellešanuhu, uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi ostavi, niko ga na Pravi put ne može uputiti.
Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji druga nema, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i poslanik, neka su na njega, njegovu časnu porodicu i njegove ashabe Allahov blagoslov i mir.
“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!” (Ali Imran, 102)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas je stvorio od jedne osobe, od koje je njen par stvorio, a od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. Bojte se Allaha, Čijim imenom jedni druge molite, i čuvajte rodbinske veze. Allah vas, doista, nadzire.” (En-Nisa, 1)
“ O vi koji vjerujete, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti! A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će veliki uspjeh.” (El-Ahzab, 70–71)
Tajna i suština nauke o tevhidu – Božijoj jednoći jeste ostvarenje vjerovanja u Allaha, džellešanuhu, čistog od primjesa sumnje i kolebanja, a to se može postići posmatranjem i razmišljanjem o Božijim očiglednim i nepobitnim dokazima u kosmosu, koji snaže prirodnu vjeru u srcu.
Poštovani vjernici! Dokazi Božije jednoće i metode dokazivanja Božijeg postojanja mnogobrojne su i raznovrsne. Jedan od najvećih i najuvjerljivijih dokaza Božijeg postojanja jeste dokaz “fitre” – urođenog, prirodnog vjerovanja. Unutarnji osjećaj o Božijem postojanju, predanost Svemogućem Stvoritelju, izvan materijalnog svijeta, Koji sve obuhvata Svojim znanjem, urođen je u čovjeku, i ne može ga poništiti kolebanje kolebljivih, niti sumnja sumnjičavih.
Ovaj osjećaj najjasnije se manifestira u nedaćama i iskušenjima, kada se ljudski jezici, “sami od sebe”, pokreću, izgovaraju Božije ime, mole Ga za pomoć i otklanjanje nedaće. Čovjek, kao što to stvarnost potvrđuje, kada ga zadesi kakva nevolja, i pred njim se zatvore svi putevi, okreće se i predaje svom Gospodaru, i kod Njega traži utočište i spas od nedaće koja ga je snašla, moli Ga i umiljava Mu se.
Sličnu pojavu uočavamo i kod životinja, koje, u nestašicama vode i ispaše, i kada osjete da se nalaze u životnoj opasnosti, dižu glave prema nebu. Sve ovo duboko je usađeno u njihovu prirodu, ali i u prirodu razumom odlikovanog čovjeka. Spomenuti osjećaj zapravo je “fitra” – prirodna vjera, koja je spomenuta u Kur’anu. Uzvišeni kaže: “Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nestanu oni koje inače prizivate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi se okrećete, a čovjek je itekakav nezahvalnik!” (El-Isra, 67); “Reci: ‘Ko vas iz strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i tajno ponizno molite: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’ Reci: ‘Allah vas iz tih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi opet Njemu druge u obožavanju pridružujete.’” (El-En’am, 63–64)
Cijenjeni vjernici! Jedan od dokaza Božije jednoće jeste i taj da je cijeli svijet djelo Jednog Stvoritelja, Uzvišenog Allaha. Ko posmatra ovaj svijet, njegovu uređenost i sklad, doći će do zaključka da iza njega stoji Svemoćni Stvoritelj, Mudri, Živi, Samopostojeći, Uzvišeni Gospodar Koji sve što stvara, stvara u najljepšem obliku i stvara s mudrošću. “…to je djelo Allahovo – Koji je sve savršeno stvorio; On, doista, u potpunosti zna ono što radite…” (En-Neml, 88)
On je Stvoritelj, Onaj Koji je sve stvorio ni iz čega, i On je El-Mubdi, Koji stvara savršeno, bez prethodnog obrasca i kopije. “Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim.” (Ez-Zumer, 62)
Cijenjeni vjernici! Ako je, za nekoga, prihvatljivo da je ovaj savršeni i uređeni kosmos nastao bez Stvoritelja i Tvorca, onda je, također, prihvatljivo da su sagrađene kuće, građevine, napisane knjige, skrojena odjeća nastali bez graditelja, pisca, krojača i tvorca! Da li je takvo nešto moguće? Prema osnovnim racionalnim postulatima, nemoguće je da nešto postoji bez tvorca – uzročnika. Po kojem je to, onda, principu dozvoljeno izdvojiti Najljepšeg Stvoritelja (Ahsenel-halikin) iz ovog općeg logičkog pravila, poricati Ga i tvrditi da Njegova impresivna djela i savršena stvorenja ne upućuju na Njega? Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga što nasilnici govore!
Ako razuman čovjek odbacuje tezu o nastanku stvari bez uzročnika, posljedično tome, obavezan je vjerovati u postojanje Allaha, džellešanuhu, Tvorca kosmosa. Uzvišeni Allah kaže: “Onaj Koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne, nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje. Onaj Koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i između dva mora učinio pregradu. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Ne postoji, nego većina njih ne zna. Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Tako se rijetko prisjećate i pouku primate! Onaj Koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu u obožavanju pridružuju! Onaj Koji sve iz ničega stvara, Koji će zatim to ponovo učiniti, i Koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji ijedan drugi bog?! Reci: “Dokažite, ako istinu govorite!” (En-Neml, 60–64)
Još jedan od dokaza Božijeg postojanja i jednoće, na koji jasno ukazuje Kur’an, jeste da su sva stvorenja stvorena radi čovjeka i u njegovoj službi. Kroz ovu činjenicu čovjek spoznaje sebe i svoju posebnu poziciju kod Allaha, džellešanuhu, a to je pozicija brige i pažnje.
Uzvišeni kaže: “I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju” (El-Džasije, 13); “On je za vas sve na Zemlji stvorio, zatim se na nebo usmjerio, i kao sedam nebesa ga uredio; On sve dobro zna” (El-Bekara, 29); “Zar Zemlju kolijevkom nismo učinili, i planine kao klinove, i vas kao parove stvorili, i vaš san smirajem učinili, i noć odjećom učinili, i dan za privređivanje odredili, i iznad vas sedam čvrstih sazdali, i svjetiljku plamteću postavili?! Mi iz kišnih oblaka vodu obilnu spuštamo da njome žito i bilje izvedemo, i bašče guste” (En-Nebe, 6–16).
Shodno ovom dokazu, vrlo je važno znati još jednu činjenicu: sva stvorenja, koja je Allah potčinio čovjeku, i uskladio sa njegovim potrebama, također su Allahovo djelo, za koje Uzvišeni kaže: “Pa, zašto oni ne gledaju kamilu kako je stvorena, i nebo kako je uzdignuto, i planine kako su postavljene, i Zemlju kako je prostrta?!” (El-Gašije, 17–20); “…I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj primakao? Pa u koji će govor, ako ne u Kur’an, vjerovati?” (El-A’raf, 185).
Dokaz Allahove jednoće jeste i stvaranje s mjerom. “…i Koji je sve stvorio i kako treba uredio!” (El-Furkan, 2).
Allah, džellešanuhu, sve je stvorio s mjerom, ravnotežom i harmonijom, i u skladu s preciznim sistemom, i svemu dao odgovarajući oblik, onako kako to nalaže Njegova mudrost, bez ikakvih nedostataka i propusta.
Sedam nebesa, koja je Allah, džellešanuhu, stvorio u najljepšem obliku, nedvosmisleno ukazuju na svemoć Stvoritelja. Uzivšeni kaže. “Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva” (Ez-Zarijat, 7), što znači: tako Mi neba, lijepo stvorenog i uređenog.
Uzvišeni Allah kaže: “Allah je nebesa, vidite ih, bez stupova podigao” (Er-Ra’d, 2); “Allah brani da se nebesa i Zemlja s mjesta svoga pomaknu. A da se pomaknu, niko ih drugi osim Njega ne bi zadržao; On je, zaista, Onaj Koji ne žuri s kaznom i Onaj Koji grijehe oprašta.” (Fatir, 41)
Čuda koja je Allah, dželle šanuhu, stvorio u čovjeku, također su dokaz Božije jednoće i moći.
Neka od tih čuda jesu sljedeća:
– Postojanje odgovarajućeg izraza za uzvišeno Božije Biće u svim jezicima. Jezik odražava čovjekovo razmišljanje i unutarnja osjećanja. To je pouzdan dokaz da je znanje o postojanju Allaha, džellešanuhu, univerzalna stvar, “utisnuta” u čovjekovo srce.
– Plemenita ćud u čovjeku i savjest koja ga podstiče da čini dobro, i ohrabruje ga u tome, i odvraća ga od zla i kori zbog njega, nužno ukazuje na postojanje Tvorca, Onoga Koji ga je nadahnuo time i stvorio u njemu takve sposobnosti.
– Razlike u ljudskoj vrsti. “…i Onoga koji muško i žensko stvara.” (El-Lejl, 3) Nastanak nekad muškog, a nekad ženskog djeteta od istih elemenata reproduktivnog materijala, upućuje na to da Onaj Koji je uspostavio ovakav sistem dobro zna šta radi i da su Njegova djela i stvaranje utemeljeni na mudrosti.
– Čovjekova duša, fizički izgled i tjelesna struktura ukazuju na njihovog Stvoritelja i Tvorca. Uzvišeni Allah kaže: “…a i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 21) Koliko je samo potrebno da čovjek razmišlja o sebi, kao što se kaže u jednoj izreci: “Razmišljanje o sebi je dovoljno”.
Znanje o Allahu, džellešanuhu, više nego bilo šta drugo ispunjava i nadahnjuje srce zadovoljstvom, najviše pomaže čovjeku u ostvarenju vjerovanja, njegovom povećanju i jačanju. Ako se u srcu učvrsti znanje o Allahu, obožavanje Allaha, džellešanuhu, Jedinog, pokornost Njemu, strahopoštovanje i strah od Njega, nada u Njegovu milost i oslonac na Njega, desit će se sami po sebi, kao nužna posljedica toga.
Poštovani vjernici! Allah, džellešanuhu, postavio je u kosmosu mnogobrojne dokaze koji jasno ukazuju na Njegovu jednoću i moć, i nema ništa ljepše od toga da čovjek razmišlja o ovim dokazima, savršenim prizorima i svjedocima Božije moći.
Neko je lijepo u stihovima kazao:
Razmisli o prostranstvima Zemlje i pogledaj tragove Božijeg stvaranja
izvore vode od srebra, gorde, i cvijeće kao da je zlato čisto,
i drago kamenje koje svjedoči da Allah druga nema.
Kada je jedan beduin upitan za dokaz Božijeg postojanja, rekao je: “Devin izmet upućuju na devu, tragovi stopala upućuju na hod, pa zar nebo okićeno sazviježđima, i zemlja utabana putevima, i mora visokih talasa ne upućuju na Sveznajućeg i Sveobaviještenog?”
Cijenjeni vjernici! Dvije su vrste spoznaje Allaha, džellešanuhu:
Prva vrsta jeste deklarativna spoznaja (spoznaja priznanja), koja je zajednička svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, dobročiniteljima i grešnicima. Uzvišeni kaže: “I kad je Gospodar tvoj od Ademovih sinova, iz njihovih kičmi, izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’, oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo…’” (El-A’raf, 172); “A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’ Pa kuda se onda odmeću?” (Ez-Zuhruf, 87)
Druga vrsta jeste spoznaja koja uzrokuje stid od Allaha, džellešanuhu, ljubav prema Njemu, vezanje srca za Njega, čežnju za susretom s Njim, strah od Njega, odazivanje Njemu, zadovoljstvo Njime i bježanje od stvorenja u Njegovo okrilje.
Ovo je posebna vrsta spoznaje, u kojoj se ljudi razlikuju onoliko koliko je poznato samo Onome Koji zna njihove nutrine. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je najbolje spoznao svog Gospodara, rekao je: “Ja Te ne mogu pohvaliti onako kako Tebi dolikuje, Ti si onakav kakvim si Sebe opisao.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da će ga Allah, džellešanuhu, na Sudnjem danu nadahnuti riječima hvale koje na ovom svijetu nije znao.
Čestiti vjernici, za ovu vrstu spoznaje postoje dva puta: prvi, put razmišljanja o kur’anskim ajetima i posebnog razumijevanja, od Njega i Njegovog Poslanika; drugi, razmišljanje o Božijim kosmičkim dokazima, o njihovoj mudrosti, o Njegovoj moći, blagosti, dobročinstvu, pravednosti i provođenju pravde među Njegovim stvorenjima. Sve ovo objedinjuje: razmišljanje o značenjima Njegovih lijepih imena, njihovoj uzvišenosti i savršenstvu, Božijoj odlikovanosti njima, i njihovoj povezanosti sa stvaranjem i propisivanjem. Ovim razmišljanjem postiže se istinsko razumijevanje Božijih naredbi i zabrana, Božije odredbe, Božijih imena i svojstava, Božijih zakonitosti u kosmosu i Božijeg vjerozakona.
Cijenjeni vjernici! Islamski ummet, danas kao nikada ranije, ima potrebu i obavezu da kreira i razvija projekte koji će se posebno baviti ovom vrstom nauke – nauke o Allahu, džellešanuhu – i njenim afirmiranjem kroz vjerske i obrazovne institucije, i odgajanjem mladih naraštaja u skladu sa njenim smjernicama, u kućama i odgojnim ustanovama, kako bi na taj način sačuvali naša društva od pošasti bezboštva koje se polahko počelo uvlačiti među muslimane, i kako bi se suprotstavili materijalistima, poricateljima Božije egzistencije, i dali kvalitetne i na kategoričkim islamskim dokazima utemeljene odgovore na njihove sumnje, i kako bi suzbili pojavu “šejtanskog došaptavanja, zlih misli i sumnji” o Božijem zatu – biću, pogrešne predodžbe, poimanja i tumačenja islama, kod nekih muslimana.
Donosite salavate i selame na najbolje ljudsko stvorenje i najčišćeg čovjeka, vašeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, to vam je naredba od Allaha, džellešanuhu, Koji je objavio u Svojoj mudroj Objavi: “Zaista Allah i meleci Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vi koji vjerujete, blagosiljajte ga i vi i njemu selam šaljite!” (El-Ahzab, 56)
